No, nije uvijek bilo tako: napredak tih ideja počeo je sredinom 19. stoljeća, kad je većina današnjih industrijaliziranih zemalja počela ulagati u obrazovanje, uglavnom putem javnih financija i vladinih intervencija.

Druga polovica 20. stoljeća označila je početak širenja obrazovanja kao globalnog fenomena. Raspoloživi podatci pokazuju da je do 1990. državna potrošnja na obrazovanje kao udio nacionalnog dohotka u mnogim zemljama u razvoju već bila blizu prosjeka u razvijenim zemljama. To je rezultiralo povijesnim smanjenjem nejednakosti u obrazovanju: od 1960. do 2010. nejednakost u obrazovanju smanjivala se svake godine, za sve dobne skupine i u svim svjetskim regijama. Također, izdatci za obrazovanje mogu pomoći u poticanju gospodarskog rasta, povećanja produktivnosti, doprinosu osobnom i društvenom razvoju ljudi te smanjenju društvene nejednakosti.

LESOTO PREDVODI SVJETSKE ZEMLJE 

Nedavni UNESCO-ovi podatci iz različitih zemalja govore da se u svijetu danas povećava državno financiranje obrazovanja, a ta dodatna javna sredstva za obrazovanje nisu nužno na štetu drugih vladinih sektora. Ipak, iza tih trendova stoji međuregionalna heterogenost. U zemljama s visokim dohotkom, na primjer, kućanstva imaju veći udio izdataka za visoko obrazovanje nego za niže obrazovne razine, ali u zemljama s niskim prihodima to nije slučaj.

Inače, svjetski su vođe u smislu financijskih ulaganja u javno obrazovanje one zemlje koje ulažu više od 10 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u obrazovanje.

Na vrhu je tog poretka uvjerljivo afrička država Lesoto sa čak 13 posto, a u stopu je s visokim postotkom ulaganja slijede Kuba (12,8 posto) te otočne oceanijske države Maršalovi Otoci (12,2 posto) i Kiribati (12 posto). S druge su strane te ljestvice primjerice Bahrein i Venezuela, koji ulažu tek 2,7 posto BDP-a u obrazovanje, a na samome su dnu azijske države Butan (1,7 posto) i Tadžikistan (1,4 posto). 

Među 32 zemlje OECD-a koje su dostavile podatke u 2014. godini bilo je 18 zemalja koje su uložile veći postotak BDP-a na ukupne državne i privatne izdatke za obrazovne ustanove od OECD-ova prosjeka, koji je iznosio 5,2 posto.

Najveći postotak ukupnih izdataka za obrazovanje u BDP-u zabilježio je Novi Zeland (6,4 posto), a slijede ga Republika Koreja (6,3 posto) te SAD, Norveška i Kanada sa po 6,2 posto. Nasuprot tome, 14 je zemalja ispod OECD-ova prosjeka što se ulaganja u obrazovanje tiče. Među njima su Japan (4,5 posto), Njemačka i Slovačka sa po 4,2 posto, Španjolska (4,1 posto) i na začelju Rusija sa skromnih 3,3 posto BDP-a.

RUMUNJSKA NA DNU EUROPE

U Europskoj je uniji jedna od ključnih odluka nacionalnih vlada ona o udjelu financijskih sredstava namijenjenih obrazovanju. U 2015. godini države članice ukupno su potrošile više od 716 milijardi eura na obrazovanje, što iznosi 4,9 posto BDP-a Europske unije. Obrazovanje je četvrta po veličini stavka javnih izdataka, nakon društvene zaštite (19,2 posto), zdravstva (7,2 posto) i općih javnih usluga, kao što su vanjski poslovi i transakcije javnog duga (6,2 posto).

• Omjer BDP-a državnih rashoda za obrazovanje varirao je u 2015. godini u državama članicama EU.

NAJMANJE SU SREDSTAVA ZA OBRAZOVANJE IZDVOJILE Rumunjska (3,1 posto), Irska (3,7 posto) te Bugarska i Italija (4 posto).

Nasuprot tome, NAJVIŠE JE U RELATIVNIM ODNOSIMA U OBRAZOVNE SVRHE ULOŽILA Danska (7 posto), ispred Švedske (6,5 posto), Belgije (6,4 posto), Finske (6,2 posto) i Estonije (6,1 posto).

Prosječni izdatci za obrazovanje u 2015. godini iznosili su 1405 eura po stanovniku u EU. Više od 2500 eura po stanovniku izdvojeno je u Luksemburgu (4685 eura), Danskoj (3368 eura) i Švedskoj (2977 eura). Na suprotnom kraju ljestvice, rashodi su iznosili manje od 500 eura po stanovniku u Rumunjskoj (248 eura), Bugarskoj (250 eura) i Hrvatskoj (494 eura).

ŠTO SE DAKLE HRVATSKE TIČE, rashodi za obrazovanje u 2015. godini povećani su u realnom iznosu u skladu s rastom BDP-a. Hrvatska je među deset država članica EU-a s najnižim rashodima za obrazovanje kao udjela BDP-a. Potrošnja na obrazovanje od 2014. do 2015. bila je stabilna (4,7 posto BDP-a), no opći je trend od 2010. bio silazan (- 0,4 posto). Rashodi po učeniku u osnovnom obrazovanju (ISCED 1 i 2) i u višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 3 i 4) među najnižima su u EU. Gledano s pozitivnije strane, rashodi po studentu u tercijarnom obrazovanju među najvišima su u EU po stanovniku prema BDP-u. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školski portal | Priredila Ivana Čavlović ]