… broji, zbraja i vrlo je radoznao kad su brojke u pitanju. Ne znam ima li razlike između dječaka i djevojčica…

Kaže se da dječacima matematika bolje ide, a i u našem je slučaju tako, navodi nam mama Ljerka MILADINOVIĆ, koja je i sama nastavnica matematike te se slaže sa stručnim mišljenjima po kojima bi dob od pet godina najčešće bilo vrijeme kad bi djeca trebala početi učiti brojke i slova, ali i dodaje kako je ipak sve individualno.

BROJITI DO DVADESET

Većina predškolaca do polaska u školu već zna brojiti do 20, no od njih se očekuje da poznaju brojeve kao simbole, mehanički broje do 20, da mogu povezati broj s količinom i da se snalaze s pojmovima kao što su više i manje. U toj dobi djeca mogu rješavati i jednostavne zadatke zbrajanja i oduzimanja.

Kad je riječ o usvajanju vještina računanja, poželjno je da dijete nauči mehanički brojiti barem do 20, dodavati i oduzimati za jedan broj do 10 te da razumije pojmove klasifikacije po boji, obliku i slično, kao i usporedbe po duljini i širini.

Kod neke se djece interes za učenjem javlja vrlo rano, a kod neke kasnije pa je i u ovom slučaju najvažnije pratiti svoje dijete. No ništa ne treba forsirati, jer u predškolskoj dobi djecu ne treba opterećivati niti ih tjerati na nešto što ih ne zanima.

ŠKOLA JE MJESTO GDJE ĆE NAUČITI BROJITI, PISATI I ČITATI

Sonja OKOVIĆ, magistrica je logopedije i bavi se problematikom u kojoj bi dobi mališani trebali početi vježbati pisanje brojki i slova. Ističe kako se zna da je svako dijete individua te, kao i svi, ima različite interese.

– Mnoga su djeca uz to temperamentnija, tvrdoglava i živahna i ništa im ne znači ako ih uporno želimo posjesti za stol i objasniti im da nešto moraju pisati ili crtati. Djeca u toj dobi ne trebaju znati pisati sva slova i brojke, za to postoji škola, ali bi trebala imati razvijene predvještine čitanja i pisanja koje se na vrlo zabavan način mogu pokazati i približiti djetetu.

No naučiti djecu brojiti je zapravo jednostavno. Istina, potrebno je malo vremena i strpljenja. Stručnjaci preporučuju neke jednostavne savjete uz koje će maleni naučiti brojke u igri i zabavi. Kod učenja treba biti svjestan da djeca uče bolje uz ritam.

Rimom i pjesmicama s ritmom brojit će do deset nakon samo nekoliko ponavljanja. Mogu se izmisliti vlastiti stihovi i melodije, npr. 1, 2, 3, reci tko si ti…. Dosljedan ritam učenje čini lakšim i zabavnijim.

IGRA VRLO VAŽNA 

Kao i u svemu kod djece, igra je vrlo važna. Treba se igrati učeći brojeve i pri tome iskoristiti svakodnevne aktivnosti. Možete brojiti drveće na putu prema vrtiću ili plave automobile pri povratku kući. Brojevi su svuda oko nas.

Brojiti možete bilo što: žarulje u kući, dugmad na košulji, latice na cvijetu, kolačiće koje ste zajedno napravili, stepenice… izbor je nepregledan. Sljedeći korak neka budu nagradice za ispravno brojenje. Možete uzeti bombone, pa neka ih dijete broji redom, a dopustite mu da pojede onoliko koliko ispravno zna izbrojiti. Ova je igrica naravno namijenjena samo za početnike.

Igrajte igru pamćenja s naprednijim „brojačima”. Načinite kartice u parovima, neka se svaki par sastoji od jedne kartice (ili papirića) s određenim brojem točkica i jedne s brojem koji odgovara broju točkica na prvome. Napravite 10 ili 20 parova kartica, ovisno o tome koliko ste napredovali u učenju. Okrenite kartice licem prema dolje i igrajte klasičnu igru pamćenja, gdje se otkrivaju po dvije kartice, s time da se onoj prvoj treba naći par s istim brojem. Kad igrač otkrije par (npr. karticu sa četiri točkice i karticu s brojem četiri) neka uzme obje kartice i nastavi pogađati ostale.

I na internetu je dostupno mnogo edukativnih stranica za djecu. Pronađite neke koje su namijenjene djeci dobi vašeg djeteta i koje uključuju brojeve. To može biti vrlo korisno, preporučuje se u stručnoj literaturi.

No kao i kod svega u odgoju i obrazovanju djece, važna je emocionalna i socijalna zrelost, kako navodi psihologinja Marija BARBIR. Jedan je od najbitnijih faktora spremnosti emocionalna zrelost – primjerene emocionalne reakcije i kontrola ponašanja.

– Za djecu koja polaze vrtić može se lako procijeniti kako funkcioniraju u grupi, poštuju pravila, surađuju, koliko su samostalni. Roditelji mogu raditi na tome da dijete bude samostalno, obavlja kod kuće neke zadatke čak i ako mu ti zadatci nisu zabavni, jer škola je obveza, ne izbor. Treba napomenuti da je razvoj navedenih sposobnosti individualan i da je sasvim normalno ako je dijete slabije u nekim područjima, a bolje u drugima. Odgojitelji u vrtiću trebali bi roditeljima skrenuti pozornost na odstupanja u nekom području ako ih primijete, pogotovo godinu prije škole, a roditelji i sami mogu pitati – navodi Barbir.

Da je zapravo najjednostavnije naučiti brojke i matematiku ako je dijete za to zainteresirano svjedoči nam i student matematike Matija HANIŽAR, koji se prisjeća svog zanimanja za matematiku, što seže do prvih dana njegove svjesnosti.

– Čim sam razumio brojke, počeo sam zapitkivati tatu koji je ovo broj, koji je ono broj… Vozeći se svakodnevno u vrtić s njime nisam prestajao brojiti aute. Srećom, i on je matematički tip pa mu to nije bilo dosadno i tako smo počeli zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Sve sam to svladao već do polaska u školu. Kasnije se to samo nadograđivalo i logičan je izbor za studiranje bila matematika, koja je i moj životni i profesionalni izbor – navodi Matija. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Ivica Buljan ]