Učitelju je u opisu posla da povremeno izdrži takve učeničke ispade i nepoštivanje.

Nekad me je to mučilo. Mračilo mi se pred očima. Kako se usuđuje? Kako se može tako ponašati? Pokazat ću mu! Grdim bezobraznog prijestupnika pred cijelim razredom. Ako se netko usudi osporiti moj autoritet, neću mu to ni u kojem slučaju dopustiti. Pokazat ću mu gdje mu je mjesto! Ako to ne učinim, i ostali će slijediti njegov primjer, zar ne?

BIO JE TO POGREŠAN PRISTUP. Drski učenik najčešće je dobio ono čemu se nadao. To je podizalo razinu stresa svih prisutnih. Uništilo je moje raspoloženje i iscrpilo me. Razaralo je moj odnos s učenicima i negativno utjecalo na ozračje u učionici.

No, s učeničkim se nepoštivanjem može suočiti i na mnogo bolji način. A za početak morate promijeniti način na koji gledate na to.

NAJVJEROJATNIJE PROBLEM NIJE U VAMA

Mi smo učitelji katkad osjetljivi i preuzimamo na sebe previše odgovornosti za sve što se događa u našoj učionici.

Neprimjereno ponašanje učenika najmanje je povezano s učiteljem. Kad učenik verbalno izrazi svoj bijes ili uzdiše na svaki vaš zahtjev, to je najčešće kulminacija niza negativnih događaja. Možda ste zapalili iskru, ali je osigurač već bio upaljen.

Katkad svojoj ženi izgovorim ružne stvari, a razlog je vrlo rijetko ono što je ona učinila ili rekla. Najčešće je moje ponašanje izazvano nakupljanjem stresa radi teških okolnosti. Imao sam težak dan u školi. Nisam mogao pronaći zamjenu. Vozio sam se kilometrima iza traktora na povratku kući. Gladan sam, nisam jeo od jutros i sad samo želim jesti i meditirati, a žena mi uporno želi ispričati što je noćas sanjala. Kažem joj: „Ne zanimaju me tvoji snovi!” Iskaljujem svoj bijes na njoj.

I djeca su ljudi. I njima se događaju takve stvari. Njihovo nepoštivanje, koliko god bilo bolno i činilo se osobno, najvjerojatnije nema nikakve veze s vama.

ŠTO ČINITI

Trebate procijeniti s kojom ste vrstom nepoštivanja suočeni. Ako se radi o anomaliji koja je rezultat frustracije, možete se samo potvrdno nasmiješiti, dajući učeniku do znanja da ste primili poruku.

Znate kako im je.

Slegnite ramenima kao da želite reći: „No dobro. Žao mi je što tako misliš.” Zatim nastavite kao da je riječ o bilo kojem drugom manjem prijestupu.

Katkad ćete ipak morati učeniku dati do znanja da je, iako osobno ne marite za njegovo mišljenje o vama, njegovo ponašanje društveno neprihvatljivo. Uzrokovat će mu probleme u budućnosti. S izrazom nezadovoljstva istaknite određene posljedice opisane u ranije postavljenim očekivanjima. Ne radite od toga veći problem.

Zatim nastavite poučavati.

Pretpostavite da se jednostavno ne znaju ponašati na primjeren način. Iako to ne mora biti istina, imajte dobronamjeran stav i bit će vam lakše strpljivo ponuditi pomoć i smjernice u ponašanju.

Pretpostavite da učenik ne zna primjereno izraziti ljutnju. Ponudite bolji primjer. Objasnite da postoje ljudi (a koji nisu njihov učitelj) koji će se jako uzrujati ako se prema njima budu jednako ponašali. Bit će mnogo manje obazrivi. Na taj način učenik neće moći dobiti ono što želi. A postoje i ljudi koji na nepoštivanje uzvraćaju udarcima.

Uspijete li u namjeri da naučite učenika primjerenijem načinu odnošenja prema drugima, oprostite i zaboravite. Svi imamo svoje „žute minute”. Pitajte moju ženu.

………………

NAPOMENA

• SAD: Teacher Habits – blog Paula MURPHYJA, američkog učitelja razredne nastave iz Michigana.
• Izvor: teacherhabits.com