Sedam je godina đakovačkim srednjoškolcima poticala ljubav prema književnosti i hrvatskom jeziku, uz svoju urođenu blagost i toplinu imajući za njih puno razumijevanja i tolerancije. Nakon toga profesionalni put odveo ju je u prosvjetnu administraciju, tamo gdje se kroji obrazovna politika, gdje je Vera Šutalo dala svoj veliki doprinos rješavanju mnogih problema koji su mučili srednjoškolsko obrazovanje, kako ravnatelje i profesore tako i učenike. Zbog njezina angažmana i truda da riješi i nerješivo, zbog strpljenja i razumijevanja, zbog življenja prosvjetarskih problema ne osam nego 24 sata na dan, mnogi njezini kolege profesori smatraju da je Vera Šutalo zaslužila nagradu.

Nagrada je došla u prave ruke – kažu mnogi, a onu za životno djelo dodijelilo joj je Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga „za veliki trud i suradnju u rješavanju brojnih problema u sustavu umjetničkog obrazovanja”. Iako Hrvatska ima dugu tradiciju u tom području, sustav nije bio dovoljno uređen pa se pokazala potreba da ga se uredi posebnim zakonom, a Vera Šutalo i njezini suradnici u Ministarstvu u suradnji sa spomenutom udrugom predano su stvarali Zakon o umjetničkom obrazovanju, ali i brojne druge dokumente potrebne za funkcioniranje sustava umjetničkog obrazovanja. Zakonom su propisani načini upisa učenika u umjetničke škole i programe, dobna granica za upis učenika u pojedine programe, unaprjeđen je način financiranja. Definirani su umjetnički programi, njihovo trajanje, uvjeti i načini osnivanja umjetničkih škola, čime su umjetničke škole postale ravnopravni dio sustava obrazovanja.

– Zakon je napravljen prvi puta u povijesti, kako mi to volimo reći, i bio je pravi iskorak, jer je umjetničko obrazovanje važno za razvoj emocionalne inteligencije, socijalnih vještina, psihomotoričkih vještina. Učenici ne napuštaju glazbeno obrazovanje već svake godine raste broj upisanih, znamo da je njihov karijerni put sasvim drukčiji, privlačniji i osigurava im i društveni prestiž te je dugoročno dragocjen i koristan – kaže Vera Šutalo, čiji je životni i radni put vezan za obrazovanje. Nakon što je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i postala profesorica hrvatskog i latinskog jezika, vratila se u rodno Đakovo, gdje je sedam godina radila u Srednjoj školi. U međuvremenu je magistrirala iz područja hrvatske književnosti, a njezine ambicije vratile su je u Zagreb, gdje se 1985. godine zaposlila u tadašnjem Republičkom komitetu za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu na mjestu savjetnice za srednjoškolsko obrazovanje i gotovo tri desetljeća bila uronjena u taj veliki i najsloženiji školski sustav. Kao načelnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja za srednjoškolski sustav radila je do prije četiri godine, kad je prešla u Sektor za opće i zajedničke poslove i programe, a u posljednjih godinu dana načelnica je za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.

   Od 1985. godine do danas radila je uz petnaest resornih ministara i kaže da nije bilo lagano, jer treba biti iznimno snažna osoba da se prevladaju sve reorganizacije i politike te je trebalo imati sposobnosti i snage nositi se s tim i još inspirirati druge u sustavu.

BEZ KONTINUITETA

– To nije uvijek bilo lagano i mnogi nisu mogli izdržati razne pritiske i promjene. Morate imati stalni optimizam, udvostručiti snagu i biti svjestan svojih vrijednosti. Kako je rekao Goethe: „Čovjek mora prije svega biti nešto, kako bi bio u stanju nešto i napraviti.” Mislim da sam uspjela ostaviti trag u srednjoškolskom odgojno-obrazovnom sustavu, a to dokazuje i nagrada za životno djelo koju mi je dodijelila struka. Kako je bilo raditi i surađivati s čak petnaest ministara i kako na njihov rad u određenom razdoblju gleda s određene vremenske distance? Teško je to sažeti u nekoliko rečenica, ali naša sugovornica vjeruje da je svaki od njih ostavio traga u obrazovanju.

– Svaki je počeo s promjenama ili reformom, ali mnogi nisu došli do kraja. Tako su brojni dokumenti ostali u ladicama i nisu zaživjeli u školama. Mislim da se moglo mnogo više napraviti, a  činjenica je da se i smjene vlasti prilično odražavaju na rad ministarstava. Naravno, sve je povezano s politikom i često se stavlja na stranu ono što je prethodna garnitura radila, iako to nije dobro. Nažalost, često nije postojao onaj istinski kontinuitet u promjenama. I promjene su često bile parcijalne. Najradikalniji zaokret u moje vrijeme bio je na inoviranju programa osnovnog školstva, uveden je Bolonjski proces, uvedena je državna matura, a tad se radio i nacionalni program uvođenja obvezatnog obrazovanja koji nije zaživio, jer je bio preskup.

Često je bio slučaj da jedna garnitura nešto napravi ili započne, a ona koja je naslijedi ne nastavlja nego kreće s posve drukčijih pozicija. Često nije bilo kontinuiteta pa neke stvari koje su bile dobre nikad nisu bile dovršene, da se ne ostavi dojam da oni koji su dolazili na vlast nemaju novih ideja i programa – kaže naša sugovornica.

ODNOS POŠTOVANJA

Biti trideset godina u srednjoškolskom sustavu, biti uspješan u tom poslu koji je vrlo kompleksan i zahtjevan, imati dobru komunikaciju sa suradnicima u ministarstvu, ali i sa stotinama suradnika na terenu, nije nimalo lako.

– Uspjela sam uspostaviti dobar profesionalni i ljudski odnos sa svima, odnos poštivanja i poštovanja. Za uspjeh u privatnom i profesionalnom životu bitno je, osim znanja, imati i mnogo vještina, koje ili imamo ili nemamo, što nam daje mogućnost da stvorimo sliku o sebi, da se dobro nosimo i s kritikama i pohvalama, da preuzmemo odgovornost, prihvatimo grješke i da iz svega učimo. Moramo njegovati otvorenost, rješavati probleme, shvaćati ozbiljno složenost procesa i ideja, ne predati se… To je moj stil rada i suočavanja s poteškoćama, unutarnja čvrstoća da možete prevladati poteškoće, odlučnost, volja da se uspije, odgovornost, ustrajnost, mudrost, strpljenje i fleksibilnost.

Srednjoškolski sustav sa svim svojim posebnostima u gimnazijama, umjetničkim, strukovnim školama, obrtništvu, obrazovanju odraslih, učeničkim domovima je najzahtjevniji dio sustava u kojemu je trebalo mnogo raditi na donošenju zakona, uvođenju strukovnih kurikuluma, uvođenju državne mature i nacionalnih ispita, omogućavanju bolje horizontalne i vertikalne prohodnosti učenika i mnogim drugim poslovima. Moram priznati da su za mene ravnatelji bili jako bitna karika u sustavu. Kad god smo radili neki pravilnik, zakon ili bilo koji drugi akt s njima sam se konzultirala, tražila od njih da u školi simuliraju određene situacije da vidimo kako sve to funkcionira jer je važno da dokumenti i mjerila u školi funkcioniraju, da budu nastavnici zadovoljni i da im je to korisno, jer to radimo za sustav. Dobra komunikacija s ravnateljima bila mi je jako korisna i nikad nisam imala velikih problema ili kriznih situacija, jer smo ih uvijek prevenirali na temelju dobre komunikacije i suradnje – ističe Vera Šutalo.

Svi „moji” ministri

U više od trideset godina rada u Ministarstvu obrazovanja Vera Šutalo radila je s petnaest ministara. Neki su joj bili simpatičniji od drugih, ali sa svima je surađivala dobro. 

– Ovo su svi „moji” ministri – kaže Vera Šutalo, vadeći popis svih s kojima je radila. A to su: Božidar Gagro, Milivoj Solar, Vlatko Pavletić, Vesna Girardi Jurkić, Ljilja Vokić, Božidar Pugelnik, Nansi Ivanišević, Vladimir Strugar, Dragan Primorac, Radovan Fuchs, Željko Jovanović, Vedran Mornar, Predrag Šustar, Pavo Barišić, Blaženka Divjak.

………………………

Upisi u srednje škole uvijek su bili neuralgična točka sustava. Trebali su mjeseci priprema, usklađivanja, koordiniranja sa školama, osnivačima, ali kaže da se uvijek na vrijeme otkrivalo probleme i da je uvijek sve proteklo bez velikih afera i neželjenih posljedica. Bilo je i pritisaka, kaže Vera Šutalo, ali više u smislu traženja rješenja za učenike koji nisu imali dovoljno bodova, a željeli su baš određenu školu. No, u razgovoru s roditeljima uvijek se našlo rješenje za te „krizne” situacije ili želje. A elektroničkim upisima olakšalo se posao i učenicima i školama i prema njezinu mišljenju donijeli su poboljšanje u smislu da se učenici mogu prijaviti na više mjesta, jasna je kontrola upisa i procesa, a svi su podatci dostupni u svakoj fazi.

U posljednjih godinu dana Vera Šutalo je u upravi za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Prilično drastična promjena, ali, kako kaže, svako je radno mjesto u sustavu zanimljivo i vrijedno pozornosti, a ako ste kreativna i prilagodljiva osoba onda nastojite svako radno mjesto učiniti ugodnim i inovativnim.

PRED NOVIM IZAZOVIMA

– Dolaskom ministrice Divjak na čelo ministarstva radila se nova sistematizacija radnih mjesta i tada je meni pripala služba za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Prihvatila sam to i počela raditi te moram priznati da je taj cijeli sustav osobito zanimljiv i izazovan. Odgojitelji i ravnatelji rade zaista kvalitetan posao vezan za najmlađe, jer tu morate biti maštoviti i kreativni te stvarati nove programe da biste bili korisni i zanimljivi djeci. U posljednje se vrijeme mnogo ulaže u taj dio sustava. Budući da su im osnivači najčešće lokalne zajednice, dosta su rascjepkani, pa ih Agencija za odgoj i obrazovanje drži na okupu kroz stručna usavršavanja, a ministarstvo ih prati realizacijom programa, zakonom, pedagoškim standardom i pravilnicima. Neke pravilnike trebalo bi inovirati pa radimo na tome, a razmišljamo i o promjenama zakona da malo smekšamo neke odredbe koje su bile krute i da ih prilagodimo ustanovama kako bi im bilo lakše funkcionirati. Više od 300 milijuna kuna uloženo je iz Europskoga socijalnog fonda u vrtiće vezano za adaptaciju, izgradnju novih vrtića, produljeni rad i općenito za poboljšanje rada vrtića. Projekti bi trebali pokrenuti i lokalnu zajednicu da se više uključi, jer neke bogate lokalne zajednice premalo izdvajaju u odnosu na to koliki su im prihodi.

Smatram da i u predškolski odgoj, ali i u osnovno i srednje obrazovanje treba stalno ulagati te vratiti ugled odgojiteljima, učiteljima i nastavnicima, jer je to visokoobrazovani kadar koji odgaja našu djecu. Katkad se više brinu o djeci nego sami roditelji koji očekuju od prosvjetara da odrade njihov posao pa je rezultat toga sve ovo što nam se događa, da nastavnici doživljavaju nasilje po školama i druge neprihvatljive pojave. I to je zaista zastrašujuće. Prosvjetnim djelatnicima na svaki način dati signitet, zaštititi ih, dobro ih motivirati, unaprijediti uvjete rada i sigurna sam da bi to bilo obostrano korisno i za djecu,  nastavnike i za sustav. Time se treba kontinuirano baviti – zaključila je Vera Šutalo.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Marijan Šimeg ]