… i u okolnim selima – u Podstenama, Malim Dragama, Šimatovu i Goršetima. Sve su one imale više učenika nego matična škola danas. Nažalost, sedamdesetih godina prošlog stoljeća zbog nedovoljnog broja učenika zatvaraju se sve škole i ostaje samo škola u Brod Moravicama.

Danas škola djeluje u u zgradi dovršenoj 1975. godine i ima nešto manje od četrdeset učenika. Točnije, jesenas su upisali 37 djece. Demografski su trendovi negativni i svake godine imaju sve manje đaka. Iako je upisno područje vrlo veliko, obuhvaća četdesetak naselja i zaseoka, djece nema, ljudi se iseljavaju i nitko zapravo ne zna kakva budućnost čeka Brod Moravice. Opravdan je strah od gašenja škole, iako bi to bila smrt za ovaj kraj i samo mjesto.

ŠKOLA KAO SRCE MJESTA

Ravnatelj Duško ZATEZALO ipak se nada kako će država prepoznati važnost očuvanja škole. Naime, poseban suizazov obrazovanja i odgoja tzv. učenici inojezičari, odnosno djeca s drugoga govornog područja. Riječ je zapravo o 22 učenika romske nacionalnosti, iako se oni sami odnosno njihovi roditelji ne izjašnjavaju kao Romi.

– Smatram da se trebamo izboriti za drukčiji status naše škole, jer su ta djeca – djeca posebnih potreba, slabijih socioekonomskih prilika, s vrlo malo predznanja, pa i socijalizacije. Jedino u školi imaju priliku naučiti pisati, steći opću kulturu, upoznati se i družiti s prijateljima. A u tome veliku ulogu imaju naši učitelji, koji zaista odrađuju lavovski posao kako bi tu djecu opismenili i doveli u ravnopravan položan s vršnjacima, iz obitelji domicilnog stanovništva – objašnjava ravnatelj Zatezalo.

Dodaje da je velika godišnjica – čak 200 godina školstva u brodmoravičkom kraju – svakako zalog za budućnost, unatoč crnim demografskim kretanjima. Opravdanost za daljnje postojanje škole, dakle, svakako postoji, jer je škola zapravo srce ovakvog malog mjesta, središte svih društvenih, sportskih, kulturnih događanja. Mnogo je više od mjesta gdje se samo uči čitati i pisati.

Za djecu se brine 25 djelatnika i većina učitelja su putnici, koji svakodnevno dolaze iz Rijeke, Skrada, Delnica, Ogulina, što definitivno nije lagana i jednostavna vožnja, naročito za zimskih snježnih mjeseci. U to smo se i sami uvjerili kad smo putovali snijegom zametenim i gotovo neočišćenim cestama za Brod Moravice.

Zbog malog broja djece učiteljica Dijana ARBANAS objašnjava nam kako s kolegicama prakticira poseban oblik izvođenja razredne nastave, svojstven za Gorski kotar, odnosno škole s ovako malo đaka. Riječ je o „timskoj nastavi”, gdje tri učiteljice razredne nastave predaju svaka po jedan obrazovni i jedan odgojni predmet.

Učiteljice Erna Šnajdar, Veronika Crnić Zagoršćak i Dijana Arbanas

……………….

– Raspored sati tad nam bude zgodna križaljka – šali se Arbanas.

Pojašnjava da se obrazovni predmeti (hrvatski jezik, matematika, priroda) rade s „čistim” razrednim odjelom, prema dobi učenika, dok se odgojni predmeti (glazbeni, likovnim, tjelesni) rade u kombiniranim odjelima.

  IGRA I SOCIJALIZACIJA

Primjerice, učiteljica Arbanas predaje matematiku i likovni. U školi radi više od dva desetljeća te naglašava da se uvijek raduje svakome školskome danu. Žalosti je tek što iz godine u godinu imaju sve manje djece i što je zapravo neizvjesna sudbina škole u godinama koje dolaze.

– Djeca se mijenjaju, sve im je teže prenijeti gradivo, jer su sve manje zainteresirani za školu i teško usvajaju nova znanja. Zato je na učitelju da bude čarobnjak motivator, da se pripremi za sat najkvalitetnije moguće i da se stručno usavršava gdje god stigne, premda mislim da kao društvo griješimo kada dječju zainteresiranost za školu gledamo kroz njihove ocjene i postignuća. Koliko god nas malo bilo u Brod Moravicama, naša se djeca vesele školi, jer ovdje imaju prijatelje. Žive po udaljenim selima, nemaju se s kime igrati, pa u školi, i jedino ovdje, imaju sve što malome djetetu treba za veselje, igru i socijalizaciju. Škola je u našem kraju zaista središte svega – govori Arbanas.

Dugu tradiciju izlaženja bilježi školski list, koji od 2001. naovamo pripremaju učenici sa svojim učiteljima. Posljednje brojeve uređuje Jasna ŠEPAC, učiteljica hrvatskog jezika. List im služi kao godišnjak odnosno kronološki pregled svih događanja tijekom školske godine. Šepac smatra da je pripremanje pa onda i čitanje školskog lista poželjno, jer je čitanje kod novih generacija ionako zanemareno. I jezične su im sposobnosti iz godine u godinu sve slabije.

Sanja Despot Abramović i Jasna Šepac

…………….

Čitav život i rad škole vidljiv je u školskim listovima, a naročito se ponose izdanim zbornikom nagrađenih literarnih i likovnih radova u jednome desetljeću. Zbog malog broja đaka taj je uspjeh kudikamo važniji, jer ova škola od prvog razreda njeguje kreativnost djece te literarno izražavanje, posebno na dijalektu. Većina učenika govori kajkavskim dijalektom, pa učiteljice razredne nastave od malih nogu rade s njima na očuvanju zavičajnoga govora. Redovito sudjeluju na Goranskome sijelu, recitalu Dragutin Domjanić u Svetom Ivanu Zelini te na Danima kajkavske riječi u Zlataru.

– Imamo mnogo učenika čiji materinski jezik nije hrvatski, već romski. Mnogo te djece ima razne teškoće u razvoju te ponajprije razvijamo osjećaj za jezik, književni standardni jezik, pritom ne zanemarujemo i njihov materinski govor – objašnjava učiteljica Šepac. Dodaje da tzv. školu za život ovdje provode već godinama, potpunim individualiziranim pristupom svakome učeniku. Prednost toga malog broja djece upravo je mogućnost osobnog pristupa svakome učeniku, pomno praćenje njihova napretka.

  MUKA PO LEKTIRI

Djeca s teškoćama pak imaju prilagođeni program te s njima radi prema njihovu stupnju razvoja.

– Međutim, i dalje nam je najvažniji cilj njihovo opismenjavanje, usmeno i pismeno izražavanje te njegovanje kulture čitanja. Za to nam ne treba povećanje satnice, već je važnije pročešljati sadržaj, jer je mnogo suvišnoga gradiva – naglašava Šepac.

Knjižničarka Sanja DESPOT ABRAMOVIĆ primjećuje, baš poput njezinih kolega knjižničara diljem zemlje, da djeca sve manje čitaju i katkad ih treba za rukav povući i dovesti u knjižnice. Zato je prije nekoliko godina pokrenula program Čitajmo u knjižnici, u dogovoru s učiteljicama razredne nastave. S djecom i učiteljima dogovore se koju će lektiru pročitati te je zajedno obrađuju utorkom, šesti sat, i na taj način motiviraju djecu na čitanje. Naime, rad u skupini privlačniji je nego kad se djeca sama hrvaju s lektirnim naslovima.

Niz godina sudjeluju u projektu Čitajmo mi, u obitelji svi koji uključuje i učenike i roditelje. Svi čitaju knjige i slikovnice, kasnije to sve predstave jedini drugima. Na taj način čitanje ponovo postaje radost, uvjerena je knjižničarka:

– Naravno, popis lektirnih naslova trebalo bi osuvremeniti i na neki način prilagoditi interesima današnjih generacija djece. Zasad škola sama nabavlja djela suvremenih autora, za koja se pokaže da su djeci zanimljiva i koja bi rado pročitala. Upriličujemo i susrete s književnicima, kako bi djeca upoznala autore i popričala s njima, upoznala postupak nastajanja nekog romana. Pa ih i to možda motivira da se uhvate knjige. Češće i radije!

Surađuje se i s 80 godina starom čitaonicom u jednome obližnjem selu – Hrvatskom čitaonicom sela Kuti te s Eko etno udrugom Turanj, gdje učenici škole nastupaju u živim jaslicama povodom božićnih blagdana.

U knjižni se fond pak najčešće i najviše nabavljaju slikovnice, kaže knjižničarka, jer su prilagođene učenicima s posebnim potrebama, tzv. inojezičarima. Učenici mlađih razreda u sadržajima prirode i društva, hrvatskog jezika i likovne kulture u suradnji s učiteljicom engleskog jezika 2015. godine izradili su slikovnicu o zdravlju pod nazivom Budi zdrav i veseo.

Slikovnica je to u kojoj na 12 stranica opisuju važnost brige o čistoći tijela i obavljanja svakodnevne higijene. Istodobno, neke su riječi prevedene s hrvatskoga na romski i engleski jezik. Na taj je način povezana i isprepletena važnost jezika i materinskih govora te se djecu uči na raznolikost i međusobno uvažavanje i razumijevanje.

  ODGOJ ZA OKOLIŠ 

Budući da žive okruženi prekrasnom prirodom, važno je djecu, ali i njihove roditelje, od najranije dobi ekološki osvješćivati, kako bi goranska priroda i u godinama koje dolaze ostala nezagađena, čista, prekrasna. Zato se škola prije desetak godina uključila u međunarodni program Ekoškole i ove će godine steći zlatni status.

– Put do zlatnog statusa bio je zaista zahtjevan. Od samog početka 2009. ekologiju smo integrirali u sve segmente odgojno-obrazovnog sustava, u svakodnevni život učenika, djelatnika. Stvorili smo odgoj i obrazovanje za okoliš – pojašnjava nam koordinatorica Ekoškole Vesna PINTAR-GRGURIĆ.

Zadaća je Ekoškole, naime, pokušati osposobiti današnje naraštaje kako bi mogli sami donositi odluke o pozitivnom razvitku društva u budućnosti te ih odgojiti osjetljivima na pitanja okoliša, ekologiju učiniti načinom življenja.

– Kako bismo održali status ekološke škole, potrebno je bilo svake dvije godine dokazivati dostignuća i ići korak po korak naprijed. Tako smo nakon šest godina stekli brončani status, nakon osam godina srebrni status, a sad iščekujemo zlatni status.

Program Ekoškole pomaže učenicima shvatiti kolika je važnost zaštite okoliša u svijesti svakog pojedinca. Posebna pozornost posvećuje se pitanjima smanjivanja i zbrinjavanja otpada, racionalne uporabe energije i vode te uređivanju školskog okoliša i zdravoj prehrani.

– Djecu se uči, a preko njih i roditelje, kako smanjivati i zbrinjavati otpad, racionalno se koristiti energijom i vodoms te brinuti o uređivanju školskog okoliša – govori Pintar-Grgurić.

Škola je dosad nekoliko puta sudjelovala u ekološkom kvizu Lijepa naša, koji je najveće ekološko natjecanje hrvatske mladeži u istraživačkim temama. Učenici su se predstavili sa zanimljivim temama kojima su dotaknuli, primjerice, nestanak bara u Općini Brod Moravice, cestu Lujzijanu ili pak brojčano stanje starih stabala u njihovu zavičaju.

Sudjelovali su na državnim smotrama Dani kruha u Stubičkim Toplicama i Malinskoj na otoku Krku. Redovito se uključuju i u projekt Ekopaket te ekološku akciju Zelena čistka.

– Neke ekološke akcije provodimo na razini škole, neke u dogovoru s Općinom i na razini mjesta. Ekolozi naše škole sudjelovali su na Danima šljiva u Brod Moravicama, na Gorskom sajmu dok se održavao u Skradu, izabrani smo bili za jednu od škola koja je sudjelovala u izradi spomenara s još nekoliko država u Europi. Sve aktivnosti vesele djecu te ćemo i ubuduće ekološki odgajati nove generacije – poručila je koordinatorica Ekoškole.         

  OSIGURATI ISTE UVJETE

Ravnatelj Zatezalo najstariji je u svome kolektivu te ovdje radi od 1981. godine, kad je školu pohađalo 120 djece. Na čelu je škole petu godinu, a prije toga je predavao tjelesni te vodio vrlo uspješnu skijašku sekciju koja je postizala rezultate na državnoj razini. Dugo je u prosvjeti, kaže, prošao je niz poluuspješnih reformi školstva i nema velikih očekivanja od aktulne kurikularne reforme. Smatra da je cijela priča nategnuta:

– Nismo spremni za reformske promjene. Mnogo se toga rješava ad hoc, nepripremljeno se srlja u reformu pod svaku cijenu. Opremanje škola je dobro, ali to nisu prave reforme. Učiteljima trebaju edukacije i nove metode, a ne samo računala i tableti. Posebno je teško malim školama, jer teško dolazimo do kvalitetnih mladih učitelja. Zato mislim da reforma može uspjeti tek kad sve škole u Hrvatskoj budu radile u istovjetnim uvjetima. Nažalost, škole se u ovakvim malim sredinama ne mogu mjeriti s gradskim školama. To treba mijenjati, zaključuje ravnatelj Duško Zatezalo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Marijan ŠIMEG ]