U Vrtogradu, uz učitelje i učenike, rade i roditelji, djedovi i bake, a od plodova prve berbe mališani su izradili zdrave kolače od bundeva butternut te sirup od maslačka.

Usred betona i gradske vreve, među neboderima i bučnim prometnicama metropole, u jednom od najstarijih novozagrebačkih naselja niknula je bajkovita, zelena oaza – Vrtograd. Urbani školski vrt, u kojem trenutačno „stanuje” 20-ak vrsta biljaka, plod je zajedničke ideje i rada učenika i nastavnika Osnovne škole Zapruđe, a u brigu o različitim vrstama voća, povrću, začinskom bilju, menti, melisi, vlascu i bosiljku te ukrasnom cvijeću uključili su se i roditelji, bake i djedovi učenika, pa čak i susjedi škole, a nerijetko i slučajni prolaznici.

VRT IM JE ZABAVNIJI OD IGRICA NA RAČUNALU

„Meni je u vrtu stoput zabavnije nego igrati igrice. Ne znam što mi je dosad bilo!”, kaže osmogodišnji Mihael. Na pitanje zašto voli biti u školskom vrtu malena, sedmogodišnja Nina spremno odgovara: „Volim naš vrt zato što je sve šareno i miriši i puno je leptira. Ja sam tada najsretnija!” Dvanaestogodišnji Marko već razmišlja i o tome da bi bavljenje poljoprivredom moglo biti zanimljiv životni odabir. „Mogu ja ovak’ živjeti. Malo kopam po vrtu, malo vozim zemlju i onda se najedem napolitanki. A za dva mjeseca i paradajza iz vrta”, kaže Marko, jedan od, kako se nazivaju učenici iz njegove generacije, veterana Vrtograda.

Osim što pruža brojne mogućnosti za rad u vrtu, stjecanje korisnih znanja o uzgoju voća i povrća, Vrtograd učenike približava prirodi. Posebnu volju i entuzijazam za rad u školskom vrtu pokazali su učenici koji imaju slabiji uspjeh u tradicionalnoj razrednoj nastavi i poteškoće u ponašanju.

ŠARENA OAZA USRED METROPOLE

Kako je, usred „džungle na asfaltu”, uopće nastao šareni Vrtograd, koja je biljka prva u njega „uselila”, kakva je bila prva berba te koje sve prednosti za djecu velegrada, koja odrastaju daleko od voćnjaka, vrtova, plodnih oranica i netaknute prirode, ima ovaj maleni, ali raskošni vrt pitali smo ravnateljicu OŠ Zapruđe Ružicu Vitman Sović te učiteljice razredne nastave Katarinu Šarić i Dušku Marcić Svilar.

„U proljeće 2014. sudjelovala sam na Commeniusovu seminaru Outdoor activities na Islandu i vratila sam se prepuna pozitivne energije i ideja, s velikom željom da dio onoga što sam ondje čula i vidjela pokušam provesti i u svojoj školi. Tad se rodila ideja o osmišljavanju i uređenju dijela vanjskog prostora škole u kojem bi djeca radom na zemlji doživjela izravni kontakt s tlom, biljkama i životinjama”, prisjeća se učiteljica Duška kad se počela stvarati ideja o današnjem Vrtogradu.

KUPLJENE SU MOTIKE, GRABLJE, ŠTIHAČE I SADNICE

Osnovna škola Zapruđe u jednom je od najstarijih novozagrebačkih naselja, u blizini jezera Bundek i rijeke Save te je sretna okolnost što je školska zgrada okružena zelenilom. 

„Nakon što nam je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet odobrio projekt i dopustio korištenje travnjaka ispred školske zgrade, u jesen 2016. godine počeli smo radove u našem budućem vrtu. Preko udruge O.A.Z.A. koja se prijavila na natječaj za sredstva Ministarstva prosvjete i znanosti, kupljene su motike, grablje, štihače i sadnice. Uz podršku ravnateljice, kreativne ideje učiteljice Duške Marcić-Svilar te podršku entuzijasta iz udruge O.A.Z.A., počeli smo stvarati naš urbani školski vrt. U tim, koji je poveo Mile Drača, aktivist Udruge, uključili su se i domar škole te spremačica Jasna. No, bez pomoći roditelja, bilo bi nemoguće ostvariti ideju. Projekt vrta izradila je majka naše bivše učenice, arhitektica Jagoda Pevec Pale, zaštitnu mrežu podigli su roditelji planinari, a u akciju su se uključili i djedovi i bake naših učenika”, kaže nam Katarina Šarić, učiteljica razredne nastave i engleskog jezika, koja je preuzela glavnu brigu o školskom vrtu te je postala njegova koordinatorica. 

Nakon što su, za svoju zelenu oazu, učenici glasanjem odabrali ime Vrtograd, polaznici likovne grupe sa svojom su učiteljicom izradili i originalan natpis koji su postavili na ulazu u vrt. 

SADNICE STIŽU SA SVIH STRANA

„U prvoj radnoj akciji na terenu zasadili smo desetak voćaka. U ulozi vrtlara led su probili učitelji, a učenici, kojima su se pridružili i slučajni prolaznici, svesrdno su pomagali. Voćka dunje, koju je posadila ravnateljica, prva je stanarka koja je u našem vrtu pustila korijenje”, kažu nam vrijedne učiteljice Katarina i Duška.

Prošle su godine u Vrtogradu imali 20-ak različitih vrsta biljaka – voće, povrće, začinsko bilje i ukrasno cvijeće. Uzgojili su luk, papriku, salatu, jagode, patlidžane, bundeve butternut, mini lubenice…

„U našem vrtu bilo je od svega pomalo, za svakoga. Začinsko bilje menta, melisa, vlasac i bosiljak širili su svoj miris kad god bi zapuhao vjetar. Prva berba u Vrtogradu izazvala je veliko uzbuđenje učenika. Bila je to berba luka, koja je bila vrlo rodna te smo na našem prvom Vrtnom festivalu svim učiteljima i njihovim razredima podijelili po dvije glavice luka za degustaciju. Do kasnog rujna grickali smo naše paprike i uživali u rodnoj zelenoj salati. Iako češnjaka i mrkve nije bilo mnogo, bilo je dovoljno za isprobavanje novih kombinacija okusa. Prvi urod jagoda i patlidžana bio je skroman, no dovoljan da naši učenici nauče nešto i o tim biljkama”, kaže nam voditeljica školskog vrta, a učenici njezina 2. c razreda skuhali su i sirup od maslačka.

Mališane je ipak posebno razveselila bundeva butternut od koje su napravili kolač Zdravko, s integralnim brašnom i čokoladom, te prva vrtogradska mini lubenica, koja je, kako kažu, bila najslađa na svijetu. 

Ipak, slasni plodovi teško mogu ublažiti gorak okus koji je ostao nakon što im je netko uništio sve rajčice u Vrtogradu. „Nažalost, rajčice kojima smo se jako radovali i koje su bile najrodnije u našem školskom vrtu netko je odlučio uništiti, tako da su naši planovi da ćemo, za prvi dan škole imati svoju zdravu salatu od rajčica iz našeg vrta ovog puta propali”, kažu nam u školi.  [ IZ DRUGIH IZVORA | agroklub.com ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE.