Budući da su posljednjih nekoliko godina vrlo aktivni u međunarodnim projektima Erasmus+ za gospićku se gimnaziju čulo i diljem Europe.

Gimnazija dijeli zgradu sa Strukovnom školom Gospić, a programski su se zadržali na općem gimnazijskom usmjerenju. Novi ravnatelj Josip ŠTAMPAR govori da je posljednjih godina škola imala više đaka, upisivali su i po tri usporedna odjela, ali se i Gospić pridružio lošem demografskome trendu, pa i ovdje broj učenika pada. Naime, iako je Ličko-senjska županija površinski najveća u Hrvatskoj, istodobno je najmanje odnosno najrjeđe naseljena. Tako svake godine imaju tek nešto više od 400 osmaša, pa je jasno da u cijeloj županiji ni broj srednjoškolaca ne može biti u porastu.

– Ne možemo se stoga uspoređivati s gimnazijama iz velikih gradova poput Zagreba ili Splita niti imamo tako visoke i stroge kriterije upisa. Jednostavno nemamo dovoljno takvih vrhunskih učenika, jer je osmaša malo. S druge strane, smatram da i nije potrebno imati prosjek ocjena 5.0 da bi učenik upisao našu školu, jer se godinama dokazuje da se čak i vrlo dobri učenici dobro snađu u našoj školi i kasnije u životu postignu dobre, uspješne karijere – ističe Štampar.

♦  JEZICI I PRIRODOSLOVLJE  ♦ 

Učenici se posebno dobro snalaze u spomenutim projektima Erasmus+, u raznim životnim situacijama, kontaktu i druženju s vršnjacima iz drugih europskih zemalja. Pokazali su zavidno znanje jezika i kulture, međutim možda i važnije od toga – pokazali su iznimnu socijaliziranost, pristojnost, dobar kućni i građanski odgoj, visoku razinu komunikativnosti.

– Kad god odlazimo na mobilnosti u druge europske države, unaprijed možemo biti spokojni, jer znamo da s našim đacima ne ćemo imati nikakvih problema. Što drugo možemo onda tražiti od njih, kad nas svaki puta svojim zalaganjem i ponašanjem učine ponosnima – navodi ravnatelj Štampar.

Ocjena nije primat niti se zbog toga ide u Gimnaziju Gospić. Djelatnici škole s kojima smo razgovarali slažu se kako im je kudikamo važnije kod učenika stvoriti dobre radne navike, naučiti ih kako učiti, pripremiti ih za fakultete i ostatak života. Rad i sudjelovanje u brojnim projektima Erasmus+ upravo donosi takve vještine i iskustva.

– Uvjeren sam da su takvi učenici naša snaga. Iz Gimnazije Gospić izlaze samouvjereni mladići i djevojke, svestrani, uvijek motivirani za stjecanje novih iskustava, znanja i spoznaja – rekao nam je ravnatelj.

Imali su, naravno, dobrih rezultata i na natjecanjima znanja, ne treba ni to zaboraviti. Tako je učenik Marko MATIAJA pod mentorstvom profesorice Dragice BILEN osvojio prvo mjesto na državnome natjecanju iz povijesti, dok je Matej MARTINOVIĆ bio među najboljima na državnome natjecanju iz biologije.

Antonija PAVELIĆ predaje biologiju i otkriva nam da su učenici vrlo zainteresirani, pa čak i nadareni za sve prirodne znanosti. Mnogo djece svake godine sudjeluje na natjecanjima i smotrama, a prijavljuju se redovito i na biologiju kao izborni predmet:

– Uglavnom odlaze na prirodne fakultete, poput medicine, farmacije, veterine, stomatologije, šumarstva…  Pokušavam ih zapravo na sve moguće načine zainteresirati za gradivo, za nastavne sadržaje. Polazim razne edukacije kako bih usvojila nove suvremenije metode rada, radimo u grupama, uz mnogo prakse. I plodove takvoga rada sad ubiremo.

Profesorica Pavelić uključena je u Ličku ekološku akciju, pa s učenicima odlazi na teren u sklopu raznih projekata, koji obuhvaćaju brigu o ličkoj flori i fauni tijekom cijele godine.

   ♦  ERASMUSOM PO EUROPI  ♦ 

Profesorica Edita KLOBUČAR koordinatorica je međunarodnih projekta. Predaje engleski jezik pa je bilo logično da upravo nju dopadne segment internacionalizacije gospićke gimnazije. Već su tri projekta odradili i pokazali se kao uspješni partneri zemljama iz drugih država.

Nastavnici i učenici rado se uključuju, dobivaju nova znanja, iskustva, govori nam Klobučar:

– Obrađivali smo, recimo, kroskurikularni pristup matematici i prirodoslovlju. Kolege iz matematike, fizike, biologije, informatike i geografije odrađivali su dio gradiva na engleskom jeziku, napravili smo Testbook, odnosno priručnik za profesore. I ponosimo se što je taj projekt dobio Europsku oznaku kvalitete te konkuriramo za međunarodnu nagradu Marie Skłodowska Curie.

Trenutačno kraju privode projekt On the move, koji su se bavili pretilošću i zdravijim načinom života djece i mladih, jer je pojavnost pretilosti u Europi poprimila alarmantne razmjere. Profesori tjelesnog dobili su mjesečne zadatke, razne fizičke aktivnosti, radili su mjerenja, međusobno uspoređivali napredovanja. Usporedno su se ispitivale prehrambene navike i promicali zdraviji obroci. A sve kako bi dobili točne podatke koliko redovito vježbanje i fizička aktivnost pridonose unaprjeđenju zdravlja mladog čovjeka srednjoškolske dobi. Njemačka je bila koordinator projekta, a sudjelovale su škole iz Italije, Španjolske, Grčke i Poljske te su ih gospićki gimnazijalci sve posjetili, a i gosti ih inozemstva jesenas su posjetili Gospić, otkriva Klobučar:

– Bili su kod nas učenici i njihovi mentori pet dana te smo im tad predstavili i organizirali sve moguće načine provođenja slobodnog vremena. Vodili smo ih u adrenalinski park, planinarili smo po Velebitu, plivali smo u Zadru, vozili biciklom do Memorijalnog centra Nikole Tesle u Smiljanu. Ne treba ni govoriti da su bili oduševljeni!

Najnoviji projekt pod nazivom Gift – The magic of knowledgeokuplja pak nadarene učenike. Zadatak je napraviti priručnik po kojemu će učitelji u zemljama sudionicama moći raditi s nadarenim učenicima, poboljšati znanja i otvoriti im vrata napredovanja. Na svaku mobilnost ići će po dva profesora i pet učenika. Portugal će u iduće dvije godine posjetiti nadareni učenici iz jezika, Cipar nadareni iz matematike, Bugarsku mladi biolozi, a njima će se u Italiji pridružiti i fizičari. Završna mobilnost planira se 2020. godine, kad će na minimeđunarodnu olimpijadu pred međunarodne suce ići nadareni učenici iz svih predmeta.

♦  MATEMATIKA (NI)JE BAUK  ♦ 

Predmet koji je većini učenika bauk predaje Zvonimir KNEŽEVIĆ. Naravno, za razliku od djece, on nam govori kako je matematika najbolji predmet u školskome kurikulumu, budući da brojčanim međuigrama i odnosima objašnjava svijet i prirodu oko nas.

Prema onome što je Knežević primijetio, učenicima nekako najteže padne prvi razred, odnosno prelazak iz osnovne u srednju školu, privikavanje na novu sredinu, nove prijatelje, nastavnike, novo, teško i zahtjevno gradivo. A matematika se u srednjoj školi, gimnaziji, u konačnici ionako svodi na to da polože državnu maturu, smatra profesor Knežević:

– Veliki je problem neusklađenosti osnovnoškolskog i srednjoškolskog programa. Kad nam učenici dođu u srednju školu, kao da počinjemo od nule, od temelja, od početka. Nema kontinuiteta, normalnog nastavka gradiva s osmog razreda na prvi srednje. Nadalje, imam osjećaj da se matematika u osnovnoj školi uči isključivo kroz formule i izračunavanje formula, bez razumijevanja i osjećaja za primjenu. Učenici ne razumiju zašto postaviti neku jednadžbu, kad je primijeniti, kako taj problem zamisliti u stvarnome svijetu. Bojim se da je zbog takvog načina rada matematika postala bauk.

Slična je situacija u cijeloj Hrvatskoj, primjećuje Knežević u kontaktima s kolegama iz ostatka zemlje. Teško je djeci prijeći s jednog načina rada i razmišljanja na drugi i dokle god se ne uskladi gradivo, tako će dugo prijelaz u srednju školu biti veliki stres.

Okolina u kojoj živimo također je pridonijela toj negativnoj „slavi” matematike. Knežević najviše zamjera medijima što se stalno matematika prikazuje u negativnome smislu, često kod eventualnih neriješenih zadataka na državnoj maturi. A istodobno se ne spominju, ili tek negdje na marginama stranica i portala, svjetski uspjesi naših mladih matematičara na natjecanjima i olimpijadama.

– Mnogo većih problema imamo s hrvatskim jezikom, što je državna matura i pokazala. Ali je matematika i dalje bauk. Takvim razmišljanjem teško možemo naprijed – zaključuje profesor Knežević.

Dodaje da su djeca i nastavnici preopterećeni s previše gradiva u premaloj satnici, stoga bi prije bilo kakve reforme trebalo pročešljati nastavni plan i program te izbaciti nepotrebne sadržaje.

Ravnatelj Štampar govori nam da je profesorski kadar dobno raznovrstan, od onih koji su pred mirovinu do mladih nastavnika koji su tek počeli predavati i prenositi svoja znanja. Mnogo djelatnika putuje, najviše iz Zadra, jer je, kaže, vrlo teško dobiti nekoga stručnog profesora da doseli u Liku i predaje ovdje.

– Slabo je naseljen ovaj naš kraj, ljudi je sve manje, sve je manje ovo kraj u kojem bi ljudi željeli živjeti. Mladi stručnjaci koji odu u Zagreb ili negdje dalje rijetko se vraćaju pa je škola u problemu kad god nam neki nastavnik ode u mirovinu, a mi trebamo novoga, mladog profesora. Teško je pronaći zamjenu i kad netko odlazi na bolovanje, a kamoli kad tražimo nastavnika za stalno, dugoročno.

♦  ULAGATI U LJUDE  ♦ 

Osim na putne troškove profesora putnika, mnogo se troši na grijanje. Jer kad stegne poznata lička zima, u čiju smo se oštru narav i sami uvjerili, potrebno je dobro naložiti da bi se škola, hodnici i učionice zagrijali.

– Zbog toga se nadamo da ćemo uskoro ući u program energentske obnove, budući da zasad trošimo pravo malo bogatstvo na grijanje. Zgrada je stara, vanjska stolarija i izolacija dosta su loši, a mi se grijemo na loživo ulje. Godišnje, dakle tijekom sezone, potrošimo od 400 do 600 tisuća kuna. Stalno smo primorani takoreći stezati remen, uvijek negdje štedimo, zakidamo, a najviše možda pati stručno usavršavanje nastavnika. Jer jednostavno nemamo dovoljno sredstava da bismo platiti profesorima odlaske na međužupanijske i državne skupove. 

Opremljenost škole relativno je dobra, ali ravnatelj Štampar od kurikularne reforme očekuje daljnje popravljanje uvjeta rada, odnosno da po opremljenosti sve škole u zemlji budu ravnopravne te da sva djeca i nastavnici rade u istim uvjetima, s istim mogućnostima. Uvjeren je da nijedna reforma ne može uspjeti dok sve škole ne budu jednako opremljene, a učitelji vrhunski educirani.

– Godinama se nije ulagalo u školstvo, u opremu škole, pa cijenimo svaki dio opreme koji uspijemo dobiti u nekom projektu. No, ljudi su i dalje nezamjenjivi, pa ćemo u našoj školi i dalje ustrajati na pronalasku najboljih nastavnika i stručnome usavršavanju onih koji kod nas već rade. Dakle, reforma ne će uspjeti ako se u ljude ne bude ulagalo.

Drugim riječima, smatra ravnatelj, ali i njegovi profesori, država mora ulagati više u obrazovanje. Nikako nije dobro, slažu se, da je obrazovanje zadnja rupa na svirali kad se donosi proračun. A da bi država išla naprijed, upravo je u taj segment, u mlade ljude i njihovo obrazovanje, potrebno najviše ulagati i o tome najviše brinuti.

– Kako usavršavati ljude, kako dobiti najbolje moguće profesore, kad nemamo za platiti ni dnevnicu nastavniku? Na tome država ne bi smjela štedjeti. Ako već nemamo za kapitalna ulaganja, za gradnju ili obnovu škola i dvorana, u redu. Ali svaka bi škola morala imati dovoljno sredstava da plati stručna usavršavanja svojim djelatnicima – zaključuje ravnatelj Josip Štampar. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Branko NAĐ ]