PRIJEPORI OKO PRIJEDLOGA KURIKULUMA NASTAVNOG PREDMETA POVIJEST ILI SVJESNA I ZLONAMJERNA OBMANA JAVNOSTI…

[Napisala Vjera BRKOVIĆ  ] Većina javnih istupa članova bivše radne skupine za nastavni predmet Povijest tijekom posljednjih nekoliko dana nažalost eklatantan je primjer obmanjivanja javnosti glede plasiranja neistinitih informacija o relativizaciji holokausta; žalosno je što to vodi politizaciji nastavnog predmeta povijest i povijesne znanosti. Ono što začuđuje jest da se takvim dezinformacijama u javnim istupima koristi i ministrica Blaženka Divjak, govoreći zašto joj se „ne sviđa” dorađeni kurikulum. Tješim se da je možda ministrica zbog prezauzetosti nasjela na ono što joj pojedinci serviraju u svojoj verziji, jer dokument koji je dobila od ERS-a doista ne sadrži ono što ministrica govori. Ako se radi o neupućenosti stvar je utoliko gora i strašnija, jer izlaziti u javnost nedovoljno upućena s tako teškim optužbama za revizionizam na primjeru holokausta nije baš za očekivati od osobe koja obnaša tako odgovornu dužnost.

Naime, kao što je to već 20. veljače voditelj ERS-a dr. sc. Radovan Fuchs u prilogu emisije Otvoreno objasnio, da se radilo o radnoj verziji koja je doradom ispravljena, proslijeđena s ispravkom u MZO i na stranice ERS-a. Optužbe za revizionizam vrlo su ozbiljna stvar. Svi koji to rade na takav način moraju se prvo ispričati za neistine koju iznose, ne članovima ERS-a ili nove radne skupine, nego prije svega javnosti koju svjesno i zlonamjerno obmanjuju iz tko zna kojih razloga. Oni koji su ogorčeni jer se netko usudio dirati njihov uradak imali su priliku posljednjih godinu dana dokument prilagoditi zahtjevima recenzija i proširiti radnu skupinu, ali nisu to učinili smatrajući očito da su kvalificiraniji od svih koji su upućivali na nedostatke. Valjalo bi se prisjetiti recenzije HAZU-a i izvješća Povjerenstva:

Od sedam pitanja postavljenih u upitniku za recenziju, dva su dobila ocjenu nedovoljan, tri dovoljan i dva dobar. Na pitanje jesu li ishodi učenja i sadržaji primjereni razvojnoj dobi učenika Povjerenstvo HAZU-a dalo je ocjenu 2, odgovorivši kako su ishodi donekle primjereni. Ocjenom 3 – uglavnom primjereni Povjerenstvo je odgovorilo na upit o primjerenom broju satu i nastave o učenju sadržaja i ishoda nastave povijesti. Povjerenstvo smatra kako su tek donekle učenje sadržaja i ishoda utemeljeni na znanstvenim spoznajama, ocijenivši taj dio kurikuluma s 2 – donekle. Ocjenom 1 – nedovoljno Povjerenstvo je odgovorilo na upit o zastupljenosti „domene” potrebne za predmetno područje. Jednako tako negativno, ocjenom 1, ocijenjen je i odgovarajući omjer širine i dubine znanja, vještina i stavova u kurikulumu povijesti. Ocjenom 2 – donekle ocijenjen je upit o tome omogućava li kurikulum učenje i poučavanje te vrjednovanje, a ocjenom 3 – uglavnom. Povjerenstvo je odgovorilo na upit slijede li predloženi ishodi učenja i ostali elementi kurikuluma europske i svjetske preporuke za područje povijesti.

Protekla dva mjeseca vode se rasprave o kurikulumu/kurikulu, ishodima, konceptima/domenama, sadržaju, „bubanju” učenika, relativizaciji holokausta i sl. Daleko se otišlo od stvarnosti. Nitko ne postavlja pitanje o tendencijama prema Nacionalnom kurikulumu za gimnazije da će nastava povijesti u završnim razrednima biti izborni predmet. Nitko ne postavlja pitanje kako biti kvalitetan nastavnik i mogu li nastavnici odgovoriti na sve nadolazeće izazove koji se pred njih stavljaju. Nitko ne postavlja pitanje nastavničkih smjerova i nastavničke naobrazbe, koliko je kvalitetna te koliko uopće osposobljava nastavnike za ono što ih čeka kad uđu u svijet rada. Svi smo svjesni da postoje stvarni problemi, stoga ne treba očekivati da se nastavnike može u dva mjeseca „nabildati” putem Loomenovih edukacija, okititi ih značkama i učiniti generalisimusima koji će biti nositelji reforme. Jasno da mnogo ovisi o osobnom ulaganju u razvoj kompetencija (osobne, pedagoške i profesionalne), jer ostvarivanje učeničkih kompetencija nije moguće ostvariti bez visoke kompetentnosti nastavnika. Međutim, stjecanje kompetencija na krivi način vodi tehnicizmu koja rezultira negativnim učinkom u radu. Pedagoške kompetencije nastavnika leže u samoj filozofiji odgoja, učenika ne smijemo secirati prema razinama ishoda često s naglaskom samo na kognitivno područje, nego pažljivo i mudro nastojati sveobuhvatno i odgajati i obrazovati, vodeći računa o posebnosti svakog učenika. Komensky u „Velikoj didaktici” navodi: „…da bi sama metoda mogla buditi želju za učenjem, prije svega treba biti prirodna. Jer sve što je prirodno uspijeva samo po sebi. Ne treba goniti vodu da teče nizbrdo, jer samo valja ukloniti nasip ili ono što je zadržava, pa ćeš vidjeti da će odmah poteći. Ni ptičicu ne treba moliti da uzleti, jer valja samo otvoriti kavez…” Nadam se da će naše škole i dalje njegovati odgojnu dimenziju nastave te da su riječi onih koji vode obrazovnu politiku doista istinite: „… Nama je pedagogija važnija od tehnologije”, rekla je to ministrica Divjak u nedavnom gostovanju na Dnevniku.

JAVNA RASPRAVA U DUHU TRŽIŠNOG NATJECANJA I BESKRUPULOZNE BORBE

Javna rasprava vodila se od 7. veljače, a zaključena je 22. veljače 2019. Ovog je puta sudjelovalo mnogo više zainteresiranih negoli je to bilo u prosincu 2018. Međutim, postoji veliki problem u načinu vođenja ovih dviju javnih rasprava. Na prvoj javnoj raspravi u prosincu 2018. pojedinci (autori kurikuluma iz trenutačne rasprave) koristili su se svojim navodno demokratskim pravom sudjelovanja, kao pritisak na nove članove radne skupine, znajući da je prema javnom Natječaju javna rasprava podloga za doradu dokumenta. Primjerice, voditeljica bivše radne skupine dr. sc. Snježana Koren dala je analizu svih sudionika na 11 stranica, a na dvije i pol stranice izravno se obraćala članovima nove radne skupine, implicirajući je davala preporuke koje dokumente treba pročitati i navodila na konačni zaključak. 

Optužbe za revizionizam vrlo su ozbiljna stvar. Svi koji to rade na takav način moraju se prvo ispričati za neistine koju iznose, ne članovima ERS-a ili nove radne skupine, nego prije svega javnosti koju svjesno i zlonamjerno obmanjuju iz tko zna kojih razloga. Oni koji su ogorčeni jer se netko usudio dirati njihov uradak imali su priliku posljednjih godinu dana dokument prilagoditi zahtjevima recenzija i proširiti radnu skupinu, ali nisu to učinili smatrajući očito da su kvalificiraniji od svih koji su upućivali na nedostatke

………

Postavljam pitanje; što bi bilo da se predlagatelj bilo kojega drugog dokumenta ili zakonskog akta na ovakav način odnosi prema javnoj raspravi? Po mojem mišljenju, ovo je nedopustiv pokušaj manipulacije javnošću te zlouporaba tumačenja demokracije, jer ako se javno savjetovanje koristi za ove svrhe onda ono nema smisla. U drugoj javnoj raspravi u veljači 2019. opet su se isti pojedinci koristili svojim građanskim i demokratskim pravom te su na vrlo neprimjeren pa čak i neugodan način pretvarali javnu raspravu u forumski način, replicirajući jedni drugima. O tom sam pitanju pisala prigovor na udruge.vlada.hr, oni su me uputili na povjerenika za informiranje ppi@pristupinfo.hr, 3. siječnja, pa opet 18. veljače uputila sam mail i odgovor dobila 26. veljače s jasnim uputama da svi mogu sudjelovati, ali i bez namjere da aplikacija „prepozna interesno povezane skupine dionika”. Smatramo da se svaki dionik bez ikakvih ograničenja, treba odgovorno koristiti ponuđenim alatom kako bi izrazio svoje mišljenje, primjedbu ili prijedlog vezan za konkretni akt, a i tijelo javne vlasti (MZO) svojim objektivnim i stručnim stajalištem u obradi istih, otkloniti eventualne nekorektnosti koje bi se mogle pojaviti u postupku provedbe savjetovanja.

Da zaključimo; tema holokausta jasnije je prisutna kao obvezatna u prijedlogu kurikuluma iz veljače 2019., nikako nije podložna historiografskom revizionizmu, osim možda kod zlonamjernih i ideološki indoktriniranih pojedinaca. Pojedinci koji su zanemarivali negativne recenzije i konstruktivne kritike jedini su odgovorni za ovu zavrzlamu u kojoj smo svi postali taoci nečijeg ega. Javna je rasprava zaključena, stručna radna skupina po priopćenju premijera Plenkovića proširena je za još tri člana iz akademske zajednice. Stručna radna skupina potpomognuta novim članovima ima rok dva tjedana za doradu dokumenta u skladu s metodologijom ERS-a i konstruktivnim kritikama pristiglim putem javnog savjetovanja koje je zaključeno prije pet dana. Prvi je sastanak održan, napravljen je plan rada sa zaduženjima unutar skupine kako bi se u što kraćem roku korekcije mogle obaviti i dokument objaviti u Narodnim novinama.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Vjera BRKOVIĆ  ]