RISKANTNA IGRA

Zašto se djeca vole i trebaju igrati na riskantne načine

petak, 26. travnja 2019.

Strah, pomislili biste, negativno je iskustvo koje treba izbjegavati pod svaku cijenu. Ipak, tko god ima dijete ili se katkad ponaša poput jednoga od njih, zna da se djeca vole igrati na riskantne načine…

Zašto se djeca vole i trebaju igrati na riskantne načine

… koji kombiniraju radost slobode s određenom količinom straha koji na kraju proizvode spoj zvan uzbuđenje.

ŠEST KATEGORIJA RIZIČNE IGRE

Elen SANDSETER, profesorica na sveučilištu Queen Maud University u Trodheimu u Norveškoj, prepoznala je šest kategorija rizika koji privlače svu djecu.

♦ Iznimne visine. Djeca se penju po drveću i drugim visokim konstrukcijama na kojima se u njima budi uzbudljiv osjećaj postignuća – „Uspio sam!”.

♦ Velike brzine. Djeca se ljuljaju na granama, užadi, ljuljačkama, spuštaju niz tobogane, jure na klizaljkama, biciklima, skejtbordima i drugim sredstvima koja im omogućuju uzbudljiv osjećaj gotovo izgubljene, ali ipak zadržane kontrole.

♦ Opasni alati. Ovisno o kulturi, djeca se igraju noževima, lukom i strijelom, poljoprivrednim strojevima i drugim potencijalno opasnim alatima. Pri tome, naravno, postoji veliko zadovoljstvo u saznanju da su zaslužili da im se povjeri upravljanje ovako opasnim alatima, ali i uzbuđenje u njihovu rukovanju zbog saznanja da pogreška može boljeti.

♦ Opasni elementi. Djeca se vole igrati vatrom, družiti se u dubokoj vodi ili oko nje, što u oba slučaja uključuje potencijalnu opasnost.

♦ Gruba igra i prevrtanje. Djeca širom svijeta love jedan drugoga, razigrano se međusobno bore i vole zauzeti najranjiviju poziciju – onoga kojeg love ili onoga koji je u hrvanju na leđima. To su najrizičnije pozicije u kojima se možete ozlijediti, ali pružaju najveće uzbuđenje kad se iz njih izvučete.

♦ Zalutati i izgubiti se. Djeca se igraju skrivača i traže privremeno uzbuđenje koje proizlazi iz zastrašujućeg odvajanja od prijatelja. Starija djeca odlaze daleko od odraslih, u područja koja su im nepoznata i prepuna skrivenih opasnosti, uključujući i opasnost da zalutaju.

Pedesetih godina čak su se i mala djeca igrala na sve ove načine, a odrasli su to očekivali i dopuštali (čak i kad nisu bili sretni zbog toga). Danas bi roditelji, koji dopuštaju ovakvu igru, vjerojatno bili optuženi za nemar.

EVO PODATAKA KOJI DOKAZUJU KOLIKO SU SE STVARI PROMIJENILE. U nedavnom istraživanju, koje je obuhvatilo tisuću roditelja u Ujedinjenom Kraljevstvu, 43 posto ispitanika smatralo je da djeci mlađoj od 14 godina ne bi trebalo dopustiti da borave izvan kuće bez nadzora, gdje pritom polovica njih vjeruje da takva sloboda ne bi trebala biti dopuštena najmanje do šesnaeste godine.

Avanture koje su nekad bile standardne za šestogodišnjake sada nisu dopuštene čak ni mnogim tinejdžerima.

U razdoblju u kojem smo svjedočili tako dramatičnom padu u slobodi igre, posebno u slobodi prihvaćanja rizika, istodobno smo svjedoci jednako dramatičnog porasta svih vrsta dječjih mentalnih poremećaja.

Priča je istodobno ironična i tragična. Lišavamo djecu slobodne riskantne igre kako bismo ih zaštitili od potencijalnih opasnosti i time postavljamo temelje za pojavu mentalnog sloma. Djeca su prirodno predodređena za izgradnju vlastite otpornosti kroz riskantnu igru koja podrazumijeva pokret. Ograničavajući igru, dugoročno ih dovodimo u potencijalno veću opasnost.

Igra, da bi poslužila svrsi, mora biti slobodna, a ne upravljana ili poticana od odraslih.

Djeca imaju veliku motivaciju za riskantnom igrom, ali su jednako dobri u procjeni svojih kapaciteta i izbjegavanju rizika koje nisu spremni poduzeti, bilo fizički ili emotivno. Djeca znaju bolje od nas za što su spremna, a za što nisu. Među djecom su velike razlike, čak i među onima iste dobi, visine i snage. Ono što je jednome uzbudljivo, drugome je traumatično. Djeca znaju sama dozirati pravu mjeru straha, a da bi mogli samostalno i učinkovito upravljati tim znanjem potrebna im je kontrola nad vlastitom igrom. Vrlo mali postotak djece sklon je precijeniti se i opetovano ozljeđivati u igri. To su djeca s poteškoćama u učenju kojima je potrebna pomoć.

U današnje se vrijeme djeci ograničava slobodna igra koja im je potrebna dok se, s druge strane, djeca potiču na bavljenje profesionalnim kompetitivnim sportom, gdje su rizici od ozljeda prilično visoki. Vrijeme je da preispitamo svoje prioritete.

..................

NAPOMENA

  • SAD: Psychology Today – časopis posvećen svačijoj omiljenoj temi – nama samima.
  • Izvor: psychologytoday.com
  • Photo by Click and Boo on Unsplash
Vezani članci
Školski portal: Prvi dan škole: Sjajne igre za upoznavanje učenika

Prvi dan škole: Sjajne igre za upoznavanje učenika

ABC Podijelite svakom učeniku tri prazne kartice. Na prvoj kartici…

Školski portal: U gostima nam mađarski metodičari

U gostima nam mađarski metodičari

Na Visokoj učiteljskoj školi Józsefa Eötvösa u Baji u Republici…

Školski portal: Dječja igra – više od igre!

Dječja igra – više od igre!

Zadaća je odgojitelja promatrati dječju igru te zajedno s djecom…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…