Prolazim hodnikom škole, pogledam u neke učionice. Učenici ne žele izaći na igralište, jer ondje u udobnosti učionice sami ili u grupicama gledaju u mobitele. Izostaje priprema za nastavu. U WC se sve više odlazi zbog mobitela, a ne potrebe.

E-dnevnik. Jučer – čudo digitalne tehnologije, napredna škola, informirani roditelji, revolucija u odgoju i obrazovanju. Danas – upisivanje lozinki, klikanje, čekanje na brži internet, gledanje u ekran, a ne u lica učenika.

Piše Dubravka VAJDIĆ KOLARIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Đuro Ester, Koprivnica

………….

Internet nam olakšava neke poslove, vrijedan je izvor podataka za učenje, ali nam istodobno uskraćuje društvene aktivnosti, pravo prijateljstvo i suosjećanje. Elektroničke knjige i e-učenje je jeftinije, ali digitalni uređaji nisu svima dostupni. Do informacija se dolazi brzo, ali one nisu provjerene, ne usvajaju se u logičnom slijedu, izostaje razvoj sposobnosti i vještina iskustvenim učenjem. Učeničke se zadaće mogu razmjenjivati elektroničkom poštom između učenika, no oni to ne žele. Nerado i sve manje uče te sve slabije pamte.

Nemiran i brbljav učenik ne želi raditi, ne prihvaća upute, mobitel mu je pri ruci. Manje ga zabrinjava što će poslije sata ostati na individualnom razgovoru, važno je da ne ostane bez mobitela.

Stariji su učenici iznimno spretni u korištenju tabletima, pa uz dobiveni zadatak istodobno pripreme i određenu igricu te su više orijentirani na nju nego na rješavanje dobivenog zadatka. U komunikaciji se koriste simbolima, skraćenicama, riječima bez uporabe pravopisa.

Ne vole i izbjegavaju čitanje, a upravo je čitanje kreativan mentalni proces, jer potiče na razmišljanje o onome što smo pročitali. Vidljive su teškoće u komunikaciji i socijalizaciji, neki jednostavno ne žele međusobno surađivati u radu.

Često su nestrpljivi, loše se koncentriraju, sporije rješavaju zadatke i lako odustaju. Očekuju da im sve bude jasno, kratko i odmah.

Međusobna komunikacija učenika licem u lice svodi se na kratke rečenice, jer im je sve cool ili super. Osjeća se i zabrinutost roditelja koji uviđaju da je dijete bez mobitela izgubljeno, ako se njime ne može koristiti nekoliko dana izgubio je svoj svijet.

Potrebno je pratiti suvremene tehnologije, ali se ne smiju zanemariti i ostali izvori znanja, sposobnosti i vještine. Trebamo njihovu uporabu prilagoditi svojim potrebama i rabiti ih s mjerom. Tu uočavam glavni problem: tehnologija nas je prerasla, jer društvo i mi sami nismo na vrijeme odredili granice, i sebi i djeci. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Piše Dubravka VAJDIĆ KOLARIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Đuro Ester, Koprivnica ]