Zanimljivosti
NAŠE ŠKOLE > OŠ DR. ANTE STARČEVIĆ PAZARIŠTE KLANAC
Škola koja je djeci središte svemira
objavljeno: 21. ožujka 2019.

…PŠ Aleksinica petero, a PŠ Kalinovača samo dvoje mališana. Ipak, unatoč tako malome broju djece, i među njima su pronašli dovoljno kreativne djece uključene u učeničku zadrugu Ričina. Svojim bocama ukrašenima vunom i koncem – Ličaninom i Ličankom – osvojili su nagradu za Najproizvod na 30. Smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske prošle godine u Vinkovcima.

Specifičnost je škole što cjelokupnu nastavu održavaju u kombiniranim razrednim odjelima – prvi i drugi razred zajedno, pa treći i četvrti, peti i šesti te sedmi i osmi razred. Upravo zbog malog broja učenika, najmanjeg ikad, govori nam ravnateljica Marija ĆOVIĆ.

– Budući da na ovome području nema dječjih vrtića, kod nas održavamo i program predškole, po našim saznanjima jedini u županiji. To je zapravo jedini način da djecu iz ovoga kraja pripremimo za polazak u školu, bez da ih roditelji moraju voziti svako jutro u gospićke vrtiće.

✿  ČARI MALE ŠKOLE ✿ 

Ipak, razigranim predškolcima unatoč, mali broj đaka zabrinjava sve djelatnike ove škole, jer su svjesni toga da eventualno daljnje smanjivanje broja učenika znači i gašenje škole. A zatvaranje škole u tako maloj sredini znači i „smrt” toga mjesta i te sredine.

– Nadamo se, međutim, da daljnjeg pada neće biti. Svima nam je lijepo raditi u ovako maloj školici, iako su svi učitelji putnici. Mnogo učitelja radi na nekoliko škola zbog popunjavanja satnice, no blisko i srdačno, pravo malo obiteljsko ozračje u školi nadoknađuje sve one kilometre koje tijekom godine prijeđemo, ističe Ćović.

Opremljenost škole vrlo je dobra, imaju svu metodiku i tehniku kao i druge veće škole. Sportsku dvoranu tek bi trebalo nadopuniti novim spravama.

Učenici su i po znanju i po zalaganju odlični, hvali ih ravnateljica, no najveća je vrijednost njihovo pozitivno ponašanje i dobar kućni odgoj. Ovdje nema ni svađa ni tučnjava, ni uništavanja inventara i okoliša škole. Učitelje poštuju, slušaju, međusobno se druže i pomažu jedni drugima.

– Svakako je takva pozitivna odgojna slika prednost rada u malim seoskim školama. I vjerujem da nitko od naših učitelja ne bi mijenjao ovakvu pitomu sredinu za rad u nekoj većoj, gradskoj školi.

Ravnateljica objašnjava da nisu stroga škola, iako se pravila znaju i kriteriji ocjenjivanja su jasni. Učiteljsku objektivnost pri ocjenjivanju pak dokazuju povratne informacije iz srednjih škola, koje govore da su djeca iz OŠ Dr. Ante Starčević pouzdani učenici s dobrim radnim navikama. A uspjeh koji su postizali u osnovnoškolskim klupama zadržavaju ili čak i popravljaju u srednjoj školi.

– Naši su učitelji svjesni kakva promjena đake čeka u srednjima školama. Nova sredina, novi kolektiv, drukčiji principi rada. I zaista se svi trudimo da prema djeci budemo objektivni, unatoč obiteljskom okruženju. Ali upravo zbog toga jako dobro poznajemo svako dijete, rad je potpuno individualiziran, pa je lako postići dobre rezultate. Najveći su uspjesi postignuti posljednjih godina iz jezika, njemačkoga i materinskoga, te iz geografije i povijesti.

✿  JEDEMO ODGOVORNO  ✿ 

Škola je, kao što i priliči maloj sredini, usko povezana s lokalnom zajednicom, naročito lokalnim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Tako su se uključili u projekt ekoškole Mi jedemo odgovorno! koji u Republici Hrvatskoj provodi Udruga Lijepa naša iz Zagreba. Važno je istaknuti da je ovo jedina škola koja provodi ovaj projekt u Ličko-senjskoj županiji. Svrha je projekta bila educirati i osposobljavati odgovorne potrošače, kako učenike tako i odrasle osobe. Učenici su osmislili promotivni materijal lokalnih OPG-ova kako bi promicali njihove proizvode te na taj način poslali poruku „Jedi lokalno, djeluj globalno!”. Pokazali su kako se može skratiti put hrane koja putuje do potrošača te se znatno mogu uštedjeti za to potrebni resursi. U realizaciju projekta bili su uključeni učenici, djelatnici škole, roditelji, članovi ekoodbora, Grad Gospić, udruge Pčelice, LEA, Društvo „Naša djeca”, Dječji odjel Opće bolnice Gospić i predstavnici lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

– Pitali smo se svi što jedemo, koliko otpada proizvodimo, odakle uopće dolazi i kako je proizvedena naša hrana, kako proizvodnja hrane utječe na ljude i planet. Želja nam je bila razviti kritičko razmišljanje kod djece, ali i odraslih, stvoriti znanja, vještine i stavove koji će dovesti do novih obrazaca ponašanja i novih prehrambenih navika – poruka je djelatnika škole.

Voditeljice su školske ekogrupe učiteljice razredne nastave Lidija BREGANT JELIĆ i Jasminka RUKAVINA.

Prehranom se bave i putem osiguravanja besplatnih obroka za djecu u riziku od siromaštva. Nositelj projekta bio je Grad Gospić s partnerima iz klanačke škole te OŠ dr. Franje Tuđmana iz Ličkog Osika i OŠ dr. Jure Turića iz Gospića. Svrha je projekta osiguravanje kvalitetne i redovite prehrane najpotrebitije djece radi poboljšanja kvalitete života te smanjenja rizika od siromaštva i socijalne isključenosti.

– Pomagali smo nezaposlenim roditeljima, obiteljima s više od troje djece, uglavnom osobama teškoga socijalnog statusa. U ovome su kraju obitelji velike, zaposlenost je slaba, stoga je ovakav projekt naišao na veliki interes roditelja. Budući da nemamo vlastitu školsku kuhinju, svaki nam se dan iz gospićke škole dr. Jure Turića dovozi besplatan obrok za djecu, u sva četiri naša objekta – objasnila nam je ravnateljica.

Pri izboru namirnica opet se promiče lokalno proizvedena hrana, koja se kupuje od lokalnih OPG-ova. Uzimaju jogurte, domaći sir, mlijeko, med, povrće i druge namirnice te se zaista brine da se djeci nudi zdrava domaća hrana. A to je u današnjem svijetu uvozne hrane sumnjiva podrijetla svakako hvalevrijedan potez.

✿  KOMBINACIJE U RAZREDU ✿ 

Učiteljski kadar relativno je mlad. Primjerice, najstarija djelatnica škole Ankica BUTORAC, učiteljica razredne nastave, ima tek 49 godina, dok najmlađi učitelj, informatičar Pave Delač, ima 30 godina. Ravnateljica Marija Čović u školi je pet godina, a prije toga je radila Korenici, mnogo većoj školi, u razrednoj nastavi te na mjestu v.d. ravnateljice. Za svoje ljude ima samo riječi hvale:

– Treba znati da su naši učitelji zaista jako angažirani oko svoga posla i djece, jer zaista nije lako predavati u kombiniranim razredima. Posebna je to vrsta pripreme za nastavu, koncentracija tijekom posla, umjetnost održavanja zainteresiranost djece za materiju. Vjerujem da bi naši učitelji mogli održavati predavanja kolegama diljem zemlje, o radu u kombiniranim razredima. Da vide što je težina sata kad recimo obrađujete geografiju za peti i šesti razred istodobno, u 45 minuta.

Slažu se s time i učiteljice koje rade u kombiniranim odjelima. Lidija Bregant Jelić radi u odjelu drugog i trećeg razreda, kao i s predškolcima. Govori nam da je vrlo zahtjevno predavati u takvim odjelima, jer se uvijek treba pripremati ne jedno nego dva gradiva, dva nastava sata. Na to učitelja ne može pripremiti nijedan fakultet, ističe Bregant Jelić:

– Pomažu jedino godine iskustva. Ja ovako radim već dva desetljeća pa mi je danas kudikamo lakše nego kad sam počinjala. Međutim, i dalje je radni dan izazov koji svladavamo svaki dan iznova.

Srećom, djeca u ovako malim ruralnim sredinama lijepo su odgojna, poslušna, marljiva, i s njima ništa nije teško početi i odraditi. Njima je škola središte svih aktivnosti, budući da nemaju u svome mjestu ni kina, ni igraonice, ni drugih kulturno-zabavnih sadržaja. Sve to dobivaju u školi i od škole te naposljetku vole ići u školu:

– Što je najvažnije od svega, ova djeca vole i poštuje svoje učitelje. A to je u današnje vrijeme sve rjeđe. Vidimo da nas uvažavaju, slušaju, ne samo što se gradiva tiče, nego upijaju odgojne savjete. Baš znaju da je učitelj tu da se brine o njima, da ih poučava, da ih pripremi za život. Stoga je raditi u takvoj sredini i s takvom djecom vrlo zahvalno i inspirativno.

✿  MALI PODUZETNICI  ✿ 

Učenička zadruga Ričina osnovana je prije dvije godine, a vode je učiteljice razredne nastave Ana OSMOKROVIĆ i Elizabeta STARČEVIĆ, koja nam govori da se bavimo uglavnom izradom ukrasno-uporabnih predmeta. Krenuli su i s recikliranjem. Od starih staklenih boca nastale su spomenute bočice s tradicijskim elementima narodne nošnje – Ličanin i Ličanka.

Djecu, kaže, nije teško motivirati, jer svi vole ovakve kreativne i opuštajuće aktivnosti te sami često predlažu ideju i zapitkuju kad će se nešto novo osmišljavati i izrađivati. Posebno su puni ideja i entuzijazma uoči Božića, kad se izrađuju adventski vjenčići, ukrasi za stol, za bor:

– Raduju se kad mogu te svoje proizvode prodati na nekome školskome sajmu i na taj način razvijamo poduzetnički duh od malih nogu. Djeca sama rade s kupcima, predstavljaju im svoje proizvode, dogovaraju kupnju, s novcem raspolažu pametno i odgovorno, baš kao pravi mali poduzetnici – pojašnjava Starčević.

Za razliku od njegovih kolega iz drugih krajeva Hrvatske, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture Ivan KOLAK nema problema s motiviranje djece na fizičku aktivnosti ni bavljenje djece sportom općenito. Seoska djeca, kaže, vole bilo kakav oblik igranja, sporta i kretanja, a posebno su ludi za stolnim tenisom:

– Ovdje su zime duge i jake, a budući da u zimsko vrijeme nemamo drugih sportova onda je stolni tenis hit. Kod cura pogotovo, redovito su najbolje ili među najboljima u županiji. Za nekakve grupne sportove imamo premalo djece, pa je to teško organizirati, no uvijek se skupi dovoljno nogu za nogomet.

Svi jedva čekaju da dođe ljepše vrijeme kad se ne miču sa školskog igrališta i svaki odmor izlaze van kako bi se kretali i uživali u svježem zraku. Znaju ova djeca što im je najkorisnije, zrak i sport, a ne televizija i mobiteli – šali se Kolak.

Po njegovu mišljenju, svakako bi trebalo povećati satnicu tjelesnog.

– Ako ne već svaki dan, što bi bilo idealno i najzdravije, onda barem tri puta tjedno. Jer smo djeci, osim znanja, dužni osigurati i zdravo odrastanje i razvijanje – zaključuje učitelj tjelesnoga Ivan Kolak. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]