Louisa je spojila dva lista papira kako bi imala dovoljno mjesta za skicu sa svim zaraćenim stranama u Siriji. Tko se bori protiv koga i zašto? Koju ulogu ima Rusija, a koju SAD i Iran? Rat u Siriji tema je jednog testa koji ova 17-godišnjakinja piše u sklopu školskog predmeta politika.

Radi se o odnosima snaga u svijetu. Louisa mora naučiti pojmove koje nikad ranije nije čula. Recimo, „rat preko posrednika” i „svjetski policajac”, kako su desetljećima nazivali SAD, prije nego što je došao Donald Trump sa svojom parolom „America first” (Amerika na prvome mjestu). Ova je učenica oduševljena gradivom, jer se radi o aktualnim događajima: „Da nisam kao izborni predmet odabrala politiku, ništa od toga ne bih znala.”

POLITIKA NIJE OBVEZATNA

Koliko djeca i mladi uče o politici u Njemačkoj ovisi o tome gdje idu u školu.

• Svaka od 16 saveznih država o školskom sustavu odlučuje samostalno.
• U Bavarskoj je politika kao samostalni predmet s udjelom oko 0,52 posto najmanje zastupljena u nastavnom programu, a najviše u Hessenu s 4,38 posto, rezultat je studije Sveučilišta Bielefeld.

Razlike postoje i u dobi u kojoj se učenici susreću s tim predmetom: politika je negdje na rasporedu tek od 10. razreda, a negdje već od petoga.

U mnogim je školama političko obrazovanje dio nastave povijesti. Kad je u nastavnome planu antičko doba, uči se o početcima demokracije. „Sve do pred kraj školovanja učenici nemaju mnogo dodira s aktualnim društveno-političkim problemima i događajima”, kaže jedan učitelj koji predaje u gimnaziji u Berlinu. Po želji ravnatelja te gimnazije ne smijemo navoditi njegovo pravo ime, pa ćemo ga zvati Martin Müller. Kaže da je zastrašujuće koliko malo učenici čak i u dobi od 17 ili 18 godina znaju o aktualnoj politici.

Parwin MANI, 57-godišnja majka trojice sinova, priča da kao učenica nije imala pojma o politici. „Ali to su bila druga vremena”, kaže i dodaje da djeca danas trebaju političke temelje: „Ona moraju znati što se događa kako bi si pravodobno mogla stvoriti jasno mišljenje.”

Kada učitelj Müller u nastavi predaje o političkim strankama, učenici moraju analizirati stranačke programe i kritički raspravljati. A smiju li učitelji izraziti svoje mišljenje? „Pa kako bih mogao vjerodostojno predavati o stvaranju vlastitog mišljenja ako bi mi bilo zabranjeno da i sam iznesem svoje stajalište?”, pita Müller i odgovara: „Naravno da smijem, moram biti autentičan.” Ali istodobno ističe da svoje mišljenje ne smije proglasiti jedinim mjerodavnim i indoktrinirati učenike.

Učitelji poput Müllera ne sviđaju se desnoj populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD). Ona tvrdi da je nastava politike lijevo orijentirana. AfD na internetu poziva učenike i roditelje da prijave učitelje i profesore koji na nastavi izriču politička stajališta. To je „lov na vještice”, smatra Martin Müller. No taj je AfD-ov poziv stvorio negativno raspoloženje. Zato škola u kojoj Müller predaje želi ostati anonimna.

PROPISI MINISTARSTVA

Situacija je ustvari jasna. Konferencija ministara kulture propisuje: „Ako učenici u raspravi izraze stajališta koja nisu u skladu sa slobodarsko-demokratskim poretkom i ljudskim pravima, učitelji to ni u kojem slučaju ne smiju ostaviti bez komentara i reakcije.”

U Berlinu su učenici, roditelji i učitelji prosvjedovali devet godina kako bi se politika kao predmet uvela u nastavu od sedmog do desetog razreda. Napokon im je odobren jedan školski sat tjedno. Osim toga, političko bi obrazovanje trebalo biti tema i u drugim predmetima.

No za to mnogi učitelji nisu osposobljeni. U jednoj je studiji zaklade Bertelsmann samo 16 posto učitelja navelo da se za vrijeme studija intenzivno pozabavilo demokracijom kao temom, a 95 posto učitelja smatra da je demokracija u školskoj nastavi nižerangirana tema.

Louisa to smatra pogrešnim. Ona je sretna što je kao izborni predmet odabrala politiku, iako mora mnogo učiti. „Umjetnost bi bila jednostavnija, ali ne i tako zanimljiva”, kaže sa smiješkom. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema Prema Deutsche Welle ]