Ukorak sa sve većom dostupnosti obrazovanja djeca, roditelji i škole osjećaju kao da je obrazovanje jedna od primarnih ljudskih potreba.

Kako se to onda odražava na sve nas, a posebice na učenike i njihove roditelje? Pritisak više nema poveznicu samo s vrjednovanjem naučenog, već i s načinom prenošenja znanja. Učenici se pitanju zašto uče, koja je svrha njihova učenja, za što žele (iz)učiti…

Piše Nikolina PROSOLI, prof. | stručna suradnica pedagoginja | OŠ Iver, Sesvete

………..

Vrlo važnu ulogu imaju roditelji i učitelji koji trebaju pružiti djeci pomoć da pronađu odgovore na ova pitanja. Jedini način kako to mogu postići jest da budu podrška i ohrabrenje u njihovim životima.

Kad ih dijete zatraži savjet ili razgovor, da im budu na raspolaganju i usmjereni na pozitivno rješavanje problema. Na taj način pomoći ćemo djetetu da se lakše nosi s pritiscima zbog ocjena i škole.

Ima roditelja koji svojim stavom i prevelikim očekivanjima kod djeteta stvore pritisak s kojim se ono teško nosi, što može rezultirati i narušenim mentalnim zdravljem djeteta. Pritisak je najveći pred kraj školske godine kad se zaključuju ocjene, jer ocjene, nažalost, omogućuju ili onemogućuju upis u željenu srednju školu.

Naš odgojno-obrazovni sustav stvara superodlikaše već u prvom razredu osnovne škole. Sustav upisa u srednje škole pak traži uspjeh od petog do osmog razreda. Sve to povećava pritisak kod svih dionika, i učenika, roditelja, i učitelja.

Na kraju školske godine ponestaje vremena za popravljanje ocjena ili odgovaranje ostataka gradiva. Tad i nastavnici nailaze na problem provođenja satnice određene planom i programom, što opet dovodi do stresnih situacija, a u rijetkim slučajevima i do sukoba.

Roditelji učenika bore se za prava svog djeteta koja su često iskrivljena (poklanjanje pozitivnih ocjena i sl.) te se koriste neprimjerenim prijetnjama koje samo pojačavaju stres kod učitelja i još više narušavaju odnos škole i obitelji. Ono što treba održati jest partnerski odnos obitelji, škole i zajednice kako bi svi surađivali i spriječili neugodne situacije.

Naravno, lako je biti pametan poslije završetka školske godine, ali za što uspješnije školovanje i nastavnici i učenici mogu posegnuti za sljedećim alatima: navika redovitog učenja i stručnih usavršavanja, rad na tehnikama učenja i predstavljanja gradiva, usredotočenost na satu, dovoljno sna, dovoljno vremena za kvalitetno provođenje slobodnog vremena (odmor od školskih obveza).

Zaključno, svakom bi djetetu trebalo omogućiti da uči prema svojim sposobnostima, mogućnostima i interesima. Da za kraj citiram J. Lockea: „Džentlmen nipošto ne treba naučiti sve; dovoljno je ako mu pokažemo kako da se dalje obrazuje sam.” [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Piše Nikolina Prosoli, prof. | stručna suradnica pedagoginja | OŠ Iver, Sesvete ]