Uslijed tadašnjeg općeg mraka u ostatku Europe, uvoz na Island bio je ograničen. Tako je nastao „Jólabókaflóð”, u slobodnom prijevodu „bujica” ili „poplava knjiga”. No legenda kaže da se na ovom zemlji otoku oduvijek čita. Stanovnici su ponosni na islandske sage o vikinzima, koje su bilježili anonimni autori. U modernom se rječniku to naziva nordijskom mitologijom, koja potječe iz 9. stoljeća.

■  KNJIGA – NAJČEŠĆI DAR  ■

Otprilike od listopada nadalje na Islandu počinje masovna kupnja knjiga, registriranih u katalogu „bókatíðindi”, koji distribuiraju u sve poštanske sandučiće u zemlji. U prošlogodišnjem izdanju toga kataloga na 84 stranice predstavljeno je 800 knjiga. Čak 70 posto knjiga proda se u predbožićno vrijeme, jer je običaj da se 24. prosinca daruju knjige. U to godišnje doba noć, odnosno mrak, traju po 20 sati, pa Islanđani to vrijeme krate uz dobru knjigu.

Zahvaljujući ovoj navici, islandska literarna scena naročito je dinamična. Knjiga je najčešći dar. U prosjeku se na tisuću stanovnika objavi pet knjiga, pa je tako Island, narod pisaca, u toj kategoriji – svjetski prvak. Stoga ispada da na Islandu jedna polovica stanovnika čita ono što druga polovica napiše.

Svjetski gospodarski forum u Davosu u kratkom je filmu o čitanju na Islandu objavio da je to treća zemlja na svijetu po broju opismenjenih stanovnika. A kažu i da je prosječan Islanđanin razočaran ako za Božić ne dobije knjigu. Na Badnju večer obitelj obično zajedno večera, otvaraju šarene paketiće i noć provedu u čitanju darova (i jedenju čokolade). Ondje je čitanje knjiga u srži njihove kulture, a darivanje knjiga za Božić toliko uobičajeno da su se mnogi Islanđani začudili kad su saznali da su po tome u svijetu gotovo jedinstveni. Kažu – nikad ne bismo pomislili da taj božićni običaj postoji samo na Islandu.

A neki, koji se boje da će za Božić pod jelkom ostati bez knjige, kupe je sami sebi unaprijed. Tako je Sigríður Dögg Guðmundsdóttir, koja radi u Turističkom uredu, u prosincu izjavila: „Ove sam godine kupila knjigu o kojoj se trenutačno najviše govori. Tako ću, i ako ne dobijem knjigu za Božić, ipak imati što čitati.” A islandska narodna poslovica kaže da je „bolje bez cipela, nego bez knjige”.

■ „POPLAVA KNJIGA”  ■

Kristjan B. Jonasson, predsjednik Udruge islandskih izdavača, ovaj fenomen „bujice čitanja” naziva „kralježnicom islandske izdavačke industrije”. Na otoku svaki deseti stanovnik u životu – napiše i objavi (barem) jednu knjigu.

„Poplava knjiga” pridonosi prenošenju ove navike čitanja na djecu. Tako se u nakladama od tisuću proizvoda objavljuju brojne dječje knjige, pa ih djeca ispod jelke obično zateknu nekoliko. Osim toga, još jedan službeni podatak kaže da je primjerice 2011. godine u gradskim knjižnicama posuđeno više od milijun knjiga.

U nedavnoj reportaži na BBC-u objavljeno je da svijet teži digitalnim knjigama. A na Islandu više vole „stare”, tiskane knjige. Tako je jedan prodavač u islandskoj knjižari objasnio: „Knjiga nije tek usputni dar. Nezamislivo je stoga darovati nekome ikakvu drugu knjigu osim tiskane, tehnologija ne može zamijeniti papir.” [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema BBC ]