Školstvo u medijima
ŠKOLA ZA ŽIVOT PUNA RUPA
Loša edukacija, oprema i elektronički priručnici…
objavljeno: 3. travnja 2019.

…stoji među ostalim u dopisu koji je prošlih dana na adrese autora elektroničkih metodičkih priručnika upućen iz mjerodavnog Ministarstva znanosti i obrazovanja. Autori metodičkih priručnika članovi su radnih skupina za provođenje eksperimentalnog programa Škola za život koje je prije gotovo godinu dana, preciznije 9. travnja 2018. godine donošenjem Odluke o imenovanju imenovala ministrica obrazovanja prof. dr. sc. Blaženka DIVJAK. Riječ je o 22 radne skupine od kojih neke imaju samo jednog člana, a neke čak njih devet. Zadaća radnih skupina za predmetne kurikulume jest priprema „stručnih pretpostavki za provođenje eksperimentalnog programa” te priprema metodičkih priručnika i obrazovnih, sudjelovanje u edukacijama te provođenje edukacije učitelja i nastavnika. Osim toga planirano je da recenziraju obrazovne sadržaje i nastavne materijale koje će izraditi netko drugi te prate uvođenje kurikuluma. Odlukom je propisano da će za svoj rad dobiti naknadu od dvije tisuće kuna oni koji to budu radili u slobodno vrijeme bez napuštanja svoga redovitoga radnog mjesta. Drugi, ako su tako odlučili, svoje redovite radne obveze mogli su staviti u mirovanje, a za plaću raditi na provođenju Škole za život i metodičkim priručnicima.

Rok dostave elektroničkih metodičkih priručnika opasno se približio, posao očito još nije ni blizu završetka, a i ono što je napravljeno, prema mojim informacijama, nije napravljeno kako treba. Ministrica im je stoga morala poslati poruku – nisam zadovoljna onime što radite i što ste napravili, a za što ste dobili novac. Sad im je između redaka rekla – nema novca ako to ne uradite kako treba – prepričava naš sugovornik iz Ministarstva obrazovanja.

On tvrdi da su autori elektroničkih priručnika za njihovu izradu i ostale poslove vezane za provođenje Škole za život dobili  više novca nego što je to Odlukom o imenovanju članova radnih skupina za provođenje eksperimentalnog programa Škola za život predviđeno.

Za svaki je priručnik prema mojim informacijama planirano utrošiti oko 800 tisuća kuna. Jasno je da će neki koštati i manje od toga, ali nije nevažno napomenuti da to inače nakladnici daju besplatno uz svoje udžbenike. A sad se toliko novca, koji su dobiveni iz EU fondova, ulupalo u to – pomalo ogorčeno kaže naš sugovornik.

Dodaje također da autori priručnika nisu dobro obavili ni drugi dio posla – edukaciju učitelja, odnosno da su mnogi učitelji iz Škola za život nezadovoljni edukacijom. Potvrdili su to nam neki od njih i u razgovoru. Profesorica hrvatskoga s dugogodišnjim stažem kaže da se u svemu, zahvaljujući svom iskustvu, dosta dobro snalazi, ali da je komunikacija s edukatorima, odnosno kako kaže „predstavnicima Škole za život”, jako loša.

Ne sviđa mi se što naprave seminar za tisuću ljudi. Na tako velikom skupu ništa se ne može napraviti. Oni dođu, izgovore svoje vizije, svoje viđenje, svoje namjere, svoje planove, svoje stavove i to je to. Što god ih pitali ili im pokušali sugerirati, oni ne odustaju od svojih stajališta. Bio je takav jedan seminar, ostalo je svedeno na online edukaciju za koju nemam vremena. Moram kompilirati materijale da bih s djecom mogla normalno obrađivati gradivo i ne stignem uz to biti još dva-tri sata na internetu – kaže nam profesorica.

Slično govori i njezina kolegica s nešto manje staža, dodajući pritom da se jako muči s ishodima i zbrkanim „sadržajem”. Nešto je lakše nastavnicima STEM predmeta, jer se primjerice kurikulum matematike nije bitno mijenjao.

Svi oni muku muče s opremom koja je u nekim školama gotovo neupotrebljiva. Djeca će se radije koristiti svojim pametnim telefonima nego tabletima, jer su njihovi telefoni brži. Tableti uostalom nisu prikladni za ozbiljan rad, kaže nam jedna profesorica. I profesor informatike smatra da tehnika ne može zamijeniti dobrog učitelja.

– Mislim da je cijela reforma zapravo zamaskirana prodaja novih računala i uređaja. Jer umjesto da stvarno krenemo u neke nove metode i načine poučavanja, mi na papiru pišemo drukčije, ali sve ostaje isto. Osim što će netko zaraditi na prodaji informatičke opreme – kaže i dodaje da nastavnici nisu spremni za to „novo” u što ih se gura.

– Nemaju dovoljno kvalitetnu edukaciju o tome novome, a moraju djecu pripremiti i za maturu, i za budući rad, život. Cijela je reforma zapravo eksperiment, nedovoljno pripremljen, i po mome mišljenju ništa drugo nego PR jedne male stranke – zaključuje naš sugovornik. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]