NASTAVA KNJIŽEVNOSTI I KULTURA ČITANJA

Samo petnaest minuta dnevno!

utorak, 9. travnja 2019.

Svima je poznata priča Tisuću i jedna noć s uokvirenom pričom o kraljici Šeherezadi koja je kralju Šahrijaru pričala priče prekidajući ih na najzanimljivijem dijelu, kako bi ga osujetila u nakani da je ubije.

Samo petnaest minuta dnevno!

Šeherezadin postupak, star gotovo dvije tisuće godina, danas bi se mogao pokazati živim i atraktivnim, a što je najzanimljivije lako primjenjivim i provedivim: učenici čitaju tekst u školi svaki dan po petnaest minuta.

KOJE TEKSTOVE ČITATI

Opravdana je briga nastavnika kada je riječ o čitanju. Naši učenici sve manje čitaju. Naročito su na udaru kanonska djela. Nastavna je praksa pokazala sljedeće. Kada je tekst pretežak, učenici odustaju, a nastavnik često završi „čitanje” teksta i zaokruži rad na djelu tako da učenicima održi predavanje ili upriliči cjelokupnu raspravu u razredu. Učenici prođu kroz djelo ne pročitavši ga.

Učenici tada uče tuđe interpretacije, a kako djelo nije proživljeno vrlo brzo pada u zaborav. Slobodno se može reći da nitko tu ne dobiva.

Što učiniti? Nažalost, nema brzoga rješenja. Problem je složen i zahtijeva širu stručnu akciju, a ne prepuštanje problema pojedincima. Očito treba stvar staviti na početak.

Prvo bismo se trebali zapitati koje bismo tekstove trebali birati. Izlaz bi mogao biti u pristupačnu tekstu.

Nije potrebno posebno naglašavati kako učenici koji puno čitaju tijekom osnovne i srednje škole imaju bolji uspjeh na fakultetu. Učenici trebaju čitati.

Istraživanja su pokazala da je čitanje izravno povezano s rastom vokabulara. Primjerice, u članku Response: Literature Can Be a ʼGateway for Understanding Everythingʼ(objavljen na portalu http://blogs.edweek.org) tvrdi se da deset minuta čitanja dnevno tijekom jedne godine podiže razinu vokabulara u tinejdžera za 217 posto. Dakle, prijedlog je da se u nastavu dnevno uvede deset do petnaest minuta samostalnoga čitanja, jer će se učenikov vokabular višestruko povećati. Zašto se ne bismo ponijeli kao Šeherezada, samo što bismo učenike doveli u situaciju da sami čitaju u školi?

Za podizanje čitalačke pismenosti potrebna je cijela lepeza ili kombinacija strategija. Važno bi bilo vratiti vjeru u učenike i osvijestiti uvjerenje u njihovu snagu i mogućnosti.  Trebali bismo znati da u njima čuči ta snaga koju bi valjalo pokrenuti i iskoristiti.

PRIJEDLOG STRATEGIJA

Vodeći se primjerima iz navedenoga članka navest ću neke strategije, koje sigurno već postoje u našim školama, s idejom da bi bilo korisno predstaviti ih na jednom mjestu:

1. PODIZANJE INTELEKTUALNE RADOZNALOSTI I ZNATIŽELJE. Odabrala sam roman Ženi kojoj sam čitao Bernharda Schlinka. Vrlo lako možemo dati isječke iz filma, ponuditi priču, izdvojiti ulomak iz romana, pridodati povijesni izvor o progonu Židova, dodati još filozofski članak u kojem se istražuje čovjekova sposobnost da čini zlo i zatražimo da učenici istraže ljudsko stanje. Svakog tinejdžera koji se želi definirati privući će ponuđeni sadržaj. Roman obiluje teškim pitanjima, a tim pristupom povećava se stopa samostalnoga čitanja.

2. POVEZIVANJE TEKSTOVA. TEKSTOVI koji su osjetljivi i složeni ne bi smjeli biti prepušteni samostalnom čitanju bez podrške nastavnika. U navedenom romanu mogu se izdvojiti izrazito osjetljivi dijelovi, nazvat ću ih sivim područjima, gdje se možemo posvetiti radu višega reda. Vrlo je zanimljiva i prihvatljiva predložena kombinacija strategija iz članka. To su: čitanje složenih ulomaka naglas, diskusija o interpretativnim dijelovima koje su učenici vodili, sokratski dijalog (višesmjeran oblik komunikacije, problematizacija i aktualizacija), uvođenje dopunskih tekstova. Vrijednost strategije povezivanja tekstova je da ispred učenika stoje dva teksta, jedan do drugoga. Učenici vide što o toj temi misle filozofi, povjesničari, psiholozi ili sociolozi. Tako postavljena metoda učvršćuje temu jer su o njoj pisali i drugi autoriteti iz različitih područja pojačavajući i uvjeravajući učenike o važnosti teme o kojoj se govori.

3. UČENICI BIRAJU PITANJA. Rezultati ankete koju redovno provodim niz godina, preciznije, rezultat odgovora na pitanje: „Učenje hrvatskoga jezika putem redovite nastave omogućuje mi praktičnu primjenu u svakodnevnom životu” svake godine pokazuje sve lošije rezultate. Raste broj učenika koji ne vide vezu sadržaja kojima ih poučavamo sa svijetom u kojem žive. Poručuju nam da ne vide smisao čitanja, ne razumiju kako im može pomoći to što pred njih stavljamo. Ovdje sve dosadašnje strategije padaju u vodu. Možda bi samo jedna promjena pristupa pripomogla rješavanju problema. Možemo ponuditi učenicima da na kraju godine biraju pitanjima koja su im zanimljiva. Lako se isplanira i pronađe literatura koja se bavi izabranim temama.

TEME ZA RASPRAVU

Ponudila bih primjer odabranih pitanja za jednu školsku godinu iz navedenoga članka:

  • Kako utjecati na mjesto gdje živim?
  • Kako živjeti?
  • Osvetiti se ili oprostiti?
  • Može li se kupiti svoj put do sreće?
  • Je li rod važan?

Pomoć se može zatražiti i od knjižnica koje bi se rado uključile i napravile popis literature koja bi se učenicima nudila kod posuđivanja knjiga na dogovorene teme. Zar to ne bi bio pomak – pozvati izvanškolske knjižničare da sudjeluju na jednom od aktiva nastavnika hrvatskoga jezika kada se dogovara o temama? Autori članka tvrde, na temelju vlastitoga iskustva, da čitanje značajno podiže uspjeh učenika.

Možemo misliti što hoćemo, možemo tvrditi da su važni neknjiževni tekstovi, što je isto točno i ne bismo ni njih trebali zaobilaziti, ali morat ćemo na kraju priznati da književni tekstovi ne bi smjeli biti svrgnuti sa svog mjesta jer su jedini koji čovjeka dovodi u mentalni „viši red”. Da to nije tako, knjige bi prestale postojati. I kada bi se nastavnik hrvatskoga jezika postavio kao Šeherezada i još k tome pripomogao ostalim strateškim postupcima, vrlo brzo bismo vidjeli pomake. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Višnja JUKIĆ, profesorica hrvatskoga jezika | Ženska opća gimnazija s. milosrdnica Zagreb ]                                                                                 

 

Vezani članci
Školski portal: Svi profesori čitaju

Svi profesori čitaju

…o kojoj svi imamo što reći, jedino je pitanje koliko…

Školski portal: Slikovnica – početak ljubavi prema čitanju

Slikovnica – početak ljubavi prema čitanju

…razvijanja čitalačkih navika interdisciplinarnim radom u sklopu svih školskih predmeta,…

Školski portal: Djeca kojoj roditelji ne čitaju nedostaje milijun riječi

Djeca kojoj roditelji ne čitaju nedostaje milijun riječi

„Jaz od milijun riječi” mogao bi biti ključan za objašnjavanje…

Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: #mojportal5

#mojportal5

  Autori udžbenika Ivana Ružić i…

Školski portal: Viktor MRŠIĆ zlatni na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi

Viktor MRŠIĆ zlatni na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi

Na Olimpijadi je sudjelovalo pedeset zemalja,…

Školski portal: Kako je lijepo biti prosvjetar

Kako je lijepo biti prosvjetar

[Piše: Gordana FODER | varazdinski.hr ]…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…