Inspiraciju za svoje pjesme našla sam sasvim spontano za vrijeme nastave. Kada sam za pjesmicu „Smijeh“ dobila pljesak učenika, nastalo je još nekoliko pjesama. Nažalost, dio njih je izgubljen jer nisam smatrala da su moje pjesme nešto posebno. Svakom učitelju katkad treba poticaj, a to sam dobila upravo od svojih učenika.

Djeca su najbolji kritičari, stoga sam shvatila da moram nastaviti s pisanjem. Kolege su me, dakako, podržale u pisanju. Naravno, dosad nisam isticala svoju potrebu za pisanjem jer sam smatrala da svatko može napisati pjesmicu ili se baviti poezijom.

Primijetila sam da moji učenici zaista vole poeziju, zbog toga sam jako sretna.

Nastavit ću u učionici njegovati ljubav prema pisanoj riječi, poeziji. | Vlatka GALAC, učiteljica razredne nastave | OŠ dr. Jure Turića, Gospić | Photo by Gabby Orcutt on Unsplash

……………………..…

SMIJEH

Smijeh je dobar za san,

Zato se smijte svaki dan.

 

Smijeh je za sve nas,

on nam je jedini spas.

 

Smijeh je za šale i viceve,

da vam se ne smiju, zakopčajte šliceve.

 

Smijte se u kući i školi,

jer to svatko voli.

 

Smijte se svaki dan,

jer ćete imati dobar san.

……………………..…

 ŠKOLA ZA ŽIVOT 

Veselo krenuli prvašići u školu,

učiteljice ih prozvale u velikome holu,

lagane torbe na leđima nose,

nove frizure i ošišane kose.

 

Na klupama čekaju ih pokloni,

bojice, pisanke i šareni bomboni.

Uskoro će stići i novi tableti,

bit će sretni poput ptice kad leti.

 

Uče slova na način lak,

može ih sada naučiti svaki đak,

ići svako jutro bez bola,

jer to je za život škola.

……………………..…

 JESEN

Jesen je žuta,

šuškala pokraj puta.

Kos mišića u grmu pitao:

Gdje si li se odskitao?

Hladno ti je mali,

jesen se ne šali.

Magla kao dim,

prekrila stari lim,

zato rupu nisam našao.

Jabuka se stara,

od bolova para,

grm mi je sada dom,

reče mišić prijatelju svom.

………………………………………………………………………….………………….