Zanimljivosti
PROFESOR NICHOLAS TAMPIO ŽELI DOKUČITI ZAŠTO FORTNITE IGRA VIŠE OD 125 MILIJUNA OSOBA
Čemu nas uči videoigrica Fortnite
objavljeno: 23. travnja 2019.

Vodeći se mišljenjem Rousseaua da igre oblikuju način na koji djeca postaju politički sudionici, htio je ocijeniti njezin obrazovni aspekt, ali i utjecaj ideja koje ona promiče u demokratskom društvu.

Naime, učenici Fortnite igraju navečer ili vikendom, ali i tijekom dana, pa čak i na nastavi. Prema anketi koju je provela tvrtka LendEDU, prosječni igrač provede između šest i deset sati tjedno igrajući Fortnite, a sedam posto ispitanika kaže da igraju 21 sat tjedno. U najpopularnijoj verziji igrice vaš lik pod imenom Battle Royale pada na otok s drugim igračima, kako bi postao jedina osoba koja će preživjeti. Trči kroz šumu, kroz dijelove grada ili polja, skuplja oružje i opcije koje jamče različite aspekte zdravlja, a zatim ubija druge igrače, gradi nešto ili pleše. Autor tvrdi da mu je, nakon nekoliko tjedana igranja, svaka igra donosila uzbuđenje, smijeh i zabavu, a to što je komunicirao s drugima u igri davalo mu je smisao za formiranje strategije.

Prvo pitanje koje Tampio postavlja jest koje su zdravstvene posljedice igranja nasilnih videoigrica tijekom duljih razdoblja kod djece. Poziva se na istraživanje medicinskog fakulteta Sveučilišta Indiana iz 2011. godine, čiji su rezultati pokazali da igranje nasilnih videoigrica ima dugoročne posljedice na rad mozga – može pridonijeti pojavi depresije, anksioznosti i disocijativnim poremećajima. Autor knjige Glow Kids Nicholas Kardaras objašnjava da, kad igračica postigne kill shot u igrici pucanja, njezin mozak ispušta dopamin, što objašnjava ovisnost o igranju.

No, zagovarači ove igrice tvrde da je ona bezazlenija od drugih popularnih videoigrica, kao što su Call of Duty ili Player Unknown’s Battlegrounds, jer više sliči na crtani film. Ipak, cilj je isti: druge igrače napast ćete sjekirom, uperiti pištolj u njih i pokušati ih ubiti, što znači da djeca u igrici ne uče kako razmirice riješiti razgovorom.

Najveći je problem za Tampija taj što igrica djecu uči da se brinu samo za sebe i, u najboljem slučaju, za vrlo mali krug prijatelja.

Drugim riječima, vaš se svijet sužava i u stanju ste razmišljati samo o vlastitom preživljavanju – rekao je Tampia i naglasio da ova igrica nije jedina koja promiče nasilje ili individualizam, ali činjenica da je toliko popularna i da je igra toliko osoba u svijetu obvezuje nas da ispitamo učinke koje će imati na ljude što čine naše društvo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema The Conversation ]