Ocjena je već dugo u našem sustavu postala jedino mjerilo uspjeha. Nisu za to krivi ni učitelji, ni djeca, ni roditelji. Od samog početka školovanja – kada djetetov uspjeh počinje procjenjivati sustav odnosno učitelj u obliku brojeva od jedan do pet – počinje višestruka proizvodnja odlikaša, u početku zbog prilagodbe djeteta naviknutog na svekoliko divljenje članova obitelji, a kasnije uzrokovano patološkim odnosima u sustavu vrijednosti.

Postojeća metodologija vrjednovanja i ocjenjivanja zahtijeva korjenite promjene prije svega u mentalnom sklopu nacije. Svjedoci smo paradoksa između preopterećenosti učenika s jedne strane te više od 70 posto učenika odlikaša s druge strane.

Ocjena manja od pet u percepciji većine učenika i roditelja smatra se neuspjehom. Štoviše, više nije dovoljno biti odlikaš već moraš biti odlikaš „pet nula”, ako išta vrijediš!?

Napisala Vedrana BANDA, mag. paed. | ravnateljica OŠ Mate Lovraka, Kutina

……………

Na tom su putu učitelji, posebno u ovo doba godine kad počinje „lov na ocjene”, izloženi nerazumnim pritiscima roditelja. Učitelje se prijavljuje za neobjektivnost, optužuje ih se za nekompetentnost, procjenjuje se težina testova, kako su zadatci bili bodovani, kako su osmišljeni, prijeti se policijom, inspekcijama, vezama na visokim položajima…

Budući da se u našem okruženju svi razumiju u sve, a posebice u nogomet, liječenje i školstvo – javnost voli komentirati, dijeliti savjete, „stručna” mišljenja i „rješenja” za aktualne probleme ponajčešće iz fotelje u svojoj dnevnoj sobi.

Uvođenjem e-dnevnika u škole (koji smatramo uistinu vrijednim i pozitivnim) uspjeh svakog djeteta našao se u bespućima virtualnog svijeta. Uz uvođenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija nužno je razvijati i kolektivnu odgovornost za njihovu uporabu.

Svjedoci smo situacija da se javno dijele zapažanja o napredovanju učenika, upisane ocjene, ispiti znanja uz neopravdano „otrovne” i uvredljive komentare koji narušavaju integritet i autonomnost učitelja, a samim time i škole, bez ikakvih posljedica za počinitelje.

Škola je uvijek na strani djeteta.

Svi želimo sretnu i uspješnu djecu, no valja razlučiti što sreća i uspjeh jesu. Je li to ocjena bez obzira na znanje ili je to znanje bez obzira na ocjenu? Partnerstvo škole i roditelja mora biti paradigma za uspjeh učenika. Stoga je od svega najvažnije uzajamno povjerenje i kontinuirana suradnja obiju strana.

Učimo djecu da je za uspjeh potrebna predanost, upornost, svakodnevni rad, poštenje. Učimo ih da cijene znanje, a ne ocjene.

Stoga prizivamo mjerodavne – vratite učitelju dignitet! Učionica nije sudnica već vježbaonica životnih vještina. Vrjednovanje rada i postignuća učenika traje cijele godine. Svaki prigovor mora imati ime i prezime, ali ne samo učitelja protiv kojeg se podnosi.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | školske novine | Napisala Vedrana BANDA, mag. paed. | ravnateljica OŠ Mate Lovraka, Kutina  ]