… a to je razdoblje u kojem se osvrćemo na svoj rad i njegovu kvalitetu.

Što je pošlo po krivu ove godine?

Što je moglo biti bolje?

Koji su prioriteti za sljedeću godinu?

 Međutim, učitelji također trebaju uzeti u obzir nešto sasvim drugo. Mnogim učiteljima ovo razdoblje u godini obično donosi jednu stvar: iscrpljenost. 

Cijela godina provedena u radu do kasno u noć, ranojutarnjima buđenjima i vikendima potrošenima na ocjenjivanje ostavila je danak. Ono što bi trebalo biti vrijeme za slavlje i osjećaj zadovoljstva, jer učenici idu dalje s novostečenim samopouzdanjem, često može biti prigušeno umorom. Često zijevanje može se činiti sasvim normalnim simptomom učiteljskog života, ali zapravo može biti indikator nečega mnogo ozbiljnijeg.

Uvijek postoji cijena koju moramo platiti nakon dugog i napornog puta.

Naš će se spremnik isprazniti mnogo prije kraja utrke i mnogi učitelji zbog toga provode drugo polugodište prepušteni toku, očajnički pokušavajući samo stići do cilja. To je cijena koju plaćate kad radite prenaporno i predugo.

U proteklim je godinama mnogo toga rečeno o radnom opterećenju učitelja i o profesionalnom sagorijevanju. 

Učitelji koji ubrzo nakon zapošljavanju napuštaju ovo zanimanje te sve manje zainteresiranih za poučavanje uopće govore sami za sebe. Učiteljima se govori da se moraju početi „brinuti za sebe”, pronaći vrijeme za ono što je važno, biti promišljeni. Ovakve su poruke postale samo još jedna palica kojom se učitelje udara po glavi, samo još jedna stvar koju bi trebali raditi, ali za koju zapravo nemaju vremena.

Međutim, radi se o tome da nikakva količina meditacije ili jutarnjih šetnji po šumama neće riješiti radno opterećenje učitelja. Posao će uvijek čekati. Ono što nam je potrebno jest kulturološki pomak u mišljenju – moramo potaknuti učitelje da pronađu drugi način.

Učitelji ne mogu očekivati da će ih drugi spasiti od profesionalnog sagorijevanja. Jer činjenica je da oni zapravo rade odličan posao. Svoj posao obavljaju takvim tempom da im kolege i školski vođe na tome zavide. Planovi stižu ranije. Plakati na zidovima učionica stalno se izmjenjuju. Udovoljeni su zahtjevi roditelja. Na površini, čini se da kao da im s lakoćom sve polazi za rukom.

Ali stvarnost je zapravo malo drukčija – onaj plan koji je predan ranije vjerojatno je napravljen u 5 sati ujutro. Učenički su radovi ocijenjeni nauštrb poslijepodneva provedena s vlastitom djecom.

Ovi su učitelji poput vatrometa. Oni su poput jesenskog lišća – život se cijedi iz njih, ali oni to ne pokazuju.

Međutim, postoji još jedan način – stoga učitelji, slušajte:

Odaberite ne „gorjeti” tako jarko.

Odaberite ne izdahnuti u velikom stilu, ne ostaviti ništa iza sebe osim pepela. Budite svijeća. Sagorijevajte polako.

Iskoristite svoje svjetlo da biste zapalili druge svijeće koje će vam pomoći da zajedno pobijedite mrak.

Okružite se onima koji će nježno rukama zakriliti vaš plamen i zaštititi vas kad zapuše oštar vjetar.

Istina, vaš nastup možda neće biti toliko blještav. Katkad će se čak možda činiti pomalo dosadnim, uspoređujući s onim drskijim, šarenijim nastupima, ali morate zapamtiti da će vaše svjetlo osvjetljavati put još dugo nakon što ova prolazna blještava čudesa nestanu u zaboravu.

Školski vođe, ispunite svoje škole svijećama, a ne vatrometom. Okončajmo ovu školsku godinu stabilnim i postojanim sjajem, a ne glasnim praskom!

…………….

NAPOMENA

• Ujedinjeno Kraljevstvo: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.

• Izvor: tes.com