Ti su ga uspjesi doveli i do zasluženog poziva na dvije geografske olimpijade, i to 2017. u Beogradu, gdje je osvojio srebrnu medalju, te 2018. u Quebecu, gdje je osvojio brončanu medalju.

Inače, na Svjetskoj geografskoj olimpijadi učenici mogu sudjelovati najviše dva puta. Učenike prate dva voditelja uključena u geografsko obrazovanje u svojoj državi, čije jezične i stručne kompetencije omogućuju sudjelovanje u procesu vrjednovanja pisanih odgovora natjecatelja na olimpijadi. Trodnevno natjecanje održava se na engleskom jeziku, u tri dijela: pisani ispit, terenski rad i višemedijski ispit. Pisani ispit donosi 40 posto od ukupnog broja bodova, odgovori u terenskom radu 40 posto, a u višemedijskom ispitu 20 posto.

PONOSNI NA USPJEH

Dakako, ti uspjesi nisu ostali nezapaženi pa je Mihovil prošle godine zasluženo dobio Oskara znanja. Ističe kako je to za njega svojevrsna potvrda svega što sam postigao svojim trudom i zalaganjem.

– To je nagrada koja mi sada, s odmakom, nakon što su se slegle emocije, pokazuje razmjere uspjeha i čini ih ravnopravnima onima drugih učenika iz ostalih predmeta – navodi Mihovil.

Na upit kakav je osjećaj biti najbolji u nekom području Mihovil kaže:

– Na to bih rado volio dati odgovor, ali iskreno moram priznati da u takoreći mom području postoje i bolji. Biti među najboljima, doduše, jako je lijep osjećaj. Mislim da je ponos najbolja riječ kojom to mogu opisati.

Ivica BLAŽEVIĆ, mentor uz kojeg je Mihovil proveo najveći dio svoga srednjoškolskog obrazovanja, navodi kako mu je bio mentor u sve četiri godine njegova obrazovanja u Klasičnoj gimnaziji.

– No izravno nisam dobio Oskara znanja, jer pravila Državnog povjerenstva iz geografije i Hrvatskoga geografskog društva nalažu da se učenicima koji zastupaju Hrvatsku na Svjetskoj geografskoj olimpijadi za spomenuto natjecanje dodjeljuju profesori mentori s Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, u njegovu slučaju to su bili kolege Ivan ČANJEVAC i Ivan ŠULC. Neovisno o ovoj činjenici, prije svega iznimno sam ponosan na Mihovila i njegove rezultate u geografiji, od sudjelovanja na svim državnim natjecanjima i na dvjema svjetskim olimpijadama te osvajanju medalja na spomenutim natjecanjima, svakako da je Oskar znanja kruna njegova rada i spomenutih postignuća – kaže Blažević.

O tome koliko ih ti uspjesi motiviraju za daljnji rad i koliko naš obrazovni sustav motivira uspješne učenike, ali i nastavnike Mihovil kaže:

– Uspjesi mogu jedino biti poticaj, jer svaki ostvareni zadatak postavlja novi, viši cilj. Što se tiče našeg obrazovnog sustava, ne bih htio previše govoriti motivira li on učenike ili nastavnike, jer bi to na neki način umanjilo individualni doprinos i jednih i drugih. Smatram da naš sustav za iznimne učenike pruža dobar okvir, a sve izvan okvira individualne su zasluge, što ne smatram nužno lošim, jer je to u neku ruku i zadaća sustava.

PORADITI NA MOTIVACIJI

Njegov mentor Blažević pak ističe:

– Mihovil je dosad moj najuspješniji učenik u geografiji, ali ne i jedini uspješan. U mom skoro 12-godišnjem radu u školi mnogi su učenici bili vrlo uspješni u geografskom području, od natjecanja do raznih projekata. Naravno da me takvi izvrsni rezultati motiviraju za daljnji rad, jer, kao što Mihovil kaže, postavljaju mi nove, više ciljeve.

Motivaciju tražim i u činjenici da svoje nastavničko zanimanje ne shvaćam kao zvanje, nego kao poziv u radu i odgoju mladih ljudi, jer on ispunjava moju osobnost. Smatram da bi naš obrazovni sustav mogao poraditi na motiviranju uspješnih učenika i nastavnika. Moj je stav, a vjerujem i stav većine kolega prosvjetara u ovoj zemlji, da su uspješni učenici i mentori nedovoljno nagrađeni za svoj rad, trud i u konačnici uspjehe koje postižu u različitim područjima obrazovanja. Imam dojam da se jako štedi na natjecanjima. Uspješni se učenici nedovoljno nagrađuju, kao i mentori, nedovoljno ih prepoznaje i lokalna zajednica. Isto tako, vjerujem da se zajedničkim radom i zalaganjem nas koji činimo obrazovni sustav možemo izboriti za poboljšanja u tom sustavu.

S našim sugovornicima razgovarali smo i o tome kakav je po njihovu mišljenju status i kakva je metodologija nastave geografije u našem obrazovnom sustavu. Mihovil navodi kako je kurikulum po kojem je dosad bila organizirana nastava geografije za njega dobar, jer je obrađivao njemu bliske teme.

– Unatoč tome, slažem se sa stavom o potrebi većeg promicanja geografskog promišljanja u pogledu na svijet oko nas u odnosu na čisto činjenično znanje. Najbolje bi bilo kad bi se postigla ravnoteža između tog dvoje, iako shvaćam koliko je to teško ostvariti – navodi Mihovil.

Mentor Blažević smatra da bi geografija trebala biti zastupljenija u trenutačnom obrazovnom sustavu kao općeobrazovni predmet i predmet za život.

– Uzet ću za primjer samo jednu činjenicu, iako je golemo zanimanje učenika za natjecanje, ipak svake godine sve manje maturanata polaže geografiju na državnoj maturi. Zašto je to tako? Zato što ona više nije ili nikad nije ni bila relevantna za upis na njoj vrlo srodnim fakultetima – ekonomskim, rudarsko-geološko-naftnom, geodetskom… Isto tako vjerujem da se geografija može i mora više promovirati kao interdisciplinarna i takozvana mosna znanost, spoj prirodnih i društvenih znanosti unutar obrazovnog sustava i da će joj novi kurikulum pomoći u ostvarivanju jače interdisciplinarnosti s prirodnim i društvenim predmetima unutar obrazovnog sustava, a time i na jačanju značenja same geografske znanosti unutar tog sustava, čije će provođenje ovisiti o nama nastavnicima – kaže Blažević.

POTICANJE NA RAD

Osim postignutih uspjeha i priprema učenik i profesor provodili su mnogo vremena u zajedničkim razgovorima i druženjima pa Mihovil ističe:

– Rad s prof. Blaževićem opisao bih ugodnim i motivirajućim. Drago mi je da sam imao njega za nastavnika i najviše sam mu zahvalan, osim na prenesenom znanju, što mi je pomogao u održavanju ljubavi za geografijom i želje za nastavkom rada – navodi Mihovil i dodaje kako bi posebno htio istaknuti prijateljski odnos i stalno poticanje na daljnji rad.

– Budući da sam se nekoliko godina natjecao u geografiji, upoznao sam mnogo nadarenih učenika koji bi došli nekoliko puta na natjecanje, ostvarili odlične uspjehe i onda se prestali natjecati ili samo prestali raditi zbog nedostatka daljnje motivacije. Drago mi je što se to meni nije dogodilo i mislim da to mogu ponajviše zahvaliti prof. Blaževiću – navodi Mihovil.

Profesor Blažević ističe da mu je općenito rad s učenicima uvijek motivirajuć.

– Kao što sam već naglasio, svoj posao ne smatram zanimanjem, nego pozivom. Sve učenike nastojim jednako uvažavati prema njihovim zahtjevima i potrebama. Rad s darovitim učenicima poput Mihovila stvara mi dodatan izazov, ali i određenu vrstu adrenalina u postavljanju viših ciljeva u radu s takvim učenicima. Uspješnost u radu s učenicima pripisujem i odnosu koji imam s njima. Smatram da se može imati određena doza prijateljskog odnosa s međusobnim uvažavanjima, ali svakako treba postojati granica. Učenici to zaista vole i prihvaćaju takav odnos, jer postaju motiviraniji za rad, a time i uspješniji u svojim rezultatima. Najveća je nagrada za svakog nastavnika kad vidi uspješne rezultate svojih učenika. Ovakav pristup u radu primjenjujem od samog početka rada u školi, koji je rezultirao s više od 10 nastupa na državnim natjecanjima iz geografije u posljednjih 12 godina – navodi Blažević i dodaje kako je Mihovil ustrajan i zainteresiran za rad te je postavljao dodatne izazove, što je na kraju rezultiralo izvrsnim postignućima.

Mihovil se unatoč ljubavi prema geografiji odlučio za studij medicine na Zagrebačkom medicinskom fakultetu, a da je dobro odabrao pokazalo je i to što je bio prvi na listi za upis.

– Dakle, trenutačno studiram medicinu i zasad sam jako zadovoljan, kako uspjehom, tako i samim studijem. Daljnji mi je plan nastaviti truditi se, završiti studij pa ću onda vidjeti što dalje. Još mi je diploma predaleko da razmišljam o tome što ću nakon nje – navodi Mihovil. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Ivica BULJAN ]