Obrazovni izazov našeg vremena jest školovanje tijekom kojeg će svaki učenik imati mogućnost otkriti svoj vlastiti identitet i za njega pronaći mjesto u postojećoj društvenoj shemi. Na taj način niti jedna vrsta rada neće više biti posao, već poziv…

Gotovo smo zaboravili koncept umjetnosti poučavanja onako kao što ga je popularizirao poznati američki psiholog William James koji je izjavio kako je „psihologija znanost, a obrazovanje umjetnost”. Umjetnost kao svjestan pokušaj usavršavanja postojećega ponašanja čovjeka. Izgleda da vjerujemo kako su čitanje, pisanje i matematika jedini oblici umjetnosti koje treba naučiti da bi netko postao inženjer, glazbenik ili liječnik. Naravno, svaki kvalificirani radnik mora ovladati određenim znanjem kako bi mogao obavljati svoj posao. Ali postoji i pitanje dobroga liječnika, pametnoga inženjera i simpatičnoga mesara, te pitanje kvalifikacije (potrebnih teoretskih ispita) i kompetencije. Kompetenciju možemo definirati pomoću njezinih pet čimbenika. Na prvome su mjestu sposobnosti koje su od ključne važnosti za unutarnji razvoj. Urođena priroda sposobnosti u suprotnosti je s postignućem koje predstavlja usvojeno znanje i vještine. Osoba s urođenim sposobnostima lako postiže uspjeh na mnogim područjima. Zatim dolaze znanje pa razumijevanje te stavovi i vještine.

Umjetnici života

U prošlosti se znalo što očekivati od ljudi zahvaljujući činjenici da su gotovo svi rođeni u određenoj društvenoj sredini i u određenom kulturološkom okruženju. To više nije slučaj. Divno je to što se danas mnoga djeca rađaju s cijelom lepezom mogućnosti. Mladi ljudi moraju puno toga odabirati i donositi odluke kao nikada do sada. U naše doba odrastanje u obrazovanoga građanina znači transformiranje mogućnosti u nešto čemu smo predani. Buduće okolnosti ne mogu se predvidjeti, ali se može sačuvati osjećaj nade i na taj način barem malo sudjelovati u stvaranju boljega svijeta. Mnogo je mladih ljudi nesigurno u budućnost. Bez obzira na to radi li se o mogućnosti zapošljavanja ili znakovima stalnog napretka u društvu, budućnost se ne može sa sigurnošću predvidjeti. Međutim, mlade ljude možemo odgajati tako da vjeruju u budućnost. Obrazovanje treba djeci pomoći oblikovati potencijal koji imaju. Stoga smo u suvremenom društvu svi mi umjetnici– znali mi to ili ne, željeli ili ne, sviđalo nam se ili ne. Mi smo umjetnici života jer se od nas očekuje da svom životu damo smisao, koristeći pri tome svoje vlastite vještine. Koristim riječ„umjetnik”, jer umjetnik ima sposobnost oblikovanja onog što bi inače bilo bezoblično; nametanja reda onom što bi inače bilo kaotično, nasumično i slučajno. U sve češćoj odsutnosti tradicionalnih smjernica u modernom društvu,kao što su vjera, obiteljske i javne svetkovine, vitalnost ‘umjetnika života’ postat će sve značajnija za oblikovanje budućeg društva.

Autor: David L. Brierley

Fakultet Rudolf Steiner

Sveučilište u Oslu

Više pročitajte u tiskanom izdanju lista Školske novine objavljenom 2. listopada 2013.