I premda su brojni projekti pod kapom programa prevencije rizičnih ponašanja, mi s rizičnim ponašanjima učenika nikada nismo imali problema. A sve što radimo i nudimo našim učenicima u skladu je s njihovim interesima i potrebama. Želimo da im bude zanimljivo i privlačno, a u mnoge programe i aktivnosti uključili smo njihove roditelje, bake i djedove, razne udruge i cijelu lokalnu zajednicu. I postigli smo ono što i jest vizija škole – da lokalna zajednica bude zainteresirana za sve što se u školi radi, da škola bude otvorena građanima i da društvo bude suodgovorno u odgoju i obrazovanju naše djece.

Školski projekt koji se bavi prevencijom rizičnih ponašanja nije nešto novo u našim školama, ali naš je poseban, jer je otvoren za sve ideje, inicijative i programe koje provode različite udruge i kojemu je temeljni cilj da se djeca upoznaju sa zdravim stilovima života i da promijene prehrambene navike – govori Gordana FILEŠ, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Dobriše Cesarića.

Tako je škola u suradnji sa zagrebačkim Prehrambenim fakultetom prije godinu dana ušla u projekt kojim se kod učenika želi razviti zdrave prehrambene navike. Stručnjaci s fakulteta analizirali su jelovnike i obroke u školi kako bi poboljšali prehrambene navike djece, ali i kvalitetu hrane koja se priprema u školskoj kuhinji. Ove školske godine održavaju se radionice za roditelje i djecu te im se i tako pomaže da uvedu promjene u prehranu i shvate što je dobro i zdravo, a što nije.

Educirat će školske kuharice te im na temelju analize predložiti promjene u jelovniku školske kuhinje kako bi hrana bila nutritivno kvalitetnija, zdravija, uravnoteženija. Do kraja školske godine slijede radionice na kojima se sve dionike želi osvijestiti o važnosti zdrave prehrane, a od jeseni će krenuti s promjenama u školskoj kuhinji.

– U tom sklopu imamo i školski vrt u kojemu rade učenici koji tijekom godine sve rade sami vođeni svojim učiteljima. Uređuju kamenjar oko škole, sade povrće, od postojećih biljaka skupljaju sjeme, uzgajaju sadnice za različito povrće koje se onda upotrebljava u pripremi hrane u školskoj kuhinji. U svemu im često pomažu roditelji, umirovljenici iz naselja koji rade u vrtu, zalijevaju gredice, čuvaju i paze na naš urbani vrt kad nema nikoga u školi – kaže ravnateljica Fileš.

ŠKOLA U POKRETU

Uz zdrave stilove života svakako pristaje i projekt „Škola u pokretu”, koji je uveden ove školske.

– Svjesni smo važnosti kretanja za optimalan razvoj učenika kao i uloge škole u promicanju kretanja kao stila života. Potreba djece za kretanjem ne može se zadovoljiti samo na satima tjelesne i zdravstvene kulture i sportskih aktivnosti. Odlučili smo kretanje utkati u svakodnevne školske aktivnosti, poticati učenike na aktivno provođenje odmora, a ne sjedenje s mobitelom u ruci, pa i u nastavi se koristiti metodama rada koje uključuju tjelesnu aktivnost – kaže voditeljica projekta učiteljica razredne nastave Sanja ŠKREBLIN.

Poticaj za pokretanje projekta dobila je za vrijeme posjeta jednoj finskoj osnovnoj školi u gradiću Joensuu, koja je uključena u projekt „Schools on the Move”.

Naime, brojna su istraživanja pokazala pozitivne učinke uvođenja različitih aktivnosti vezanih uz kretanje učenika u svakodnevni nastavni rad. Učenici su aktivniji na nastavi, imaju bolja akademska postignuća, motiviraniji su u procesu učenja.

– Moji učenici četvrtog razreda često nastavu imaju izvan učionice pa ih možete sresti u predvorju dok pišu takozvani diktat s kretanjem, uče o životu životinja kroz igru Lovac i lovina ili balansiraju na jastučićima za vrijeme odmora. Nemojte se začuditi ako ih ugledate kako nešto traže po školskome kamenjaru pa odjednom izvikuju svoje ime, pjevaju Sretan rođendan ili skakuću u mjestu. Oni to samo ponavljaju glagole. U hodniku ispred svoje učionice svaki mogući trenutak koriste za aktivnosti Odmori se od sjedenja, koje određuju bacanjem velikih razrednih kocaka sa zadatcima. Tjedan dana imali smo nastavu u zoološkom vrtu do kojega smo pješačili dvadesetak minuta. U edukacijskom centru imali smo radionice, slušali timariteljeve priče o životinjama, obilazili vrt, stjecali mnoga praktična znanja. Tijekom lipnja planiramo provesti tjedan dana nastave u Maksimiru. Jednostavno, trudimo se ustati i pokrenuti se kad god to možemo, pa tijekom sata učenici hodaju i čitaju u razredu – kaže učiteljica Sanja Škreblin te ističe da je u školi pravilo da za vrijeme odmora u predvorju svira glazba pa učenici mogu plesati, a u knjižnici svoje mobitele mogu zamijeniti za neku igračku ili rekvizit pa nekoliko minuta odmora provedu igrajući šah, skačući preko vijače, vrteći hula-hop ili održavajući ravnotežu na mekanim loptama i jastucima.

Knjižnica im je uvijek otvorena ne samo za posuđivanje knjiga nego i kao prostor za druženje i igru.

DJEVOJČICE TRENIRAJU NOGOMET

A u promicanju zdravih stilova života važnu ulogu ima i školsko sportsko društvo u kojem se učenici mogu baviti košarkom, odbojkom, trenirati muški i ženski nogomet, igrati šah, badminton. Osim učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, u klubu je vrlo aktivan i pedagog Ivan RADAŠ, koji je i nogometni trener u HAŠKU-u i vodi nogomet za djevojčice te mnogo svoga slobodnog vremena posvećuje radu s učenicima.

– Djeca se sve manje kreću, sve se manje igraju i sportom se mogu baviti jedino u nekom klubu. Zato nastojim učenicima ponuditi bavljenje sportom, da budu što manje uz mobitele, jer tada se najmanje kreću, ne razvijaju prijateljstva i socijalne kontakte s vršnjacima, ne komuniciraju. A najgore je to što su im motoričke sposobnosti vrlo slabe. Imamo dvije ženske ekipe u nogometu, što je djevojčicama jako zanimljivo. I to je u okviru projekta kojim promičemo zdrav stilove života, pa želimo da i roditelji i djeca shvate da kvalitetna prehrana i tjelesna aktivnost jako pridonose očuvanju i unapređenju zdravlja svakog pojedinca – kaže pedagog Radaš.

– U prevenciju rizičnih ponašanja i promicanje zdravih stilova života uključeni su gotovo svi učitelji i učenici, svako na svoj način, svako u nekom programu. I svaki od učitelja ima poneku svoju ideju što bi se moglo napraviti, a sve je to izvan redovnih dnevnih zaduženja i poslova. Jedino je pitanje kreativnosti i invencije svakog od nas da to djeci približimo, da ih zainteresiramo za pojedine aktivnosti. Nastojimo angažirati i udruge, institucije, biti otvoreni prema okružju koje nas podržava i prati pa nam u projektu koji se bavi zdravim prehrambenim navikama puno pomažu volonteri iz udruge O.A.Z.A. Osim brojnih udruga puno nam pomažu roditelji, bake i djedovi koji imaju vremena i volje raditi s djecom u školskom vrtu ili sudjelovati s njima u bilo kojoj aktivnosti. A sve aktivnosti predstavljaju svake godine na vrtnom festivalu, pa svi učenici i njihovi roditelji mogu vidjeti što im se nudi i izabrati aktivnosti koje im se svide. Škola mora biti središte događanja, mora biti otvorena prema zajednici od koje može dobiti i puno podrške u svojim akcijama. Jer i nama učiteljima i roditeljima naših učenika ciljevi su identični – da djeca budu zdrava, da se što više kreću, da ih zajedno odgajamo i obrazujemo, da suradnjom na malim i velikim projektima gradimo međusobno povjerenje, da se upoznamo i u sinergiji radimo stvari korisne našoj djeci – zaključuje ravnateljica Gordana Fileš. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan ŠIMEG ]