Ovaj problem aktualan je u cijelom svijetu (u nekim zemljama već postoje i klinike za liječenje ovisnosti o medijima) i treba se shvatiti ozbiljno.

U svojoj školskoj praksi susretala sam se s izjavama učenika (najčešće dječaka) da su igrali računalne igrice po šest, sedam ili čak više sati odjednom, da se ustaju rano ujutro kako bi odigrali sat, dva prije škole, a katkad ostaju budni cijelu noć kako bi mogli igrati igrice dok roditelji spavaju.

Osim igrica, jako su im važni komunikacijski kanali, uglavnom Facebook, a u novije vrijeme Instagram te WhatsApp.

Napisala Valentina GRBIĆ, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije | OŠ Jurja Barakovića, Ražanac

……………..

Društvene su mreže postale glavno mjesto okupljanja vršnjaka te oni smatraju da moraju stalno biti dostupni za komunikaciju s „prijateljima” – stoga im je gubitak te mogućnosti nepremostiv problem i ne mogu zamisliti svoj dan bez toga.

Tehnologija sama po sebi nije nešto loše što nam se događa, trebamo raditi na tome da se njome koristimo kao alatom u radu i učenju, ali ne smijemo zanemariti odgovornost kada djecu okružujemo tehnologijskim uređajima.

Postoje razvojna razdoblja u životu svake osobe i moramo ih poštovati i kad je u pitanju uporaba tehnologije. Ne možemo djeci u dobi od 10 godina dopustiti otvaranje vlastitih profila na društvenim mrežama te samostalno postavljanje fotografija i podataka, pisanje komentara, „surfanje” internetom bez nadzora i drugo te očekivati od njih odgovorno ponašanje.

Ne smijemo se ni postaviti nezainteresirano za područje tehnologije i pustiti da se djeca osjećaju superiorno u odnosu na svoje roditelje kad je u pitanju tehnologija – to im otvara vrata slobode bez odgovornosti.

Škole također ne smiju zanemariti ovaj bitan segment u dječjem životu. Kao i roditelji, i nastavnici moraju biti ukorak s vremenom kad je u pitanju tehnologija.

Ako se njome ne koristimo na ispravan način, tehnologija počinje upravljati svim sferama života pa tako utječe na emocije, ponašanje, jezično izražavanje – i to na negativan način.

Tehnologija u nastavi može biti korisna, međutim mislim da nijednom nastavniku nije nužna za kvalitetno prenošenje znanja.

Što se tiče tableta, mislim da njihova korisnost neće biti tolika i da je za sada sasvim dovoljno opremiti škole računalima sa suvremenim operacijskim sustavima i projektorima. S obzirom na to da je školstvo u našoj državi obično zadnje po pitanju financiranja, tom se novcu svakako mogla naći korisnija primjena.

Posve je kontradiktorno pričati o ulaganju u školstvo i o modernizaciji škola, a istodobno zatvarati škole u ime izgradnje „mreže” škola. Od 20. stoljeća pedagogija naglašava važnost veće individualizacije nastave i ulogu učitelja kao mentora i voditelja, ali uvjeti za to postaju sve teži.

Dati djeci tablete u ruke ne znači osuvremeniti školu niti će to pomoći djeci da bolje svladaju gradivo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Valentina GRBIĆ, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije | OŠ Jurja Barakovića, Ražanac ]