Zanimljivosti
ISPOVIJEST JEDNE RUSKE RAZREDNICE
Ne želim više biti „dežurni krivac”
objavljeno: 7. lipnja 2019.

Nije tajna da učitelji bježe od vođenja razreda kao od vatre i nerado pristaju na tu „službu po kazni”. Zašto? Da vidimo… Tko je razrednik? To je predmetni učitelj, psiholog, organizator, voditelj „team buildinga”, redatelj, računovođa, pravni zastupnik, govornik, tajnica… Nastavi niz.

Dakle, razrednik bi trebao biti osoba poput indijskog boga s mnogo ruku koja mora ovladati različitim vještinama i biti agilnija od samoga Julija Cezara. Iz takvoga preopterećenja rađaju se sukobi s roditeljima, upravom, kolegama.

Kad kažem da sam razrednik, pitaju me – kako je. Što da kažem? Evo primjera s kraja polugodišta. Upozoravam svoje učenike: „Pogledajte kakve su vam ocjene na kraju polugodišta. Zaostajete li, potrudite se, javljajte se za odgovaranje, predajte makar nedovršene radove, nemate još mnogo vremena!” Kimaju glavom. Odlično, razumjeli su. Nakon nekoliko dana kada su već svi trebali imati zaključene ocjene polovici učenika nedostaju tri, četiri ocjene. Uzimaš ih za ruku i odlaziš predmetnom nastavniku. Nakon sljedećeg sata stiže poruka majke čijeg je sina, po njezinu mišljenju i mišljenju djeteta, uvrijedio nastavnik ruskog jezika. Potrebno je organizirati sastanak. Odlaziš na sastanak, pregovaraš, zatim slušaš gnjevne ispade svojih kolega: „Mali ništa ne radi! Ljenčina! Prstom nije mrdnuo!”

Konačno je šesti sat, možete odahnuti. Odjednom vas prene glas: „Anastasija, dođite u moj ured!”, bila je to zamjenica ravnatelja.

„Što ću sad čuti?”, pitam se. Ah da, danas je učenica mog razreda na satu tjelesnog odgoja krivotvorila ispričnicu kojom je tražila da je se oslobodi vježbanja.

„Nevjerojatno! To ne smijete dopustiti!” Sada već u glavi čujem samo šum mora i krik galeba. Kraj. Uza sav posao i probleme s kojima se suočavam, dostigla sam trenutak kad mozak odbija procesuirati bilo kakvu dodatnu informaciju. Kod kuće, uz topli čaj, sjedim i razmišljam. Razmišljam o vrijednosti svog rada, o tome kako nikad neću biti dovoljno dobra u očima administratora, roditelja, pa čak i djece. Da sam samo učitelj, dio svih njihovih problema koje treba rješavati jednostavno bi nestao. Ali ja sam Julije Cezar, razmišljam istodobno o nekoliko problema pritom vodeći nastavu. Ja sve mogu i sve moram.

Da budem iskrena, umorna sam. Umorna od rješavanja nekoliko problema u isto vrijeme i premale naknade za dodatnu odgovornost koja mi je dodijeljena. Umorna sam od toga da sam za sve kriva i odgovorna. Umorna sam od toga da me boli glava čim ugledam nezadovoljnog roditelja. I nisam jedina. U posljednje vrijeme sve više učitelja napušta profesiju. Što mislite – zašto?

………………

NAPOMENA

  •  RUSIJA: Rebenok – portal sa savjetima za roditelje djece svih dobi.
  • Izvor: rebenok.by