Kad smo mali bili, svi smo sanjali takvu ekipu.

Onu s kojom svijet možemo pokoriti. Koja te diže u igri i pokriva u nevolji. Živi zid protiv grube sadašnjosti. Djetinjstvo u poderanim hlačama i s brazgotinom na koljenu.

Nekima, i djeci, a i razrednicima, to često ostane nedosanjani san.

Sada zamislite da u tom razredu imate tog Peru Kvržicu, tog Bonga Vrageca, toga genijalca koji ujedinjuje sve oko sebe. Koji diše s razredom i za razred. Izgledi su za to jedan naprama tisuću.

No u našoj je školi grom udario u pravo mjesto pa se naš Bongo zove Ante RADIĆ, a njegovi Smogovci 5. a. Ekipa kakvu ne možete zamisliti. Zajedništvo i ljubav pokazali su svima nama prošloga četvrtka na predstavljanju prve, a po svemu sudeći ne i jedine, zbirke pjesama spomenutog Ante Radića. Došli su ga podržati i ohrabriti, ali i malo ga podbadati pitanjima iz publike.

Ante Radić je, dakle, napisao zbirku pjesama. Nazvao ju je „Isparancija”. Kaže da njemu ideje isparavaju iz glave pa ih on zapiše na papir. Otuda ime zbirci. U njoj ima svakojakih pjesama kakve samo djeca mogu smisliti, a svima im je zajednička vedrina, veselje i kako Ante kaže „čista pozitiva”.

Pisao je o svojoj alergiji, o profesoru glazbenoga, o Hrvatskoj i svojoj budućnosti, o svojoj mami. Igrao se riječima, nasmijao i sebe i druge. Te su pjesme već odlazile na razne natječaje i osvajale nagrade pa nije ni čudno da mu je izdavač „Školska knjiga” htio objaviti zbirku. Na tome im od srca zahvaljujemo.

Osim što piše pjesme, Ante i pjeva u zboru, glumi u dramskoj grupi, pliva rekreativno i natjecateljski. Kaže da su mu sva ova nova iskustva pomogla da upozna nove prijatelje i sazna kako se nositi s izazovima koje mu život donosi.

A život bi mu sigurno bio mnogo sumorniji da mu nije ekipe iz razreda. Njegovi prijatelji bili su voditelji predstavljanja, recitirali su njegove pjesme, repali su ih, također.

Pjesme su postale već toliko popularne da su i mali čakavci iz 3. d razreda sa svojom učiteljicom Jagodom ČOPAC pjesmu o majci sami uglazbili i otpjevali, a drugu

 „Was ist das” odrepali u maniri Jay Z-ja.

Iz publike su pristizala brojna pitanja, ispričalo se brdo smiješnih zgoda i razrednih situacija, a sve su to sa suzom u oku pratili članovi Antine obitelji, njegova razredna učiteljica Nives PETRIČEVIĆ koja je i prikupila sve pjesme nastale u školskoj godini 2017./2018., sadašnja razrednica Tea SIMUNIĆ, ravnateljica Antonela PETRIĆ i ja, koja imam čast biti mu mentorica u dramskoj grupi.

Bio je tu i njegov profesor glazbenoga Darko MATIČEVIĆ o kojem je Ante, kako rekosmo, napisao pjesmu, te je on sa zborom otpjevao skladbu „Ježić Ubodežić”, na stihove poznatoga Luka PALJETKA.

Večeri kao što je ova bila rijetke su. Intimno raspoloženje, veseli gledatelji i sudionici događaja, smijeh i dragost. Svima nam je bilo toplo oko srca. Na kraju je Ante, kako i dolikuje, potpisivao knjige svima koji su to htjeli. Potrajalo je.

Zato s iskrenim nestrpljenjem i radošću čekamo njegovu sljedeću zbirku. Kako je krenuo, izgleda da nećemo morati dugo čekati.

………..

prof. Ivana VUKAS SILIĆ