Početak nastavne godine pomaknut je za tjedan dana, na 9. rujna, a nastava završava 17. lipnja.

Samo prva inačica ponuđena u Odluci o početku i završetku nastavne godine te trajanju odmora učenika, koju je nakon desetodnevnoga javnoga savjetovanja 8. svibnja potpisala ministrica obrazovanja Blaženke Divjak, oponaša dosadašnji kalendar nastavne godine. Druge dvije inačice uvode mogućnost korištenja jesenskog odmora oko blagdana Svih svetih s različitim trajanjem, a četvrta osim jesenskog odmora predviđa korištenje zimskog odmora u dva dijela. Zimski praznici na koje smo naviknuli i koji počnu prije Božića i završe sredinom siječnja bit će tjedan dana kraći nego u preostalim inačicama, ali zato krajem veljače učenici i nastavnici dobivaju tjedan dana odmora, a nakon njega slijedi i proljetni odmor predviđen u sve četiri ponuđene varijante.

Ništa u tome nije čudno, jer su mnogi ministri obrazovanja, kad ne bi znali što raditi, posezali za većim ili manjim intervencijama u kalendar školske godine. Dijelilo se nastavnu godinu u tri dijela, zimski su praznici stalno usklađivani prema jeftinom skijaškom tjednu – onom drugom siječanjskom – za manje od 5 posto ukupnoga stanovništva Hrvatske koje bi pohrlilo na inozemna skijališta. Odgađao se u Dalmaciji početak nastave u rujnu za tjedan dana zbog nesnosnih vrućina i u pravilu bi baš tada bilo jako loše i hladno vrijeme… Stopama svojih prethodnika krenula je i aktualna ministrica, inače sklona eksperimentima, pa smo dobili novu Odluku o kalendaru nastavne godine koja je već stupila na snagu, a županijama je ostavljena mogućnost da nakon ankete u svojim osnovnim i srednjim školama donesu odluku o tome koju će inačicu kalendara primjenjivati.

PITATI LOKALNU ZAJEDNICU

U e-savjetovanju je uglavnom pozitivno ocijenjen upravo četvrti model s odmorom krajem veljače, ali su mnogi istaknuli da je sadašnji raspored odmora sasvim u redu i da ne treba raditi ovakve eksperimente.

Prigovoreno je i zbog pomicanja početka nastave za tjedan dana, a i kraj godine onda se pomiče još dublje u lipanj. Mnogi su se upitali kome je u interesu svaka dva mjeseca imati tjedan dana praznika, a drugi opet pohvalili upravo činjenicu da se shvatilo da djeci treba kraćih odmora i da ih treba uvesti još nekoliko.

A i Udruga hrvatskih putničkih agencija javila se s apelom Ministarstvu obrazovanja da se produlji zimski odmor zbog već spominjanoga skijaškog tjedna, a sve kako bi se izašlo u susret roditeljima i djeci. I sve to iz čistog altruizma. Neke su primjedbe prihvaćene, neke primljene na znanje. I odluka je donesena.

Različiti su prijedlozi i mišljenja u igri, mnogi raspravljaju i o kalendaru nastavne godine, sugeriraju da se ugledamo na pametnije i bogatije države i da kopiramo njihova iskustva. Psihologinja Jasenka PREGRAD kaže:

– Sva ta inozemna rješenja možemo probati i mnogi od nas mogu misliti što hoće, mogu i predlagati i iznositi svoje stavove. No, nije poanta u tome. Poanta je u tome da škole odnosno učitelji, roditelji, učenici i njihova lokalna zajednica odluče za sebe, jer oni znaju kako im je najbolje. Oni znaju kad su umorni, koliko im treba da se odmore, kako roditelji raspolažu svojim slobodnim vremenom i godišnjim odmorima, što poslodavci misle o tome, kakve su aktivnosti koje nudi lokalna zajednica u vrijeme praznika, kad im je vruće ili hladno. Kad Ministarstvo obrazovanja dade i mrvicu autonomije školama i njihovim osnivačima, mi bismo i dalje govorili u njihovo ime. Evo, ja ne bih. Ja bih ih uvela u proces pregovaranja i dala im odgovornost da oni donesu odluku. Pa da se počnemo učiti – i učitelji i roditelji i učenici – demokratskom načinu donošenja odluka.

VIŠE KRAĆIH ODMORA

Što o predloženim promjenama u kalendaru školske godine misle prosvjetni radnici?

Lidija VLAHOVIĆ, pročelnica Odsjeka za učitelje na splitskom Filozofskom fakultetu, radila je godinama u gimnaziji i tvrdi da su dva tjedna zimskog odmora sasvim dovoljna:

– Polugodišta nisu jednako duga, odmori nisu simetrično raspoređeni pa su i učitelji i djeca predugo bez odmora. I svi padaju s nogu. Bilo bi dobro barem ujednačiti duljinu polugodišta. Mislim da se nastavna godina može i bolje organizirati, da idemo ususret djeci i učiteljima, a ne da podilazimo turističkim agencijama i robujemo skijaškim tjednima. Ako jedno dijete ode na skijanje, neka i ide, jer je bolje da je na zimovanju nego da leži doma bolesno. Ali zbog toga ne mora cijeli grad ili županija biti na prisilnom odmoru u vrijeme kad to i nije najracionalnije. I svakako bi trebalo uvesti više kraćih odmora te stvoriti takav kalendar tijekom kojega će biti puno lakše organizirati nastavu, praćenje i ocjenjivanje učenika. Ako su to drugi uspjeli riješiti zašto ne bismo i mi. Imamo uzore, samo moramo biti pametni – smatra Lidija Vlahović.

Svašta smo u stanju izmisliti ne bismo li opravdali neki nelogičan potez ili rješenje problema koji nas muči. A jedan je od njih predugi ljetni odmor nakon kojega slijedi 35 tjedana mukotrpnog rada koji je prekinut s tri odmora koja nisu baš najsretnije raspoređena.

Može li se kalendar nastavne godine kvalitetnije osmisliti? Dekan zagrebačkog Učiteljskog fakulteta dr. sc. Siniša OPIĆ smatra da školski kalendar za iduću godinu ne treba biti krut i da treba dopustiti lokalnoj samoupravi da odlučuje o načinu i organizaciji nastavne godine.

– Lokalna samouprava odnosno osnivač škola premalo participira u životu škole. Zašto škole ne bi imale odmor u vrijeme kad se obilježava neki lokalni praznik ili događaj. To nije ništa loše, jer škola ne smije biti odvojena od svoga okružja. Intencija je u brojnim dokumentima i preporukama Europske unije, da bude više kraćih odmora. Djeca imaju preduge ljetne praznike i teško se vraćaju u školski ritam. Bilo bi bolje da i mi poput Nijemaca uvedemo više kraćih odmora. Pa bi se nastavnu godinu moglo organizirati i drukčije od onoga što imamo sada. I ne trebamo robovati pričama o skijaškom tjednu u inozemstvu, pa prema tome organizirati nastavnu godinu. Prioritet nam mora biti stvarno rasterećenje učenika i osiguravanje češćih odmora za njih. I doista mislim da ne trebaju cijele županije i gradovi biti taoci legende o zimovanju u inozemstvu. Djeci treba dati više odmora, ali i zadržati kontinuitet rada i učenja, jer preduge pauze sve to narušavaju. Dodajmo tome priču o prevelikim vrućinama, o velikoj hladnoći i o svim mogućim otežavajućim čimbenicima o kojima prije nekoliko desetljeća nismo ni razmišljali ni govorili. Previše smo se uljuljkali u topli jastuk komocije, pa prema tome organiziramo nastavnu godinu umjesto da gledamo interese učenika i njihove potrebe.

RAZMIŠLJATI O DJECI

A s dekanom Opićem dijeli mišljenje i njegov donedavni kolega umirovljeni profesor Milan MATIJEVIĆ, koji kaže:

– Meni se čini razumnim model koji godinama funkcionira u njemačkim pokrajinama: nakon prvog dana nastave radi se otprilike šest tjedana, zatim je tjedan dana odmora, pa se radi do božićnih praznika, pa je opet odmor i tako svakih šest ili sedam tjedana učenici i učitelji imaju kratki sedmodnevni odmor koji im omogućava da napune baterije i dočekaju kraj nastavne godine a da nisu maksimalno iscrpljeni i izmoždeni.

Čedomir RUŽIĆ, ravnatelj labinske Srednje škole Mate Blažine, smatra da kod kreiranja kalendara nastavne godine ne treba uvijek razmišljati o tome kad će roditelji naših učenika ići na skijanje:

– Zašto bi se sve moralo podrediti kao do sada jeftinim skijaškim terminima, a da nitko pri tome ne razmišlja o djeci, njihovim potrebama za odmorom, za odmakom od škole? Upravo bismo o tome trebali razmišljati i osigurati im kratke predahe tijekom nastavne godine, a nitko učenike ne pita što oni misle o svemu tome. Mislim da je četvrti model kalendara najbolji, jer vjerujem da ne će narušiti kontinuitet u radu, učenju, izvršavanju školskih obveza. No, važno je da na području županije kalendar bude jedinstven i za osnovne i za srednje škole, jer to je racionalnije i zbog organiziranja prijevoza i svega ostaloga.

Azra RAĐENOVIĆ, ravnateljica OŠ 22. lipnja u Sisku, smatra da bi valjalo razmišljati i o skraćivanju ljetnoga odmora koji je sada 13 tjedana, a ne se stalno pozivati na velike vrućine ili na turističku sezonu kao da su školska djeca i njihovi učitelji turistički radnici:

– Drago mi je da konačno mi u školama možemo nešto birati, ako ništa drugo onda barem raspored i trajanje odmora učenika. Za nas u kontinentalnom dijelu države sasvim je dovoljan dvotjedni zimski odmor iza kojega slijedi pauza u veljači. Neki misle drukčije, a njihov je argument da je djecu teško vraćati u kolotečinu, u radni ritam. Ako je o tome riječ, bit će ih lakše vratiti nakon dva nego nakon više od tri tjedna odmora. I trebalo bi kalendar uskladiti na razini županije budući da učitelji rade i na više škola i da bi u bilo kojoj drugoj varijanti – da svaka škola odredi kako će i kada raditi – to bilo nemoguće.

Pozdravlja Rađenović promjene u školskom kalendaru, ali kaže da ćemo tek nakon godine dana provođenja vidjeti je li doista tako dobra ideja i može li se još nešto mijenjati i poboljšati. Jer, pokazalo se u razvijenim državama da je potreba za kraćim odmorima tijekom nastavne godine posve opravdana.

– Kad već idemo u svijet onda trebamo i preuzimati i primjenjivati neka već provjerena iskustva, zaključuje Rađenović.

LJETO [IPAK] NE KRATITI

Međutim, ima i onih koji misle drukčije. Zagrepčanka Irena ŽUTI KRILETIĆ majka je dvoje školaraca i smatra da je dosadašnji raspored školskih praznika dosta dobar:

– Nekako smo se svi već naviknuli na to da postoje zimski, proljetni i jesenski praznici, iako mi se katkad čini da proljetni dođu jako brzo nakon zimskih. Djeca se tek naviknu na školske obveze nakon zimskog odmora, a onda odmah dođu proljetni praznici i opet se opuste… Klinci se onda ponovno uljuljkaju i kad krene nastavak škole treba im opet neko vrijeme da takoreći dođu k sebi, a već je pred vratima kraj nastavne godine.

Pitamo je za prijedlog Ministarstva obrazovanja, njihove četiri opcije odmora. Govori kako nije za skraćivanje ljetnih praznika, već za uvođenje dodatnih kraćih odmora tijekom nastavne godine. Upravo zato što bi to značilo svaki put iznova klince navikavati na školu i obveze, što teško pada i djeci, a i samim roditeljima.

Silvija JADRIJEVIĆ, učiteljica savjetnica u OŠ Primošten, pomalo u šali govori da bi se o kalendaru moglo razglabati unedogled i da bi svaki učitelj u državi sigurno dao osebujan osvrt na svaki od četiri prijedloga za kalendar rada.

– Kad učenici u rujnu krenu u školu, puno im vremena treba da uhvate ritam i stvore radne navike i da počnu ozbiljno raditi. Taman kad to krene, po novome bi trebali biti jesenski praznici, oko Svih svetih. Povratkom na nastavu, opet slijedi prilagodba i zalet za rad, jer bi upravo ti praznici prekinuli kontinuitet rada. A učenici jedva čekaju takvo što i već iza Svih svetih oni su u božićnim blagdanima – kaže Silvija Jadrijević.

Jasno je stoga da je većina prosvjetara za uvođenje više kraćih odmora tijekom školske godine, jer iskustva iz stranih zemalja, a i preporuka struke govore u prilog tome. Valja svakako voditi računa o specifičnostima hrvatskih županija, koje bi same mogle donijeti najpametniju odluku o tome kada početi i završiti nastavnu godinu. Zašto bi djeca na krajnjem jugu morala počinjati s nastavom istodobno kao u Gorskom kotaru ili Međimurju? Učitelji i same škole najbolje su upoznate s ritmom i radnim navikama svoje djece, prvi će primijetiti kada su učenici zasićeni, umorni i kada im treba odmor. Jedino tako ćemo postići onaj jedinstveni san svih prosvjetara – da djeca u školu dolaze sretna, a iz nje odlaze zadovoljna.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisali Branko Nađ i Marijan Šimeg ]