U dva online eksperimenta, u kojima je sudjelovalo 668 osoba, više od 90 posto njih smatralo je da ljudi bolje uče ako ih se poučava u skladu s njihovim dominantnim stilom učenja, bez obzira na to radi li se o vidnom, slušnom ili osjetnom.

One koji vjeruju u učinkovitost stilova učenja možemo podijeliti u „esencijalističku” skupinu, koja ima fiksna uvjerenja o stilovima učenja, te u „neesencijalističku” skupinu, koja ima fleksibilnije mišljenje o stilovima učenja, kaže vodeća istraživačica u ovom projektu Shaylene Nancekivell sa Sveučilišta Michigan.

„Otkrili smo da kod nekih ljudi postoji veća vjerojatnost da će povjerovati u to da učenici nasljeđuju stilove učenja od svojih roditelja te da stilovi učenja utječu na funkcioniranje mozga. Također smo otkrili da će se učitelji koji rade s mlađom djecom vjerojatnije držati svojih esencijalističkih pogleda. Mnogi roditelji i učitelji možda uludo troše svoje vrijeme i novac na proizvode, usluge i metode poučavanja koje su usmjerene prema stilovima učenja.”

U odgovorima na pitanja iz ankete članovi esencijalističke skupine češće su izjavljivali da su stilovi učenja nasljedni, usađeni u mozgu, da se ne mijenjaju s dobi, da određuju određene vrste ljudi te da predviđaju i akademski i karijerni uspjeh.

Neesencijalistička skupina imala je šira uvjerenja o stilovima učenja i smatra da ih se može oblikovati te da su određeni i okolišnim faktorima. Istraživanje je objavljeno u Časopisu za obrazovnu psihologiju.

Psihološki esencijalizam uvjerenje je da određene kategorije ljudi imaju urođene karakteristike koje su biološki utemeljene i mogu nam reći mnogo toga o raznim faktorima u njihovim životima. Ljudi s esencijalističkim mišljenjem o stilovima učenja mogu pružati više otpora prema mijenjanju svojih čvrstih stajališta, čak i kad shvate da su brojne studije razotkrile mit o stilovima učenja.

Prethodno je istraživanje pokazalo da model stilova učenja može potkopati obrazovanje na razne načine.

Učitelji troše i vrijeme i novac krojeći lekcije prema određenim stilovima učenja za različite učenike, iako bi svi učenici imali koristi od učenja raznim metodama. Učenici uče na načine koji odgovaraju njihovim uvriježenim stilovima učenja, iako im to neće pomoći da uspiju. Neki programi za osposobljavanje učitelja primjenjuju stilove učenja u svojim tečajevima, što samo nastavlja mit i prenosi ga i na sljedeću generaciju učitelja. Centri za akademsku podršku i razni proizvodi također su usmjereni na stilove učenja, unatoč nedostatku znanstvenih dokaza koji bi ih podržali.

„Najviše me zabrinjava što provodimo mnogo vremena poučavajući uz pomoć neprikladnih strategija za učenje” – kaže Nancekivell. „Važno je da djecu od rane dobi poučavamo najboljim praksama kako bismo imali što veće izglede za uspjeh.”

Prethodna istraživanja provedena diljem svijeta pokazala su da od 80 do 95 posto ljudi vjeruje u stilove učenja. Teško je reći kako je taj mit postao toliko sveprisutan, rekla je Nancekivell.

„Moguće je da privlačnost mita o stilovima učenja leži u tome što se on poklapa s načinom na koji ljudi vole razmišljati o ponašanju. Ljudi vole teorije o ponašanju utemeljene na moždanim sposobnostima te vole kategorizirati ljude. Stilovi učenja omogućuju im da rade obje stvari.”

….…………

NAPOMENA:

• SAD: ScienceDaily jedan je od najpopularnijih i nagrađivanih znanstvenih portala na internetu, s više od šest milijuna posjetitelja mjesečno.
• Izvor: sciencedaily.com