Te je godine rođen i naš nastavnik Mario DIMIĆ koji često naglašava da on i njegova omiljena pjesma zajedno slave rođendan. 

       Simbolika nije slučajna jer je upravo ta pjesma uvelike utjecala na kreativan životni put našeg Marija, a ove godine nadahnula ga je i za završnu izložbu likovno nadarenih učenika osmog razreda OŠ „Fran Koncelak” u Drnju. S obzirom na to da pjesma govori o trenutku unutarnje preobrazbe i traženju sebe, Mario je individualni iskaz uzdignuo na općenitu razinu te ga učenicima predočio kao pronalaženje sebe u svakom smislu riječi. Završetak osnovne škole vrijeme je velikih odluka i dvojbi, učenici doživljavaju velike tjelesne i duhovne promjene te pronalaze nov identitet s kojim će nastaviti putovati kroz život. Iako njihovi učitelji i roditelji imaju od njih određena očekivanja, učenici pokušavaju živjeti u skladu sa samima sobom bez obzira na društvene norme ili očekivanja bližnjih. Upravo sličan životni rez, proces pronalaženja sebe, napravio je Freddie Mercury.

        Bohemian Rhapsody retrospektivan je prikaz Freddiejeva života, preciznije, umjetnički prikaz trenutka njegove preobrazbe u novog čovjeka. Glazbena kritika često pjesmu dijeli u pet dijelova; smireni uvod s pjevanjem a capella, zatim slijede balada, rock i opera, a na kraju je pjesma uokvirena smirenim solom koji je nalik na njezin početak. U njoj iznosi neminovnost promjene, ali prikazuje i svoje odnose s bližnjima koji su se nakon toga zauvijek izmijenili. Nastavnik Dimić odabrao je ključne motive iz pjesme prikazujući najvažniji događaj u Freddiejevu životu. Na početku pjesme Freddie poziva svoju okolinu da ga pogleda i shvati kako on nije ništa drukčiji od ostalih te da je samo siromašni dječak koji ne traži sažalijevanje (Otvori oči / Pogledaj u nebesa i vidi / Ja sam samo siromašan dječak). Za prikaz uvodnog dijela pjesme učenica Monika Picer nacrtala je motiv očiju koje promatraju Freddiejevo djetinjstvo.

    U solo dionici, koju glazbeni kritičari nazivaju baladom, događa se dramski zaplet u naraciji pjesme. Freddie ispovjednim tonom govori majci da je izvršio (samo)ubojstvo (Mama, ubio sam čovjeka. /Uperio sam pištolj u njegovu glavu, /Povukao okidač, sad je mrtav.). Metaforički ubojstvo ovdje znači napuštanje svojega starog ja i heteroseksualne veze te preobrazbu koja će odrediti njegov daljnji život. Na vrhuncu svoje karijere, nakon uspješnog prethodnog albuma iz ’74., skupina Queen imala je kreativnu slobodu te je Freddie iskoristio priliku iskreno iznijeti svoju najdublju intimu ne razmišljajući kako će je publika prihvatiti.

Ključan trenutak u kojem pjevač odbacuje svoje staro ja i svoju vezu prikazala je učenica Emina Hrženjak naslikavši njegov dvostruki portret. Učenica Iva Betlehem naslikala je njegovu partnericu Mary koja ostaje sama, simbolično Freddieju okrenuta leđima. Freddie se u idućim stihovima ispričava majci što ju je razočarao, no zaključuje da je to jednostavno tako trebalo biti. On shvaća da je morao otići, no suočava se s bolnom istinom o svojoj sudbini i žali što se uopće rodio. Odgojen prema vjerskim načelima, Freddie nikad nije mogao biti ono što uistinu jest a da ne razočara svoje roditelje. Njegov dirljiv oproštaj s majkom, predočen motivom oka koje plače, prikazala je učenica Lea Čižmešija. Balada završava Freddiejevim ulaskom u novu vezu, a njegov novi portret i portret njegova partnera prikazuju Filip i Nicol.

       Operni dio pjesme, novost u tadašnjim glazbenim krugovima, sadržava lirske referencije na likove iz talijanske commedije dell’arte, poznate ličnosti i pojmove iz različitih kultura (Scaramouche, Galileo, fandango, Figaro, Magnifico, Bismillah). Neki glazbeni kritičari smatraju da pojedini likovi prikazuju same članove banda. Dvorsku ludu, Scaramouchea iz talijanske commedije dell’arte, likovno je prikazao učenik David Polančec. Vrhunac pjesme, na kojem se suparničke frakcije u paklu bore za pjevačevu dušu, predočen je motivom Belzebuba, „gospodara muha” ili demona koji vlada paklom koji je prikazala učenica Lana Erega.

   Rock-dionica slijedi Freddiejev obračun s bližnjima koje optužuje za izdaju i nerazumijevanje. (I ti misliš da me možeš skameniti i pljunuti mi u oko. Ti misliš da me možeš voljeti i ostaviti da umrem?) Suočen s naznaka bolesti koja ga već polagano vodi prema kraju, Freddie očajnički brani svoj izbor i najavljuje želju za odlaskom (Moram otići, moram smjesta otići odavde.). Portret pjevača suočenog s napuštanjem ovozemaljskog života prikazala je učenica Lorena Matišić. Nakon žestokog rock-obračuna slijedi smirenje glazbe i oproštajni stihovi („Stvarno ništa nije bitno…”) u kojima Freddie sugerira da ćemo svi, bez obzira na svoje želje i živote, napustiti ovaj svijet. Napetost se smanjuje, Freddie se miri sa svojom sudbinom i u iščekivanju transcendentalnog nailazi na polagano nestajanje i mir.

    U današnjem svijetu odrasli se teško snalaze s pomaknutim moralnim vrijednostima, a pogotovo je teško djeci u pubertetu. Mediji nameću lažne i nedostižne ideale koji djeci iskrivljuju sliku o njima te stvaraju rascjep između želja i realnosti koji postaje ozbiljan izvor frustracija. Ova izložba učeničkih radova, koristeći se motivima iz pjesme Bohemian Rhapsody, ohrabruje nas da svijetu pokažemo svoju različitost i individualnost, da pokažemo pravog sebe bez obzira na to hoće li nas naša okolina prihvatiti. Ako ostanemo uklopljeni u masu, hoćemo li moći ostaviti trag originalnosti koji bi svjedočio o našem životu i pokušaju da svijet učinimo boljim?

………………………

Vedrana VETMA, prof. hrvatskog jezika i književnosti | OŠ „Fran Koncelak“,  Drnje