Školstvo u medijima
VEĆ SE NEKOLIKO GODINA RASPRAVLJA O KNJIGAMA 'ZA DJEČAKE' I KNJIGAMA 'ZA DJEVOJČICE'
Djeca trebaju čitati prave priče koje proširuju njihove svjetonazore
objavljeno: 17. srpnja 2019.

Pisci i učitelji raspravljaju o ovom problemu na Twitteru već nekoliko godina, međutim, ako niste pratili razvoj te rasprave, vrijeme je da obratite pozornost.

Svi smo već čuli o dobronamjernim učiteljima, roditeljima i knjižničarima koji usmjeruju dječake prema knjigama koje su prepune akcije, raznih pustolovina i koje uobičajeno imaju muškog protagonista, a istodobno izbjegavaju sve što je ‘za djevojčice’, kao što su osjećaji i veze.

Još je čudnija sveprisutna zamisao da su knjige ‘za dječake’ namijenjene svima, a da su knjige ‘za djevojčice’ namijenjene samo djevojčicama. Učitelji čak često na popis lektire stavljaju samo knjige za dječake.

Međutim, mi štetimo svojim učenicima – djevojčicama i dječacima – time što usvajamo takvo razlikovanje.

Kao da svaki dječak (ili djevojčica) razmišlja isto ili su zainteresirani za iste stvari ili nadahnuti istom vrstom priče. Usto, mi održavamo štetne stereotipe kad kažemo da su knjige ‘za djevojčice’ namijenjene samo uskoj publici i da zato nisu toliko privlačne ili važne.

Moramo prestati ograničavati čitatelje govorenjem o knjigama ‘za djevojčice’ i knjigama ‘za dječake’. Umjesto da pitamo: „Je li ovo knjiga za djevojčice ili dječake?“, bolje je pitanje: „Je li ovo dobra knjiga?“

EVO NA ŠTO BISMO SE TREBALI FOKUSIRATI UMJESTO TOGA:

Moramo pred svoje čitatelje staviti raznovrsne knjige.

Moramo porazgovoriti sa svakim pojedinim učenikom o onome što ga zanima i povezati ga s knjigom koja mu najviše odgovara.

Bez obzira na to je li riječ o priči punoj akcije i raznih pustolovina, knjizi o obitelji izbjeglica ili o pustolovini ispunjenoj zmajevima i čudovištima, ni jedan od tih izbora ne bi trebao biti ograničen s obzirom na to je li učenik dječak ili djevojčica. To je izbor koji se temelji isključivo na onome što hrani pojedinčevu maštu i ohrabruje ga da kopa dublje.

Djeca trebaju biti izložena likovima koji ih nadahnjuju.

Učenici čitaju da bi ih nadahnuli pametni, snažni i hrabri likovi; likovi koji osjećaju, razmišljaju i ponašaju se poput njih i likovi koji su potpuno drugačiji od njih. Knjige pomažu učenicima da otkriju što ih zanima, daju im riječi za njihove osjećaje i pomažu im otkriti njihovo mjesto u svijetu.

Djeca trebaju čitati prave priče koje proširuju njihove svjetonazore.

Naposljetku, zar nije to razlog zbog kojega većina nas čita? Kako bi dosadan bio život kad bismo ostali samo na našemu vlastitom dobro utabanom putu? Ako na knjige stavljamo etikete koje pretpostavljaju da jedan ili drugi spol neće biti zainteresiran za određene knjige, mi time zapravo ograničujemo djecu.

Čitamo da bismo naučili o drugim ljudima i događanjima koja nismo proživjeli, da bismo produbili svoju povezanost sa svijetom i naše razumijevanje svijeta.

Čitamo da bismo učili iz iskustva i perspektiva drugih ljudi.

Najbolje od svega, čitanje priča o različitim ljudima pomaže nam da se stavimo u tuđu kožu. A kakav je tek užitak otkriti da dijelimo nešto zajedničko s likom koji nam se isprva činio toliko stranim. Ima li boljeg načina da izgradimo ljubazniji i povezaniji svijet?

……………

NAPOMENA

  • SAD: We Are Teachers mrežna je zajednica poučavatelja čija je misija nadahnuti učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskoga humora.
  • Izvor: weareteachers.com