Svetlana DOROŠEVA, majka troje djece i blogerica, podijelila je mišljenje svoga najstarijeg sina koji tvrdi da je umoran od demokratske škole koju je pohađao devet godina.

U Izraelu se i osnovna i srednja škola temelje na demokratskom pristupu: nastavnici su tu da podupiru učenike, blagi su i fleksibilni, potiču ih da izražavaju svoje mišljenje svih devet godina osnovne škole, a u srednjoj školi stavljaju naglasak na analiziranju informacija.

Aljoša sljedeće godine kreće u srednju školu (od 10-og do 12-og razreda). Odabrao je jednu od najkonzervativnijih škola u gradu sa „starim reakcionarnim pristupom“. Argumenti su sljedeći:

„Ja ne mogu to više podnijeti! Sve to ‘Ti to možeš!’, ‘Vjerujem u tebe!’ ‘Ništa strašno ako nisi napisao domaću zadaću’ ‘Nisi bio uspješan na ispitu? Želiš li dopunski sat?’ ‘Možeš slobodno uzeti svoj mobitel i prošetati ako ti je to potrebno. Sve će biti dobro’, ‘Nisi uspio? Ne uzrujavaj se. Ti si pametan i sve ćeš naučiti.’ Sve to čak i kad nisam ni pokušao. Jednostavno bih rekao da nisam mogao onda kad sam bio lijen rješavati deset stranica zadataka.

Dosadilo mi je imati toliko slobode. Ništa ne moram činiti. Meni sve ide od ruke. Meni je sve dopušteno jer ‘ništa nije strašno’ i ‘svi vjeruju u mene’ i općenito su svi ‘jedinstveni, uče svojim tempom, sve sami geniji, kreativci i prekrasna djeca’!

Jednom smo imali učitelja matematike na zamjeni. On je preobrazio moj stav prema obrazovanju. Ušao je u razred gdje svatko radi što hoće, svi gledaju u mobitel ili razgovaraju. Ušao je ne pretvarajući se da je naš prijatelj i da mu se sviđamo.

Mirno je izbacio one koji su razgovarali i sve je odjednom utihnulo.

Zatim je izložio temu, razumljivo i jasno. Bez lirike, bez igre, bez odugovlačenja, bez predstave. Zatim je postavio pitanja. Upitao je za definiciju pravokutnika. Ako nismo znali ili smo nepravilno oblikovali rečenicu u stilu: ‘Pa, pravokutnik, to je…’ umjesto: ‘Pravokutnik je…’, on nije želio poslušati do kraja, već nas je poslao natrag na naše mjesto.

Bio sam zadivljen. Gledao sam nastavnika pravo u lice i nije mi palo na pamet razgovarati s kolegom ili zavirivati na Instagram. Tog sam dana napisao cijelu domaću zadaću jer sam sve razumio i zapamtio. Novi me je učitelj protresao. Nisam ni znao da je to moguće.

NE ŽELIM UČITELJE ZA PRIJATELJE. Oni odlaze s nama u šetnje, igraju s nama razne igre, dijele svoj život na arapskim proputovanjima, izletima u Jeruzalem i sl. Na stanci kad ih sretneš, čuješ ‘Daj pet!’ i opet razgovor o životu i svi su tako divni. A ja sam želio to s novim učiteljem matematike. Kad bi vas on uopće primijetio, osjećali biste se kao kralj. Ako vam u prolazu, umjesto da samo kimne, mahne rukom, to je čast! 

NE ŽELIM DA U MENI RAZVIJAJU KREATIVNU SLOBODU. Želim učiti kao u Engleskoj (misli na ljetnu školu koju je pohađao u Engleskoj) kad sam pisao esej o Vrtu zemaljskog užitka, koja je bila genijalna, gdje su kazali: „Nauči staviti točku na kraju rečenice. Cijenimo tvoje mišljenje, no potrebno je naučiti i osnove.“

Sljedeće sam godine briljirao i bio sam najbolji u skupini. Želim da me nađu tamo gdje sam najtanji umjesto da slušam samo ‘pametan dječak, kako lijepo, kako duboko, a sada da čujemo sljedećega genija’.

Čovjek se umori od demokratskog obrazovanja rastrgan slobodom samoizražavanja i slomljen podupirućim okruženjem koje ne može utihnuti ni na pola sata.“

Moj je sin rekao: „Ići ću u ovu školu i točka. Vi se možete i ne složiti!“ Da, slažemo se, čak smo i zadivljeni. Čovjek je neprestana proturječnost, njemu odmora nema.

Na djeci se jasno vidi od kakvih smo proturječnosti sazdani, mi kao ljudi. Čovjek je složeno i nevjerojatno biće; ne uklapa se ni u jedan okvir, ni dobar ni loš.

Demokracija podrazumijeva da osoba ima pravo i na odluku koja je nepopularna za nas, demokrate.

………………

NAPOMENA

• UKRAJINA: Uaua – internetska enciklopedija obitelji i odgoja
• Vladimir Spivakovski – autor knjige „Množenje rezultata“ i osnivač prve privatne škole u Ukrajini
• Izvor: uaua.info