Školstvo u medijima
POČELA SAM MANJE OCJENJIVATI I OSTVARILA NAPREDAK
Kako manje ocjenjivati i postići bolje rezultate
objavljeno: 30. srpnja 2019.

Opće je poznato da ste, kad se odlučite za karijeru učitelja, osobito jezika i književnosti, osuđeni na pregledavanje hrpe i hrpe učeničkih radova.

MORA LI TO TAKO BITI?

Što biste pomislili kad bih vam rekla da sam, nakon nekoliko prilagodba, počela manje ocjenjivati i ostvarila napredak u rezultatima učenika?

Pomislili biste da:

  • lažem
  • sam lijena učiteljica
  • bih ideju trebala patentirati i prodati.

Nijedan od ponuđenih odgovora nije točan, zato sam odlučila otkriti vam kako sam to postigla. Ako ste početnik, obvezno pročitajte ovaj članak i prestanite izluđivati sami sebe.

POČINJE S PLANIRANJEM

Kad planirate jedinicu, razmišljajte o standardima na kojima želite da vaši učenici rade i razradite jasnu zamisao o tome kako uspješno ovladavanje gradivom njima točno izgleda. Trebate također razmisliti o predmetima ili načinima koji će učenicima dodatno omogućiti da pokažu znanje.

Ključno je ne ocjenjivati previše kriterija ili standarda odjednom. Da, u jednome pismenom uratku možete lako ocijeniti pet ili šest standarda, ali:

  • to je previše ocjenjivanja
  • učenici dobiju previše povratnih informacija koje možda neće ni pročitati ni procesuirati
  • to uzima previše vremena
  • to otežava ponovno ocjenjivanje rada ili ispravka.

Navest ću primjer na koji način ocjenjujem pisanje eseja.

Fokusiram se na osnovne vještine koje se mogu primijeniti na bilo koju temu na bilo kojem polju. Rani razvoj vještine pisanja ključan je.

Počinjem s procjenjivanjem stadarda koji uključuju uvod, zaključak, citiranje i argumentiranje, korištenje prijelaza.

Standarde prvo poučavam odvojeno – argumentiranje ili citiranje i prijelaze skupa. Ukratko razvoj radnje ili središnjeg sadržaja teksta. Zatim poučavam uvod i na kraju zaključivanje.

Na kraju ocijenim rad jednom ocjenom tako da imaju uvid u sveukupnu razinu ovladavanja gradivom.

VJEŽBA, VJEŽBA, VJEŽBA

Kad isplanirate jedinicu i popratne lekcije, morate dati učenicima dovoljno vremena za vježbanje u učionici. Važno je raditi na zadatcima na nastavi jer morate biti u mogućnosti vidjeti ih kako rade da biste im odmah mogli dati povratnu informaciju.

Kad ne poučavam novu lekciju, učenici rade u skupinama i vode akademske razgovore o sadržaju. Kružim po prostoriji i gledam ih kako pišu esej ili odgovaraju na pitanja. Ako vidim da su zapeli ili nisu nešto razumjeli, uz pomoć potpitanja navodim ih na pravi put da bih im pomogla razriješiti nedoumice.

ŠTO JE S DOMAĆOM ZADAĆOM?

Ako im dopustite da rad dovrše kod kuće, prepuštate ih slučaju. Osim toga, morat ćete pregledati rad poslije, a istodobno, učenici na nastavi već idu korak dalje. Na taj način trošite vrijeme i zadajete sebi dodatni posao.

Mnogo je bolje sljedećeg sata vježbati istu vještinu ili temu o kojoj su učenici već primili povratnu informaciju, pri čemu ćete postupno uvesti nove sastavnice. Dakle, „šamponirajte“, „isperite“ pa ponovite sve dok ne budete sigurni da je većina učenika ovladala vještinom ili gradivom.

KAKO MOGU ZNATI JE LI MOJA METODA USPJEŠNA?

Kada dođe vrijeme da date zaključnu ocjenu, učenici bi već trebali imati dovoljno prakse i povratnih informacija da bi mogli samostalno i bez vaše pomoći pokazati znanje ili vještinu. Zadajte im zadatak i mirno sjedite i promatrajte te upišite jednu ocjenu koja najbolje odražava ono za što je učenik sposoban nakon poučavanja, vježbe i povratnih informacija koje ste mu dali.

ALI MOJI UČENICI NEĆE MARITI AKO SE „NE BROJI“

Možda se pitate hoće li učenici neozbiljno shvatiti rad na nastavi ako se ne ocjenjuje. Prema mome mišljenju, to se nikad ne događa. Također, kružeći učionicom za vrijeme rada, dodajem mu dio odgovornosti.

Ako učenik zaostaje ili ne želi raditi, privučem stolac pokraj njega i gledam ga dok ne počne raditi. Od toga se na kraju „naježe“ i bace na posao.

NE ZNAM JE LI TO ZA MENE

Možda vas brine manji broj ocjena u imeniku. Možda vam je neugodno kad ništa ne zadate za domaću zadaću. Kladim se da mislite da ovo nije za vaš predmet. Ali dajte da se malo poigramo s tom idejom da bismo vidjeli kako se ona može primijeniti na vaš primjer.

Recimo da predajete društvene predmete. To znači da zadajete mnogo zadataka koji zahtijevaju memoriranje, radne listiće s pitanjima na koje je potrebno odgovoriti koristeći se udžbenikom ili možda analizirajući mape ili grafikone.

Je li doista potrebno podijeliti radne listiće za domaću zadaću, zatim ih nositi kući da biste ih tjedan dana ocjenjivali, a onda uručili učenicima ispisane crvenom tintom? Nije li bolje rješavati te iste radne listiće na nastavi u skupinama, raspravljajući međusobno, učeći jedni od drugih i rješavajući nedoumice na licu mjesta?

Ako vidite pogrešan odgovor na temu Indijanaca Maja, umjesto da vratite listić s prekriženim odgovorom za nekoliko dana, možete odmah upitati učenike gdje su pronašli netočan odgovor u udžbeniku. Kladim se da će u udžbeniku u potrazi za svojim netočnim odgovorom nabasati na ispravan odgovor.

Takav način rada također vam omogućuje upoznavanje slabih i jačih strana učenika, što vam pomaže prilagođavati poučavanje i tempo napredovanja.

VIŠE POSLA JE SAMO TO – VIŠE POSLA

Možete učenicima zadati jednaku količinu zadataka i pritom svejedno ocjenjivati manje. Rezultati učenika bit će isti ili bolji jer ste vi tu da ih zaustavite prije negoli steknu loše navike. Što više ocjenjivanja odlučite provesti nakon izlaganja gradiva, to više posla zadajete sami sebi.

Ako vaša škola ili okrug zahtijeva određen broj ocjena ili morate imati određene cjeline u imeniku, pokušajte, dok kružite razredom, dijeliti učenicima pluseve ili minuse. Ako vaš administrator sumnja u vaše metode, neka dođe na nastavu i promatra vas. Vidjet će da je vizualno skeniranje i davanje trenutnih povratnih informacija konačan oblik provjere razumijevanja i bit će zadivljen vašom razinom angažiranosti i individualizacijom vaših uputa.

POKUŠAJTE I OCIJENITE SAMI

Jamčim da, ako pokušate, nećete izgubiti vrijeme za poučavanje. Nećete osjećati nikakav gubitak. Možda se robovanje ocjenjivanju ukorijenilo u vaš identitet i možda će vam to u početku stvarati osjećaj tjeskobe. Dodatno slobodno vrijeme možete iskoristiti za čitanje lake literature ili pak planiranje sljedećeg predavanja. Što možete izgubiti osim dragocjenih sati besmislenog ocjenjivanja?

………………

NAPOMENA

  • SAD: Lepre’s Learning Log – blog namijenjen učiteljima početnicima i onima koji žele unaprijediti svoj rad
  • Izvor: mrslepre.com