Lijekovi su činili čuda za njegove rezultate standardiziranih testova kojima se kod nas pridaje velika važnost, ali htjeli smo mu dati predah od nuspojava i stoga nismo imali velika očekivanja što se tiče njegova napretka u učionici u Oslu, gdje će nastava biti na norveškom jeziku koji mu je nepoznat.

Kad je naš sin u kolovozu krenuo u školu, nismo bili sigurni što očekivati.

Nismo se nadali da će njegov ADHD nestati, ali čini se kao da se dogodilo upravo to. Nije da je ADHD ovdje nepoznat. Od tri do pet posto norveških školaraca ima dijagnozu. Ali ponašanje našeg sina ovdje ne odgovara stanju ADHD-a i njegov učitelj ne vidi dokaze ADHD-a, stanja koje obilježava vrpoljenje, nepažnja u učionici, plakanje nad domaćom zadaćom, poteškoće sa spavanjem.

Sve je to nestalo.

Nevjerojatno, moj sin svaki dan jedva čeka da pođe u školu. Brzo uči norveški. Rado izrađuje domaće zadatke i, zapravo, katkad radi unaprijed ili traži od sestre da mu pojasni zadatke iz matematike. Navečer, prije spavanja – čita, što nikad ranije nije činio.

Što je razlog ovoj dramatičnoj promjeni? Ni njegova prehrana, ni količina vremena provedenog pred ekranom, dva čimbenika katkad povezana s pojavom simptoma ADHD-a, nisu se znatno promijenila. Ono što se promijenilo jest njegovo školsko iskustvos.

Ovdje ima tri odmora, a ne samo jedan, kao u Minnesoti.

Dan u školi otprilike je sat vremena kraći nego kod kuće, što mu daje dodatno vrijeme za igru prije nego što prione na pisanje domaće zadaće. Ovdje svakodnevno uživa u gotovo dva sata nestrukturirane igre na otvorenome, četiri puta više nego u Sjedinjenim Državama.

Njegovo iskustvo u učionici potpuno je drukčije. Njegova je učionica gotovo bez tehnologije. Postoji interaktivna bijela ploča, ali ne upotrebljava se puno. Učiteljica nema računalo; na taj je način oslobođena tiranije beskrajnih poruka e-pošte. Također ne ocjenjuje zadatke tijekom nastave; u kraćem nastavnom danu, to može pričekati. Cijeli je dan i fizički i mentalno prisutna sa svojim učenicima.

• OVDJE SE OBRAZOVANJE USREDOTOČUJE NA „DIJETE U CJELINI”.

Iako veći dio tjedna uči čitanje, pisanje i računanje, naš sin također uči kuhati, raditi rukama i plesati. Svaki drugi tjedan, bez obzira na vremenske prilike, njegov razred odlazi na poludnevni izlet. To obično uključuje dugu šetnju parkom, gdje peku kobasice na roštilju i igraju se.

• OVDJE JE I SVRHA POTICATI ZAJEDNIŠTVO, A NE NATJECANJE.

To je glavni motiv izleta, objasnila mi je učiteljica. Grupna povezanost smatra se važnom za učenje u školi. To je u suprotnosti sa školom kod kuće, gdje djeca razgovaraju o tome tko je na kojemu mjestu u matematici i gdje znaju međusobne rezultate testova.

Duh zajedništva među školarcima u Oslu nema nikakve veze s etničkom homogenošću. Nijedno od djece iz razreda mog sina nije izvorni norveški govornik. Kod kuće govore urdu, ruski, islandski, poljski, kineski, engleski i španjolski. Ova raznolikost odražava se i u samom Oslu, gdje je 30 posto stanovništva sastavljeno od imigranata ili djece imigranata.

Jedan sam dan bila prisutna u učionici našeg sina, a učiteljica je tad bila potpuno usredotočena na čitanje i pisanje. Učenici su veći dio dana sjedili za svojim stolovima, s povremenim stankama za pjesmu ili igru. Učiteljica se kretala po prostoriji, sjela sa svakim djetetom i porazgovarala o njegovu radu. U Minnesoti se u školi našeg sina užurbano kreće s jedne aktivnosti na drugu, jer učenici prelaze iz predmeta na predmet i iz pojedinačnog rada u grupni. Učionica u Oslu je, suprotno tome, bila otvorena.

U Oslu učiteljica dobro poznaje svako dijete, dijelom i zato što ima samo 13 učenika i stalnog pomoćnika. Omjer učitelja i učenika u učionici našeg sina u SAD-u dobar je po američkim standardima, ali dvostruko je veći od učionice u Oslu.

U siječnju ćemo se vratiti u Minnesotu, dakle i u našu rutinu ispitivanja, natjecateljskog pritiska i dugoga školskog dana s malo vremena za igru. Nadamo se da će naš sin zadržati ljubav prema učenju koju je otkrio u Norveškoj.

………………

NAPOMENA

• SAD: Star Tribune – najtiražnije novine u Minnesoti u SAD-u.
• Izvor: startribune.com