RODITELJ NAJBOLJE POZNAJE SVOJE DIJETE

Najmlađe dijete u učionici: je li to problem?

petak, 6. rujna 2019.

„Najmlađi učenik u razredu” može biti etiketa koju je teško nositi. Ona je rezultat sreće i datuma rođenja. To su obični dani u kalendaru osim što ih škola smatra krajnjom granicom za mogućnost primitka u prvi razred.

Najmlađe dijete u učionici: je li to problem?

U Sjedinjenim Državama to je većinom 1. rujna. To znači da dijete mora navršiti pet godina do 1. rujna kako bi bilo primljeno u predškolsku grupu. Ako dijete navršava pet godina 2. rujna, morat će pričekati još godinu dana.

Ako je dijete rođeno 31. kolovoza, velika je vjerojatnost da će biti najmlađe u razredu. Sukladno tome, ako je dijete rođeno 2. rujna najvjerojatnije će biti najstarije u razredu. Ono će imati navršenih šest godina, dok će mnogi njegovi prijatelji u predškolskoj grupi imati tek pet godina.

Razlikuje li se mnogo dijete koje ima pet godina od svojih kolega koji imaju pet godina i jedanaest mjeseci ili šest godina? U toj dobi razlika u godinama ima veće značenje nego kasnije u životu. Na osobe koje imaju 35 i 36 godina gledamo kao na ljude iste dobi.

Razmislite sad o razlici između jednogodišnjeg i dvogodišnjeg djeteta. Dvogodišnjak je prešao mnoge prepreke, za razliku od jednogodišnjaka. On već ima sve zube i hoda samostalno. Jaz između petogodišnjaka i šestogodišnjaka nije toliko velik, ali za roditelje može označavati brigu.

Nedavno objavljen članak na portalu Sciencedaily.com pod nazivom „ADHD ili samo nezrelost” objašnjava jedan od načina na koji razlika u godinama može utjecati na djecu. Članak navodi detalje iz studije koja pokazuje kako najmlađi učenici u grupi češće dobivaju dijagnozu ADHD-a i primaju lijekove nego oni rođeni u rujnu.

Studija je provedena u Tajvanu, gdje je dobna granica 31. kolovoza, slično kao i u SAD-u.

Autorica studije Dr. Mu-Hong CHEN kaže: „Rezultati našeg istraživanja naglašavaju važnost uzimanja u obzir djetetove dobi u odnosu na ostatak razreda prilikom dijagnosticiranja ADHD-a i propisivanja terapije.”

Bila sam vrlo iznenađena rezultatima istraživanja i činjenicom da je u djece koja su godinu dana starija od svojih kolega manja vjerojatnost dijagnosticiranja ADHD-a. Za mene to znači da djeca u razdoblju od jedanaest mjeseci nauče mnogo o kontroli svoga impulzivnog ponašanja.

Zapitala sam se imaju li najmlađa djeca u razredu poteškoća s ponašanjem i učenjem zbog razlike u dobi.

U tu sam svrhu razgovarala s ljudima koji su kao djeca bili najmlađi u razredu i otkrila sam, uz pojedine iznimke, da su najmlađa djeca bila odlučna u ulaganju dodatnog napora kako bi se dokazala jednako sposobnima kao i njihovi kolege iz razreda.

ŠTO KAŽU ...

Uzmimo za primjer Omri Rose. On mi je kazao kako između njega i njegovih kolega iz razreda nije bilo baš nikakve razlike. „Ni u društvenom ni u akademskom smislu. Bio sam ravnopravan svima u razredu tijekom cijelog školovanja.”

Za razliku od Omrija, Jesse Harrison, izvršna direktorica fondacije Zeus Legal, osjećala se drukčijom, ali smatra da je to išlo u njezinu korist. „Bila sam jedna od najmlađih u razredu. Nisu me zadirkivali, ali sam bila poznata kao 'ona mala slatka'. Mislim da su me sažalijevali. Nisam imala problema s učenjem. Zapravo, bila sam među boljima. To što sam bila najmlađa potaknulo me da shvatim kako ništa nije nemoguće i čak i kad drugi ne vjeruju u tebe možeš postići što god zamisliš dok god sam vjeruješ u sebe”, rekla je Harrison.

Alexander Star, snimatelj, rekao je da je krajnji datum za primitak u predškolsku skupinu bio 30. rujna, a on je bio rođen 26. rujna. „Škola je savjetovala mojim roditeljima odgode moj polazak u školu za iduću godinu da ne budem toliko mlađi od ostale djece iz razreda, ali oni su me ipak odlučili upisati.”

Star nije osjećao razliku u godinama. Primijetio je to samo na rođendanskim zabavama. Ipak, kaže da mnogo toga ovisi o tome kakva ste osoba. „Kad naučite biti sigurni u to tko ste, ljudima će ostati malo prostora za dodatna pitanja i izrugivanja.”

Međutim, nije svima išlo tako glatko. Npr. Jamie H, blogerica s portala „Igračke u sušilici”, preselivši se u drugu državu automatski je postala najmlađom osobom u razredu. „Nisam bila jaka ni koordinirana kao moji stariji kolege iz razreda. Užasavala sam se tjelesnog odgoja. Ipak je sve završilo dobro. Kako sam bivala starija, sve sam se više ponosila činjenicom što sam najmlađa i jednako uspješna. Upisala sam višu školu sa 16 godina i s 21 godinom već sam postala medicinska sestra na pedijatriji. Sve u svemu, ne žalim što sam bila najmlađa u razredu.”

NAJGORA JE DOSADA

Za spisateljicu Jennifer S. Brown tema graničnog datuma gotovo je strast. „Moj je sin rođen 23. kolovoza, a moja kći 25. kolovoza, u državi s datumom prijelaza 1. rujna. Sin je prilično malen za svoje godine. Uvijek je bio najmanji u grupi i nije pretjerano otvorena osoba. Ipak, kad je bio u vrtiću, pitala sam njegove odgajatelje misle li da bih ga trebala zadržati još godinu dana ili poslati u malu školu s pet godina i jedan tjedan. Potaknuli su me da ga pošaljem u školu, što sam i učinila.

Iznenadilo me je koliko mi je ljudi reklo da sam učinila golemu pogrešku. Drugi roditelji nisu mogli vjerovati da ga nisam zadržala u vrtiću još godinu dana kako bih mu kasnije omogućila prednost u odnosu na drugu djecu. Moj je sin sad u sedmom razredu. Još je najniži u razredu. Međutim, njegove su ocjene iznimno visoke, a prošle je godine bio jedan od deset najbolji učenika u generaciji.

Zahvalna sam onima koji su me savjetovali da ga ne zadržavam. Da je krenuo u školu godinu dana kasnije, bilo bi mu vrlo dosadno. Danas nitko ne dovodi u pitanje našu odluku. I moja se kći odlično snalazi u školi. Smatram da je to odluka koju trebaju donijeti roditelji u dogovoru s odgajateljima i da roditelj ne bi smio potpasti pod utjecaj okoline.”

PONOS NAJMLAĐEG UČENIKA

Za obitelj Pamele Bloom rani odlazak u školu izaziva osjećaj ponosa. „Rođena sam u listopadu i uvijek sam bila najmlađe dijete u razredu. Vrlo sam natjecateljski nastrojena. U prvom smo razredu učili čitati uz pomoć boja. Prvo crvena grupa slova, zatim plava itd. Pobrinula sam se da budem prva koja će napredovati iz jedne grupe u drugu. Moj je djed čak lažirao datum rođenja moje majke i tete kako bi ih mogao ranije upisati u školu.”

ZAKLJUČAK. Roditelj najbolje poznaje svoju djecu. Većina djece koja su ranije upisala prvi razred snalaze se sasvim dobro. Poteškoće s kojima se suočavaju uglavnom su vezane za prirodu njihova karaktera i obično se uspješno prevladaju najkasnije do upisa u srednju školu. Bez obzira na to što odlučili, stvari se u većini slučajeva poslože.

..................

NAPOMENA 

  • SAD: Kars4Kids – portal namijenjen edukaciji roditelja na temelju znanstvenih informacija i pisan jezikom koji razumiju.
  • Izvor: kars4kids.org
Vezani članci
Školski portal: Zašto djeca izigravaju razrednog zabavljača

Zašto djeca izigravaju razrednog zabavljača

Učitelj vam je upravo rekao kako vaše dijete zabavlja sve…

Školski portal: Kako motivirati učenike s ADHD-om

Kako motivirati učenike s ADHD-om

Kurikulum bi, koliko je to moguće, trebao biti poticajan i…

Školski portal: Kako pomoći učenicima s ADHD-om da se koncentriraju

Kako pomoći učenicima s ADHD-om da se koncentriraju

Ali što ako to ometa ostatak razreda? Pitali smo naše…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…