… da se ponovo ide u izmjene Pravilnika o pedagoškim mjerama, kojima bi se ograničilo ili ukinulo pravo roditelja da opravdavaju dječje izostanke do tri dana, bez odlaska liječniku.

Podsjećamo, nakon što je utvrđeno kako je u prošloj školskoj godini bilo više od 30 milijuna izostanaka, a porast broja opravdanih izostanaka, ministrica Divjak to je protumačila kao posljedicu izmjene Pravilnika o pedagoškim mjerama iz 2017. godine kojima je roditeljima omogućeno da više puta godišnje opravdaju izostanak djeteta. Otkako je uveden takav Pravilnik, za oko 20 posto porastao je broj opravdanih izostanaka pa je ministrica najavila novu izmjenu Pravilnika, koji bi tu roditeljsku mogućnost, bolje reći slobodu, ograničio.

To bi značilo da bi za većinu, pa makar i jednodnevnih izostanaka, roditelji ponovo morali odlaziti liječnicima po ispričnice. Jasno je da su i roditelji, ali i liječnici zgroženi ovakvim prijedlogom ministrice Divjak, a ne slaže se s time ni velik dio prosvjetara.

■  MOTIVACIJA, A NE SANKCIJA

Liječnici su jedinstveni u ocjeni da se problem zašto učenici izostaju i što se krije iza toga velikog broja opravdanih izostanaka ne može kamuflirati smišljanjem novih pravila o ispričnicama. Roditelji viču da nemaju ni vremena ni potrebe za svaku ispričnicu trčati liječnicima, a ravnatelji i nastavnici znaju da neki roditelji zlorabe tu mogućnosti, ali također ne vide rješenje u ukidanju roditeljskih ispričnica već u boljoj i iskrenijoj međusobnom komunikaciji.

Ravnatelj Pomorske škole u Zadru Svetko PETKOVIĆ svjestan je da je sustav opravdavanja izostanaka iz škole proteklih godina bio pregalantan i svakako bi određene promjene trebalo napraviti. Ali roditeljima treba ostaviti slobodu da mogu opravdati izostanak. Na razini Pomorske škole Zadar, kaže, godinama se bave problematikom izostanaka. I definitivno ih zabrinjava trend porasta izostajanja s nastave. Pogotovo u ovakvoj strukovnoj školi, u kojoj je nužno da učenik bude fizički prisutan i aktivan na više od 90 posto stručnih sadržaja i vježbi.

– Zaključili smo da je odnos nastavnika prema učeniku ključan kako bi dijete bilo motivirano i kako mu ne bi padalo na pamet ne dolaziti u školu, jer mu se, eto, taj dan baš ne ide. Na tome treba raditi, a ne na mjerama kako izostanke opravdati. Svaki nastavnik mora pronaći način, u svome predmetu, kako dodatno motivirati učenike, učiniti nastavu drukčijom, zanimljivijom, usvojiti i nekakve preporuke, zahtjeve samih učenika.

Zlouporaba je, dakako, bilo i previše, prisjeća se Petković, i uglavnom su izostanke opravdavale majke. Mame koje bi, kaže, svojim ljubimcima, muškim adolescentima, oprostile sve nestašluke, pod svaku cijenu. pa onda i napisale ispričnicu kada se djetetu ne bi išlo u školu.

– Rješenje je da škola konačno postane atraktivan i bitan čimbenik u životu tih mladih ljudi unatoč okrutnoj konkurenciji digitalnih medija i svih drugih životnih izazova novog doba. Kad tu promjenu u svijesti postignemo, onda će biti svejedno tko će pisati ispričnice i opravdavati izostanke, jer ih neće biti ili će biti svedeni na minimum – zaključuje prvi čovjek zadarske Pomorske škole.

Slažu se s njima i drugi prosvjetari s kojima smo razgovarali, kao i roditelji koji su svjesni da su djeca katkad preopterećena ispitima, štrebanjem (često nepotrebnih) činjenica samo da bi se zadovoljila forma, odnosno dobila ocjena.

■ STRAH OD „LOŠIH” OCJENA

Kada se spoji (pre)opterećenost u školi, strah od loših ocjena, ali i nerealna očekivanja roditelja, onda djeca imaju potrebu izostajati iz škole. Specijalistica kliničke psihologije Jadranka OREHOVEC boji se kako djeca često ne znaju izreći svoje strahove. Ni roditeljima ni nastavnicima u školi, pa često pucaju zbog pritiska. A markiranje zbog straha od ispita samo je kratkoročno rješenje i nikako toj djeci ne pomaže da se nauče nositi s pritiscima i frustracijama. Roditelji također podilaze svojoj djeci, ali i kalkuliraju, budući da je u našem obrazovnomesustavu sve podređeno ocjeni – pojašnjava naša sugovornica.

Tako je nekim majkama i očevima jednostavnije opravdati djetetov nedolazak u školu, javiti razredniku da ga je taj dan boljela glava ili trbuh, nego da sin ili kćer dobije jedinicu iz testa te naruši ukupni prosjek:

– Kada roditelji pogledaju malo oko sebe, društvo u kojem živimo, gdje su rijetki do uspjeha došli isključivo poštenjem, možda neki i oni pomisle kako cilj opravdava sredstvo. Vjerujem da su to rijetki slučajevi, ali sigurno sam da neki roditelji taktiziraju, pa možda čak i napišu lažnu ispričnicu za neki dan ili sat. Jer su svjesni da bi odlazak njihova djeteta taj dan u školu, na neki ispit, rezultirao neuspjehom. Nitko te na kraju priče ne pita jesi li bio pošten nego koliki ti je prosjek.

Druga je priča što su djeca često žrtve njihovih nerealnih očekivanja, pa su na njih prenijeli stav prema kojem je svaka druga ocjena osim petice – neuspjeh. Tom bi logikom jedinica bila čista katastrofa pa je pisanje ispričnice manje zlo.

Unatoč tome, psihologinja Orehovec nikakve koristi nitrješenja ne vidi u tome da se čitavi teret opravdavanja izostanaka prebaci natrag na liječnike. Jer kako će i liječnik moći dokazati da je određeno dijete, taj i taj dan, boljela glava i trbuh. No svakako i djeci i roditeljima treba upozoriti na to da se muljanje ne isplati.

– Neki roditelji stoga s nelagodom pokriju dijete, koje upadne u paniku dan prije, osjeća da nije spremno, boji se da će uprskati dotadašnji uspjeh. I roditelj sa sramom popusti pred tom dječjom uznemirenošću. To dijete uči da će netko drugi za njega riješiti situaciju. A vjerujem da to nijedan roditelj ne želi za svoje dijete – zaključuje Orehovec, naglašavajući da zajedno, a ne pukom promjenom Pravilnika, bez osuđivanja ili ograničavanja, treba pokušati razumjeti problem te suradnički tražiti rješenja. Ako su očekivanja previsoka, treba ih učiniti realnijima. Ako se dijete boji vršnjačkog nasilja, treba ga zaštititi, da se osjeća sigurno. Ali trčanje k liječnicima po svaku ispričnicu ne rješava ni jedno ni drugo.

■ ISPRIČNICE PIŠU MAME

U jednoj od najvećih hrvatskih osnovki, OŠ Ljube Babića u Jastrebarskom, s više od tisuću đaka, također bilježe povećan broj opravdanih izostanak u proteklih nekoliko godina. Međutim, i ravnateljica škole Sanja SERTIĆ protivi se povratku „na staro”, da liječnici budu jedini koji bi opravdavali izostanke. Roditelj, kaže, prije svega mora preuzeti odgovornost za školovanje svog djeteta, ne popuštati da opravdava ono što nije opravdano. Ako roditelj ne objasni djetetu zašto je važno da na vrijeme uči i obavlja svoje obveze te koliko gubi izostankom iz škole, uvijek će naći načina da opravda izostanak:

– Pitam se zašto je došlo do problema povećanja broja izostanaka. Pije 10 ili 20 godina roditelji sigurno nisu opravdavali sve prema želji djeteta, a škola sigurno nije bila zanimljivija nego danas. Ali je bio drukčiji odnos i djece i roditelja prema školi i učitelju, a roditelji nisu bili toliko popustljivi. Mene to više brine od toga tko piše ispričnice – govori Sertić.

Analiza izostanaka učenika i u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić iz Ogulina pokazala je da se povećao broj opravdanih izostanaka koje opravdavaju roditelji. Tako je u školskoj godini 2016./2017. u matičnoj školi evidentirano 4277 sati koje su opravdali roditelji, a godinu dana kasnije taj je broj iznosio 6159 sati.

Djelatnici škole smatrali su da je taj broj prevelik te su putem Vijeća roditelja i roditeljskih sastanaka upozorili na postojeći problem. Rezultati su bili vidljivi pa je u prošloj godini došlo do usporavanja izostanka koje opravdavaju roditelji, rekla nam je pedagoginja Anka IVOŠEVIĆ. No, dodaje, opravdavanja i dalje ima previše:

– Izostanke najčešće opravdavaju majke, i to u 95 posto slučajeva. Razlozi su uglavnom vezani za glavobolje, bolove u trbuhu, viroze i neke druge kratkotrajne zdravstvene tegobe. Roditelji znaju opravdavati izostanke i s obiteljskim razlozima, ali ne navode kojima.

Ipak, Ivošević nije sigurna bi li i kako trebalo roditeljima ograničiti tu mogućnost. Naime, ako dijete izostane iz škole jedan do dva dana zbog neke kratkotrajne zdravstvene tegobe, a u sredini u kojoj živi nema obiteljskog liječnika, roditelji će teže doći do liječničke ispričnice. I roditeljima i razrednicima trebat će dulje vrijeme za opravdavanje izostanka.

– Za lažiranje ispričnica zbog ispita ili ocjenjivana u školi zaista nema opravdanja. Iz iskustva znam da su roditelji i učenici pravodobno obaviješteni o datumima pisanja ispita. Ako dijete uči redovito i redovito obavlja svoje radne obveze zaista nema potrebe da ga roditelji potiču na nepolaženje nastave i izbjegavanje pisanja ispita ili usmenog odgovaranja. Na taj način kod djeteta roditelji stvaraju krivu sliku vrijednosti i pokazuju im da im škola i znanje nisu važni.

■ VJEROVATI RODITELJIMA

Problemi s izostancima, po logici stvari, mnogo su manji u razrednoj nastavi, što nam potvrđuje učiteljica Mirela ČANDRLIĆ MATAHLIJA iz OŠ Zvonka Cara u Crikvenici. U njezinu razredu čak je smanjen broj izostanaka prošle školske godine za otprilike 100 sati u odnosu na godinu ranije.

Roditelji izostanke najčešće opravdavaju virozama i temperaturom, a često učenici imaju i natjecanja ili nastupe u okviru svojih izvanškolskih aktivnosti pa roditelji iskoriste svoje pravo i opravdaju jednodnevne izostanke. I ovdje najčešće izostanke opravdavaju mame, primijetila je učiteljica Čandrlić Matahlija.

– Logika nalaže da će samoinicijativno posjetiti liječnika i zatražiti ispričnicu ako je djetetu loše u zdravstvenom smislu više od tri dana. To ne treba propisivati Pravilnikom! A pritom se zaista trebamo osloniti na roditeljski osjećaj odgovornosti, koji će ti roditelji prenijeti svojoj djeci vlastitim primjerom. Ako vjerujemo roditeljima i njihovim roditeljskim kompetencijama, nema potrebe za ograničenjima promjenama pravilnika.

Svjesna je doduše ova crikvenička učiteljica da postoje roditelji koji pišu lažne ispričnice i priznaje da ne zna šokira li je to više kao kao učiteljicu ili kao roditelja. Šokantno je da roditelj s vlastitim djetetom sudjeluje u laži kojom misle da su prevarili učitelja:

– Imala bih puno toga reći o ovome, ali samo ću naglasiti da je temelj kvalitetnog obrazovanja to da su sve tri navedene osobe – učenik, roditelj i učitelj – na istoj strani. Ako se to poremeti, najveća šteta bit će nanesena upravo učeniku, djetetu tog roditelja. Eto, to bi trebalo ponavljati na svakom roditeljskom sastanku. Drugo, koji je razlog za lažne ispričnice? To što učenik nije bio spreman za određeni dan? To je bila savršena situacija da roditelj nauči svoje dijete kako to ide u životu, savršena podloga za životnu lekciju. Da svaka akcija ima reakciju, svako ponašanje i posljedice. I onda takvu priliku roditelj propusti uz pomoć lažne ispričnice. Šteta! Šteta za to dijete.

Liječnici su zadovoljni sadašnjim Pravilnikom jer ih bitno rasterećuje i ne moraju trošiti vrijeme na pisanje ispričnica. Glavni problem dakle ostaju lažne ispričnice. A da bi to riješili trebalo bi promijeniti razmišljanja roditelja koji, u krajnjoj liniji, čine većinu našeg društva, smatra Čandrlić Matahlija:

– Kako promijeniti sustav vrijednosti cjelokupnog društva? Edukacijom najmlađih članova tog društva. A toga nema bez roditelja. I tako se nekako vrtimo u krug. Instantnih rješenja na žalost nema.

Zapravo, kad bi problem izostanaka ležao samo u njihovu broju, ne bi bilo potrebno mijenjati pravilnike ni ograničavati slobodu jednima, a natovariti birokratske obveze drugima. Liječnici imaju pravo i ne treba se vraćati na staro, jer glavnu ulogu u priči o izostancima imaju roditelji i tu leži ključ rješenja problema. Uvjerena je u to ravnateljica Vesna VRBANOVIĆ JANČIĆ iz zagrebačke Osnovne škole Pavleka Miškine.

Roditeljsko opravdavanje izostanaka složenije je od promjene Pravilnika i tiče se nekoliko stvari, a osnovno je roditeljski stav prema školi, učenju i odgoju svog djeteta, govori nam:

– Ako je roditelj sklon opravdati ili čak poticati izostanak iz škole zbog toga što se dijete nije spremilo za pisanu provjeru ili odgovaranje, dijete će to, naravno, koristiti. Pa tako imamo djecu za koju se točno zna da izostaju zbog testa ili odgovaranja, zbog čega ostali učenici i učitelji negoduju.

■ MANJE TJEDNIH ISPITA

Neki su roditelji skloni opravdati izostanak čim dijete kaže da ga boli glava ili da mu je loše. Već je legendarna rečenica „Bilo mu je loše”. Iako bi bilo pogrešno reći da roditelji djecu opravdavaju ciljano i svjesno. Vrlo često djeca i manipuliraju i lažu, a roditelji tome nasjedaju i dopuštaju da ostanu kod kuće. Nije rijetko da netko izostane iz škole, a poslijepodne ga učenici vide kako se igra u parku. Naravno, i u Pavlekici su primijetili da su majke osjetljivije na djecu te one najčešće pišu ispričnice.

– Postoji lijek za smanjivanje takvih izostanaka, a to je dosljednost i upornost škole da takve roditelje poziva na razgovor te ih educira i prosvjetljuje da time rade loše svojoj djeci. Iz našeg iskustva, time se može dosta postići. Roditelje treba osvijestiti, razgovarati s njima i na roditeljskim sastancima i individualno. Škola ima pravo i prijaviti Centru za socijalnu skrb takve roditelje, jer, u konačnici, krše ustavno pravo djeteta na obrazovanje i na to se gleda čak kao na jednu vrstu zanemarivanja – rekla nam je Vrbanović Jančić.

Da je takav pristup uspješan pokazuje i statistika. Protekle tri godine u ovoj školi nema bitnije razlike u broju opravdanih izostanaka, iako je broj djece svake godine veći za tridesetak učenika.

Priča o izostajanju ne bi bila potpuna kad bismo izostavili faktor roditeljskog očekivanja. „Moraš proći s 5.00 ili smiješ imati samo dvije četvorke”, što mnogoj djeci zaista stvara veliki pritisak i stres te se javljaju psiho-somatski uzroci lošeg stanja, što uistinu jest problem. Slažu se s time, redom, svi naši sugovornici, od učitelja do ravnatelja. Tako prva žena zagrebačke Pavlekice rješenje barem dijela problema vidi u izmjenama Pravilnika o vrednovanju koji je izašao upravo ovih dana, a smanjuje broj dopuštenih tjednih pisanih provjera znanja s četiri na dva ispita, što pozdravlja i drži opravdanim.

Iz svega navedenoga jasno je da ministrica Divjak neće naići na podršku u najavljenim promjenama Pravilnika o pedagoškim mjerama. Prosvjetari i dalje žele vjerovati roditeljima, roditelji žele slobodu da sami opravdavaju kraće izostanke, a liječnici žele liječiti, a ne ispisivati brda ispričnica.

Potrebno je, dakle, naći neku razumnu mjeru i puno više razgovarati i osvješćivati odnos prema školi, učenju, upijanju novih znanja, izvršavanju obveza. I s roditeljima i s djecom. Ako zavole školu, ako im je u školi lijepo, ako su prihvaćani i uvažavani, ako prihvatimo njihovu znatiželju i potrebu za zanimljivom nastavom, ako ne osjećaju strah i pritisak zbog ocjena, nestat će i potreba kod većine djece za izostajanjem iz škole. Takve promjene, a ne reforme na papiru, jedine mogu riješiti problem izostanaka, bili oni opravdani ili neopravdani. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ]

……………………………………………………….

DR. MED. VIKICA KROLO, PREDSJEDNICA KOORDINACIJE HRVATSKE OBITELJSKE MEDICINE

Ministrice, učite li u Školi za život djecu i obvezama ili samo pravima?

Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) najoštrije se suprotstavlja prijedlogu ministrice Blaženke Divjak u kojem ona traži da se – zbog povećanog broja izostanka učenika s nastave – ukine dosadašnja mogućnost da roditelj sam do tri dana može opravdati izostanak svog djeteta te traži da baš svaki izostanak opravdava liječnik obiteljske medicine.

Prijedlog ministrice povratak je na staro stanje koje se u praksi pokazalo izrazito lošim te je zbog toga i mijenjano, govori nam splitska liječnica dr. med. Vikica Krolo, koja napominje da zbog nekih samoograničavajućih stanja poput blažeg proljeva, mučnine, blaže temperature i viroze zaista nije nužan odlazak liječniku. Jer se time stvaraju nepotrebne gužve u ionako pretrpanim ordinacijama, a djecu se dovodi u situaciju da se u čekaonicama, pogotovo u zimskim vremenima, dodatno zaraze kakvim virusom i ozbiljnije razbole.

– Oštro ćemo se suprotstaviti vraćanju na staru praksu. Opterećivanje liječnika obiteljske medicine administrativnom obvezom pisanja ispričnica za blaga stanja koje prolaze sama od sebe i koje roditelj može sam opravdati smatramo neprihvatljivim, a posljedično i moguće štetnim za djecu školske dobi. Koristimo prigodu i da upitamo ministricu Divjak koja se više puta u javnosti hvalila uspjehom projekta Škola za život: nije li dio životne škole učenje obvezama, a ne samo pravima, te preuzimanje odgovornosti za životne odluke?!

Obiteljski liječnici upozoravaju da se problem zašto učenici izostaju i što se krije iza toga velikog broja opravdanih izostanaka ne može kamuflirati smišljanjem novih pravila o ispričnicama. Problemi se ne rješavaju „guranjem pod tepih”, a konkretan problem zašto netko ne ide u školu, izbjegava nastavu, ispite i slično neće nestati izdavanjem liječničke ispričnice.

……………………………………………………….