Sredinom kolovoza 2019. godine organizacija Global Citizen objavila je pregled deset najvećih problema s kojima se susreću obrazovni sustavi zemalja širom svijeta.

1. NEDOSTATAK NOVCA

Zemlje u razvoju ne mogu same financirati obrazovanje i još uvijek im treba pomoć drugih zemalja. Međutim, prema podatcima Globalnog partnerstva za obrazovanje, tek 20 posto novčane pomoći namijenjene obrazovanju odlazi za unaprjeđenje obrazovnih sustava ovih zemalja. Prosječna je cijena trinaestogodišnjeg školovanja za jedno dijete koje živi u zemlji u razvoju 1,25 američkih dolara (8,3 kune) na dan. GPO smatra da bi ulaganje od dodatnih 15 centi (1 kuna) po djetetu znatno popravilo situaciju. Oni također smatraju da bi situacija bila znatno bolja kad bi se za obrazovanje odvojilo 20 posto državnog proračuna, odnosno 45 posto tog iznosa na osnovno obrazovanje.

2. NEDOSTATAK UČITELJA ODNOSNO NEŠKOLOVANI UČITELJI

Sposoban nastavnik najbolje je jamstvo đačkog uspjeha. Trenutačno ne postoji dovoljno nastavnika kako bi se do 2030. godine postiglo univerzalno pristupačno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. U svijetu je 130 milijuna djece koja ne uče osnovne vještine kao što je čitanje, pisanje i matematika. Svijetu treba 69 milijuna novih nastavnika. Osim toga, tek u jednoj od tri zemlje imamo učitelje koji su školovani prema standardima te zemlje.

3. NEDOSTATAK UČIONICA

U mnogim zemljama svijeta djeca su natiskana u ruševnim učionicama ili uče na otvorenome. Nemaju knjige, pribor niti osnovne stvari za učenje. Nailazimo na razrede od 130 djece (Malavi), situaciju da tek jedna od sedam škola ima pitku vodu ili jedna od četiri ima toalet (Čad), što je posebno pogubno za obrazovanje djevojčica koje maltretiraju ili napadaju ako nemaju sigurno mjesto za obavljanje nužde.

4. NEDOSTATAK NASTAVNOG MATERIJALA

U mnogim zemljama i do šest đaka dijeli udžbenik koji je često zastario ili u lošem stanju. U Kamerunu 11 osnovnoškolaca dijeli čitanku, a 13 njih dijeli udžbenik iz matematike za drugi razred.

5. NEDOSTATAK ŠKOLOVANJA ZA DJECU S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Iako je obrazovanje univerzalno ljudsko pravo, ono se negira za između 93 i 150 milijuna djece. U nekim od najsiromašnijih zemalja čak 95 posto djece s poteškoćama ne ide u školu. Izostajanje iz škole i prekid školovanja kod ove djece vrlo su česti, a dvostruko je veći i postotak djece koju se suspendira ili izbacuje iz škole.

6. POGRJEŠAN ROD

Više od 130 milijuna djevojčica širom svijeta ne ide u školu. Jedna od tri udaje se prije nego što navrši 18 godina, što znači da najčešće ne nastavlja školovanje. Mnoge djevojčice ne idu u školu, jer njihove obitelji nemaju sredstava za to, smatraju da ih je nepotrebno školovati ili imaju previše posla u svojim domovima. Izostanci s nastave također su češći kod djevojčica, posebno kad su bez odgovarajućeg obrazovanja o menstrualnoj higijeni ili kad jednostavno nemaju toalet u školi.

7. ŽIVOT U RATNIM PODRUČJIMA

Djeca koja su izložena nasilju češće imaju loše rezultate u školi ili odustaju od školovanja. Više od 250 milijuna djece danas živi u zemljama zahvaćenima ratom. Više od 75 milijuna djece i mladih u dobi od tri do 18 godina upravo danas treba hitnu podršku u ostvarivanju prava na obrazovanje u 35 zemalja svijeta. Upravo u tim zemljama djevojčice imaju više od 90 posto izgleda da prekinu školovanje. Porazan je i podatak da manje od 50 posto djece izbjeglica ide u školu.

8. UDALJENOST OD ŠKOLE

Za mnogu djecu trosatno putovanje do škole nije neuobičajeno. Međutim, problem je još veći ako se radi o djeci s poteškoćama u razvoju, pothranjenosti ili nekoj drugoj bolesti, odnosno djeci koja moraju obavljati kućanske poslove. Ova su putovanja često opasna, a putovi nepristupačni, što dodatno otežava pohađanje nastave.

9. GLAD I LOŠA ISHRANA

Utjecaj neodgovarajuće ishrane jako je podcijenjen u smislu obrazovanja, jer ona utječe na razvoj mozga i može biti jednako štetna kao, recimo, gubitak četiri razreda škole. Smatra se da danas oko 155 milijuna djece ima probleme u razvoju zbog neodgovarajuće ishrane.

10. CIJENA ŠKOLOVANJA

U mnogim zemljama u razvoju, čije su vlade ukinule školarinu, zabilježen je golem rast broja djece koja pohađaju školu. Međutim, čak i u državama u kojima je školovanje teoretski besplatno obitelji ne mogu plaćati dodatne troškove na uniforme, knjige, pribor, ispite i slično. Postoje i zemlje u kojima je javni obrazovni sustav besplatan, ali je kvaliteta nastave toliko loša da su roditelji primorani djecu slati u privatne škole, koje često jedva plaćaju. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema Global Citizen ]