Zanimljivosti
IVA BARAĆ IZ SPLITA DOBITNICA JE OVOGODIŠNJE NAGRADE SOLJAČIĆ
Zasad ostajem u Hrvatskoj, ali nikad se ne zna!
objavljeno: 27. rujna 2019.

Nagradu u iznosu od 5000 američkih dolara dodjeljuje hrvatski znanstvenik Marin SOLJAČIĆ, inače redoviti profesor na Odsjeku za fiziku na slavnome Massachusetts Institute of Technology (MIT), za najbolji rezultat na ispitima državne mature iz matematike i fizike. Često ističe kako je odlučio financirati ovu nagradu ne bi li pokazao da se izvrsnost prepoznaje i cijeni te kako bi mlade dodatno motivirao za daljnji akademski rad i napredak.

A ove je godine Nagrada Soljačić stigla u prave ruke, jer je Iva jedina maturantica u Hrvatskoj koja je i fiziku i matematiku riješila sa 100 posto točnosti. Stoga je sam utemeljitelj nagrade Marin Soljačić s pravom naglasio da mu je dodjela ovih nagrada jedan od najsretnijih dana u godini „jer ga to podsjeti koliko Hrvatska ima talentiranih mladih ljudi, a talentirani su ljudi najvrjednije što svaka zemlja i organizacija mogu imati”.

VJEŽBANJE, A NE ŠTREBANJE

Za bilo kakav vrhunski uspjeh, a naročito da budeš najbolji u svojoj generaciji maturanata, i to iz tako zahtjevnih predmeta kao što su matematika i fizika, potreban je marljiv i zapravo neprekidan rad. To mlada Iva, dobitnica Nagrade Soljačić, potvrđuje jer je doživljava kao nagradu za cjelokupni četverogodišnji trud. Mislim da je ova nagrada odlična poruka svim učenicima da se trud uvijek isplati, poručila je poručila Barać prilikom primanja nagrade, a za Školske novine dodaje:

– Matematika i fizika mi nikad nisu predstavljale problem jer sam većinu gradiva shvatila na satu, a manje nejasnoće bih svladala pišući domaći rad. Ne znam je li to zato što sam uvijek imala dobre nastavnice i profesorice iz tih predmeta ili mi oni jednostavno takoreći leže… Vjerojatno nešto između. Ono što najviše volim kod tih predmeta jest to što se uče rješavanjem zadataka, a ne pamćenjem podataka. Tako sam se i za maturu iz tih predmeta pripremala rješavanjem testova prijašnjih godina i očekivala visoki postotak.

Ipak, priznaje Iva, nije očekivala da će ispite iz oba predmeta riješiti sa stopostotnom točnošću, jer je svjesna da se male pogrješke uvijek lako potkradu.

Posebno se iznenadila kada su joj javili da je jedina u državi koja je ostvarila takav rezultat, jer je prijašnjih godina bilo više učenika s takvim uspjehom.

Kad sagleda protekle četiri godine, malo je reći da se tijekom srednjoškolskog obrazovanja poprilično namučila, ali kaže da mora priznati kako bi – da mora birati opet – upisala istu školu, splitsku III. gimnaziju.

– Zbog čega? Zato što su za rezultate mature, osim moga vlastitog truda, zaslužni i moji profesori koji su s nama radili sva četiri razreda! Budući da mi prirodoslovlje leži, problem mi je bila činjenica da svi gimnazijski profesori u ovoj školi zahtijevaju visoku razinu znanja pa sam mnogo vremena utrošila učeći neke društvene predmete koji me uopće ne zanimaju. Sve u svemu, zadovoljna sam znanjem i iskustvom koje sam stekla i ne žalim zbog utrošenog truda i vremena, jer se rad na kraju uvijek isplati.

DUGIM ŠETNJAMA ODMARAM MOZAK

Dobitnica Soljačićeve nagrade smatra da je hrvatski obrazovni sustav dobar, ali ga je moguće poboljšati. Najveći nedostatak i manu vidi u društvenim predmetima iz kojih se uče zastarjeli i nekorisni podatci, dok se praktične informacije i suvremena dostignuća ni ne spominju.

– Drugi je problem našeg sustava činjenica da se gimnazije i dalje smatraju elitnim školama. Svaki je rad vrijedan na svoj način i svaki strukovnjak koji je dobar u svojoj struci zaslužuje jednako priznanje kao i gimnazijalac.

Iva je pohađala Osnovnu školu Trstenik i kaže kako je ona uvelike pridonijela odluci da upiše splitski MIOC. Ivina profesorica matematike prve tri godine gimnazijskog školovanja bila je Deana BOKŠIĆ, nova ravnateljica III. gimnazije. Sjeća se je kao iznimno marljive, uredne i radoznale učenice. Od prvog dana gimnazije pokazivala je nesvakidašnjih talent za matematiku, ali i za sve prirodne predmete. Iva je zapravo vrlo odgovorna mlada osoba, koja svoj talent svakodnevno njeguje kroz predani rad, ukratko objašnjava ravnateljica Bokšić:

– Bilo je za očekivati da će zabljesnuti na državnoj maturi, jer je oduvijek bila vrlo precizna, sustavna. Njezini testovi iz matematike bili su za ogled, za izložbu zapravo, koliko je svaki redak i svaka rečenica uredna, smislena. I pravi je užitak imati takvu učenicu u razredu, u školi. Premda, unatoč svemu tome, ostali smo vrlo ugodno iznenađeni baš ovakvim uspjehom na maturi, stopostotnom prolaznošću, a onda i Nagradom Soljačić koja je pripala baš našoj Ivi.

Osim Ive, dodaje Bokšić, u splitskome MIOC-u postoji još jako puno odličnih učenika, svestranih, koji godinama postižu vrhunske rezultate. U zapravo čemu god da se dohvate. Biti najbolji među takvim đacima svakako je nešto posebno.

– Neki su đaci na međunarodnoj razini čak možda bili i uspješniji od Ive, međutim očito im se na maturi potkrala neka sitna pogreška. Dok se to Ivi, zbog njezine urednosti i odgovornosti, koju je pokazivala kod nas sve četiri godine, to ne može dogoditi. Ni u redovitim školskim testovima, a kamoli na državnoj maturi, koja je kruna njihova srednjoškolskog putovanja!

Iva je ljetos upisala Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, jer, govori, obuhvaća široko područje znanosti i nudi brojne mogućnosti za daljnje usavršavanje, napredovanje i zapošljavanje. Nada se, međutim, da će brzo otkriti što je uistinu zanima i krenuti u tom smjeru. Također nam otkriva da zasad nema planove za odlazak u inozemstvo, ali zaključuje – nikad se ne zna.

U slobodno vrijeme najviše voli otići u prirodu, u dugu šetnje, da odmori mozak od škole i razbistri misli ili pak s prijateljicom vozi bicikl. Za oblačnih i kišnih dana uglavnom gleda filmove, a posebno uživa u čitanju knjiga.

Nije još uvijek odlučila što će s osvojenih 5000 dolara, koje joj je donijela Nagrada Soljačić:

– S obzirom na to da odluke donosim sporo i oprezno te uvijek dobro o svemu razmislim, tako je bilo i s ovom nagradom. Nisam željela donijeti ishitrenu odluke i odmah potrošiti osvojeni novac pa sam na kraju zaključila da ga je najbolje sačuvati za daljnje školovanje i iskoristiti kada mi zatreba.

STROGOĆA PROFESORA (VIŠE) NIJE U MODI

Nagrada Soljačić velika je potvrda i dokaz kvalitete splitske gimnazije. Oni u školu već dođu jako dobri, a iz nje izlaze još bolji. Godinama se u školi stvara poticajna sredina za svakodnevni rad i poučavanje, dobra atmosfera, koja dobrim učenicima služi kao dodatna motivacija, smatra ravnateljica škole:

– Svaki naš profesor u razred ulazi sa smiješkom, spreman pomoći učenicima, spreman im puno dati. Jasno, tad od njih i puno traži. Ali djeci to nije problem. Jer kada vide da se netko trudi oko njih, da im se daje, da ih želi naučiti, onda oni svojim trudom i učenjem žele vratiti, žele se pokazati u najboljem svjetlu.

Srećom, govori Bokšić, prošla su vremena strogih i namrgođenih profesora, jer današnje generacije učenika to više ne toleriraju odnosno nikakva strogoća kod današnjih učenika ne donosi plodove. Naravno, u ovu školu dolaze učenici koji jesu voljni učiti i puno raditi, pa je na profesorima samo da to njeguju, potiču. A to se može postići samo opuštenom atmosferom u razredu, gdje se s njima povremeno možete i našaliti. Pa makar i u matematici, zaključuje ravnateljica Deana Bokšić. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ  ] 

…………………………………….

PROFESORICA FIZIKE Nela DŽELALIJA

Treba čestitati i Ivinim roditeljima na sjajno obavljenom poslu

 Profesorica Dželalija, Iva i ravnateljica Bokšić na primanju kod splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare

………………………………………..

Nela Dželalija bila je Ivina profesorica fizike. I ona za Ivu ima samo riječi hvale, jer je opisuje kao pametnu, samozatajnu, dobro odgojenu mladu djevojku. Možda je tajna njezina uspjeha upravo u tome dobrome kućnome odgoju, i profesorica Dželalija i ovom prilikom čestita roditeljima na tome.

Naučili su je da bude puna povjerenja prema svojim profesorima, i stvarno, štogod smo joj zadali, u bilo kojem trenutku, znali smo da će to obaviti. I da na nju možemo računati. Istodobno, nikad nije bila nametljiva niti se namjerno željela isticati svojim golemim znanjem.

Općenito su djeca koja upisuju III. gimnaziju zainteresirana za nastavu, žele nova znanja, jako su ambiciozni. Pitanje je samo koliko su svi ti zadatci koje tijekom školovanja dobivaju potrebni, napominje Dželalija:

Današnja djeca nisu glupa; naprotiv, jako su inteligentna, traže odgovore na svoja pitanja i sve im treba dobro objasniti. Zašto nešto rade, zašto nešto uče. Znaju da neka gradiva moraju svladati i zbog upisa na fakultet, i shvaćaju zašto je važno da su obrazovani. Put u njihovu slobodu kasnije, kroz izgradnju stavova i vrijednosti, ide i kroz obrazovanje. Naravno, moramo ih odgojiti da budu dobri ljudi, da to svoje stečeno znanje ne zlorabe jednom u budućnosti. Kad se to sve s njima lijepo izrazgovara, kad im se objasni, oni vrlo marljivo i savjesno odrađuju svoje školske obveze!