Nagradu u iznosu od 5000 eura dobio je maturant III. gimnazije iz Osijeka Marko RAJKOVIĆ, inicijativom odnosno donacijom doajena hrvatske informatike Borisa SAKAČA. Dugogodišnji je to savjetnik Međunarodnoga olimpijskog odbora u Lausannei, koji je sudjelovao u rukovođenju informatičkom podrškom na Olimpijskim igrama od 1984. do 2010. godine.

Osim što je test iz informatike riješio sa 100-postotnom točnošću, Marko je i iz Matematike ostvario čak 98,33 posto, što je na kraju i presudilo da nagrada ode baš u njegove ruke.

Sam Marko govori nam da je očekivao dobre rezultate na državnoj maturi, jer je odmalena bio jako dobar u područjima matematike, informatike, ali i fizike. A i mnogo je napredovao na natjecanjima iz tih predmeta.

– Stoga mi matura iz tih predmeta nije bila problem, a i nakon samih ispita odmah sam znao da sam dobro napisao. Već sam u nižim razredima osnovne škole jako volio matematiku i uvijek mi je bio gušt rješavati matematičke zadatke, što je rezultiralo mojim prvim natjecanjem u 4. razredu osnovne škole. Otad stalno sudjelujem na brojnim natjecanjima. Također, kad sam prvi put ugledao programiranje u informatici, znao sam da je to, uz matematiku, baš za mene, i jednostavno se rodila ljubav prema tim predmetima.

♦♦ REDOVITI RAD KOD KUĆE ♦♦

Pohađao je Osnovnu školu Darda, no za samo gimnazijsko školovanje kaže da se više pripremio na natjecanjima nego uz osnovnoškolsko gradivo. Misli da je hrvatski obrazovni sustav općenito dobar, ali uvijek postoji mjesto za napredak. Tako bi, kaže dobitnik Nagrade Sakač, trebalo mnogo više ulagati u znanje, ali i cijeniti ljude koji posjeduju takvo znanje.

– Moje me gimnazijsko obrazovanje pripremilo na mnogo toga u znanosti, ali i u životu. Mogu reći da je bilo teško biti učenikom III. gimnazije, jer se stalno zahtijeva redoviti rad kod kuće kako bi u školi bilo sve dobro. Kao osmaš, imao sam očekivanja ponajprije u područjima matematike, informatike i fizike, zbog čega i jesam upisao matematičku gimnaziju. Smatram da sam mnogo napredovao u tim područjima. Mislim da ima puno slučajeva gdje djeca visokoobrazovanih ljudi upisuju gimnazije samo zbog svojih roditelja, a to uopće ne žele. I onda ispadne da su gimnazije elitne škole, jer većinu učenika čine djeca takvih roditelja. Mislim da ne bi trebalo biti tako. Svaki je čovjek dobar u nečemu. Netko voli ekonomiju pa će ići u ekonomsku školu, netko voli raditi sa strojevima pa će ići u strojarsku školu. Svaka škola ima svoj plan i program, svoje kvalitete, kako gimnazija tako i ostale škole, i djecu bi trebalo slati da e obrazuju za ona zanimanja koja ona hoće. Smatram da moje profesorice odrađuju vrlo kvalitetno svoj posao i samo neka tako nastave – opisuje Marko svoje godine u klupama i kabinetima III. gimnazije u Osijeku.

Njegova mentorica i profesorica informatike Tatjana STRANJAK iskreno nam otkriva da je od nekolicine učenika očekivala veći postotak riješenosti testa, jer je u generaciji bilo nekoliko vrlo sposobnih mladih ljudi.

Marko je svakako jedan od njih. S obzirom na to da se test iz informatike piše 100 minuta i obuhvaća 36 zadataka, učenicima je teško održati koncentraciju, nije doduše očekivala baš 100-postotnu riješenosti testa. Upravo zato misli da je Markov uspjeh još i veći i jako je ponosna na njega.

Stranjak kaže da pohvaljuje ovakve privatne inicijative za nagradama, ali i državne, jer bi svaka država trebala (financijski) nagrađivati najuspješnije, kako na državnoj maturi, tako i na natjecanjima iz znanja.

♦♦ PROFESORI NISU SERVISERI OPREME  ♦♦

Iako hvali kurikulum informatike za program prirodoslovno-matematičke gimnazije, za koji kaže da je dobar i izvediv, jer profesori napokon imaju veću slobodu u prilagodbi sadržaja i aktivnosti, informatičko opremanje trn je u oku većine škola, pa i osječke III. gimnazije. Ali ide nabolje, priznaje profesorica Stranjak te je optimistična glede toga. U školi imaju dva informatička kabineta, jedan s 30 računala i jedan s 15. U većoj učionici novija su računala, a u maloj su stara skoro 10 godina, no i ona bi uskoro trebala biti zamijenjena novima. Ovu školsku godinu počinju i s novom interaktivnom pločom. No, kvalitetu škole i uspjeh učenika ne određuje oprema na kojoj radimo nego ljudi, nastavnici koji znaju i mogu motivirati učenike za rad, napominje Stranjak:

– Ima mnogo škola koje imaju lošu opremu, a opet uspijevaju postići mnogo. Osim u opremu, treba ulagati i u ljude. Ono što je po mom mišljenju najveći problem za nas informatičare jest održavanje opreme i to je nešto što bi trebalo riješiti na razini države. Sad je sve prepušteno profesorima informatike kojima to ne bi trebao biti posao. Mi smo prvo i osnovno profesori, odgojno-obrazovni djelatnici, a ne serviseri i „Katice za sve”.

Stranjak u prosvjeti radi i predaje informatiku cijeli svoj staž, od 1997. godine, i zadovoljna je što taj predmet odnosno područje u obrazovnome sustavu polako, ali sigurno dobiva status koji zaslužuje, jer ona je budućnost. Međutim, slaže se s brojnim kolegama koji primjećuju da današnje generacije djece, iako odrastaju u informatičko doba, samo misle da puno znaju o informatici. A zapravo su tek puki korisnici raznih programa i uređaja:

– Nije to tako samo kod naših učenika, to je općenito stav društva. Informatika i informatička pismenost nisu isto. Informatika je mnogo više od znanja upravljanja računalom, mobitelom ili tabletom. Upravo zato u novom kurikulumu iznimno bitno postaje računalno razmišljanje kao temeljna kompetencija. Ali, ni u čemu ne treba pretjerivati, pa tako ni u uporabi tehnologije bilo koje vrste.

Matematika i informatika srodne su grane, vežu se jedna za drugu, pogotovo u smislu programiranja, gdje je vrlo bitno znanje matematike. Stoga ni ne čudi što je Marko oba ispita na državnoj maturi svladao kao od šale. Matematika, smatra mladi Rajković, ne uči nas samo zakonima računanja, teorije, geometriju, nego i potiče razmišljanje, problemsko zaključivanje, razvijanje kombinatorike. A to je važno ne samo u informatici, programiranju, nego i u drugim područjima:

– Smatram da je čovjeku s tim osobnostima cijeli svijet otvoren. Mislim da bi kroz informatiku djecu trebalo naučiti one bitne radnje za svakodnevni život, ali isto tako i naučiti ih razmišljati kroz informatičke probleme. Učestalim davanjem i rješavanjem problemskih zadataka djecu bi se moglo naučiti mnogo toga što će im i kasnije poslužiti, ne samo u informatici.

♦♦ OSTAJEM U HRVATSKOJ, ZASAD!  ♦♦

Priznaje Marko da ga čudi što i danas postoje mladi ljudi, tinejdžeri, njegovi vršnjaci koji ne znaju obaviti osnovne radnje na računalu, mobitelu, poput slanja e-maila. To vidi kao veliki problem, jer se tehnologija mijenja iz dana u dan, napreduje, postaje vrlo bitna u našim životima.

– Zato informatika treba imati veliku važnost u obrazovnome sustavu, jer živimo u informatičkom dobu. Danas se tehnologija jako brzo razvija i zbog toga je bitno dobro rukovoditi informatičkim tehnologijama. Nisam previše upoznat s novom reformom, jer je mene zaobišla, ali ako je dobra i djelotvorna onda je podržavam.

U jednu ruku možda je uporaba tableta u osnovnim školama dobra, jer će se djeca naučiti koristiti tehnologijom koja se upliće u naše živote, ali opet možda je bolje razvijanje grafomotorike i ostavljanje svojega tradicionalnoga traga, odnosno rukopisa na papiru.

Laureat Nagrade Sakač ljetos je upisao Matematiku i računarstvo na Odjelu za matematiku u Osijeku. I, barem zasad, planira ostati u domovini.

Zna da mnogi mladi uspješni ljudi u znanosti odlaze u inozemstvo, ali, kaže, s vrlo dobrim razlogom.

– Naši su visokoobrazovani ljudi u inozemstvu, nažalost, mnogo cjenjeniji, a time i bolje plaćeni nego u Hrvatskoj, gdje se mnogo teže može živjeti i održavati.

Volio bih da se to što prije promijeni, jer nitko ne voli napustiti svoju domovinu, osim ako ga ona ne otjera, da tako kažem.

Volio bih ostati u Hrvatskoj, no budem li vidio da se moje znanje, moja kvaliteta dovoljno ne cijeni morat ću posegnuti za onime gdje se osobno osjećam cijenjeno i udobno. Ali, nadam se i vjerujem da će se situacija uskoro poboljšati.

♦♦ ULAGANJE U DALJNJE ŠKOLOVANJE ♦♦

Osim informatike, Marko voli igrati nogomet, a i trenira ga već 10 godina. Prati redovito nogometne utakmice, ali i ostale sportove kao što su tenis, rukomet. Voli, kaže, biti upoznat s novim stvarima i informacijama u svijetu sporta, ali i u svijetu općenito. Također, kao i svaki 19-godišnjak, izlazi s prijateljima na raznolika druženja, jer smatra da mu sve to olakšava naporan rad i učenje.

Neizostavni dio bavljenja računalima jesu i razne igrice, koje i Marko katkad voli zaigrati. Zaljubljenik u nogomet zaigra FIFA-u na računalu, Counter Strike Global Offensive, a prije je igrao i World of Warcraft te League of Legends. Naravno, igra ih kad ima slobodnog vremena, što nije često, jer su ga stisnule razne školske obveze.

Nagrada Sakač mu je, osim zadovoljstva i ponosa, donijela i 5000 eura. Pitamo ga na što ih planira potrošiti. Na neko putovanje, rabljeni automobil, ulaganje u daljnje školovanje?

– Nisam osoba koja će se razbacivati s novcem. Radije bih ih sačuvao i kasnije ulagao u svoje daljnje školovanje kako bih olakšao roditeljima. Kupio bih si jedino odgovarajuću opremu koja bi mi dobro došla na fakultetu, ali i kasnije u životu – zaključuje ovaj mladi informatičar, za kojeg ćemo sigurno čuti u budućnosti. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine  | Napisao Branko Nađ ]

III. GIMNAZIJA OSIJEK

Fantastična četvorka

Treba spomenuti da Marko nije jedini učenik osječke III. gimnazije koji je na ovogodišnjoj državnoj maturi postigao izniman uspjeh. Tako je Dora KRISTEK test iz engleskog jezika na A razini riješila sa 100 posto, Toni IVANKOVIĆ riješio je fiziku sa 100 posto, a kemiju je „rasturio” Ivan PRIGL. Tako nam djelatnici škole s ponosom govore kako su presretni zbog svoje „fantastične četvorke”.

……………..