… može vrlo lako postati dijeljena i viralna za samo nekoliko minuta, a sam učitelj nije ni svjestan da mu je ugled narušen dok je spavao.

Sjećate se vremena prije društvenih mreža i e-pošte kad ste morali pisati pismo?

Ako ste imali primjedbu morali ste je napisati i poslati poštom ili osobno posjetiti školu i suočiti se licem u lice s učiteljem svog djeteta i riješiti problem civiliziranim razgovorom. Samo bi se oni najagresivniji i najhrabriji roditelji usudili pribjeći neprimjerenim nazivima i verbalnom zlostavljanju kad bi se našli u istoj prostoriji s osobom kojoj su nešto zamjerili. Mnogo toga što se danas objavljuje na društvenim mrežama rijetko bi se tko usudio reći drugome u lice.

Još 2009., u istraživanju Udruženja učitelja i predavača (ATL) pokazalo je da je 63 posto učitelja koji su pretrpjeli internetsko zlostavljanje izjavilo da su primili neželjenu e-poštu. Više od četvrtine doživjelo je uvredljive poruke objavljene na društvenim mrežama poput Facebooka, a 28 posto primilo ih je neželjene tekstualnih poruke putem mobilnog telefona. Čak 50 posto ravnatelja izjavilo je da je zlostavljanje nastavnika na društvenim mrežama od roditelja veliki problem.

U 2016. više od polovice od 1 188 ravnatelja koji su odgovorili na pitanja u sklopu istraživanja službe za upravljanje školama, The Key, kazalo je da je ponašanje roditelja na internetu problematično.

Tako je 15 posto ravnatelja priznalo da su se suočili s negativnim ponašanjem roditelja, a više od polovice anketiranih ravnatelja tvrdilo je da je ponašanje roditelja na mreži zabrinjavajuće.

Sindikat učitelja NASUWT maltretiranje nastavnika od roditelja i učenika na internetu nazvao je rastućim trendom.

 Važno je razumjeti da ovakvo ponašanje može utjecati na djecu tih roditelja koji se koriste društvenim mrežama kako bi izrazili svoje frustracije.

Nastavnici pogođeni ovakvim zlostavljanjem proživljavaju anksioznost i depresiju, paranoju, često moraju uzimati antidepresive.

Postaju umorni, a u nekim slučajevima nisu sposobni davati svoj maksimum na poslu. To naravno ima negativan utjecaj na djecu koju poučavaju. Što više roditelji ustraju u svojim internetskim napadima, to je obrazovanje njihove djece manje učinkovito.

UKRATKO, takvo zlostavljanje na mreži ima dugoročne posljedice za učitelje, roditelje i njihovu djecu.

Postoji zlatno pravilo kritiziranja učitelja putem interneta i u javnosti, a to je – NEMOJTE!

KAKO KRITIZIRATI UČITELJA NA INTERNETU

Suzdržite se, brojite do deset, činite što morate kako biste se oduprli prelakom iskušenju ispaliti objavu na Tweeteru ili Facebooku.

Morate priznati, kad se društvenim mrežama koristite na ovakav način, zapravo se krijete iza svog „zida”.

Osoba kojoj su kritike upućene ne može se odgovarajuće obraniti, stoga je ovakav pristup zapravo zlostavljanje.

Želite li postati nasilnik?

TRI PRAVILA ZA UPUĆIVANJE KRITIKA UČITELJIMA PUTEM INTERNETA

1) Zastanite i razmislite što želite postići određenom kritikom.

Ljuti ste i objava kritike način je da se riješite svojih frustracija. Osim što ćete izbaciti ljutnju i time uzrujati osobu kojoj je kritika namijenjena, što ćete zapravo postići? Hoće li to popraviti situaciju? Većina kritika, osim konstruktivne, vrsta je agresivnog ponašanja. Definicija agresivnog ponašanja napad je na osobu, verbalni ili fizički. Ova vrsta ponašanja rijetko dobiva podršku drugih izravno uključenih u slučaj ili onih koji promatraju.

2) Razmislite o utjecaju koji vaša kritika može imati na žrtvu.

Ta je kasnonoćna, emotivna objava na Tweeteru ili Facebooku stigla nakon čaše piva poslije radnog vremena, ali njezin utjecaj na osobu kojoj je namijenjen može trajati doživotno. Jedna od najranijih i vjerojatno najpoznatijih žrtava online zlostavljanja zloglasna je članica administracije bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona. Monica Lewinski govorila je o razdoblju nakon afere s američkim predsjednikom, teškim samoubilačkim namjerama s kojima se suočila. Njezina je majka sjedila u kupaonici dok se ona tuširala kako bi se pobrinula da njezina kćer ne podlegne svojim osjećajima. Zašto poniženje na internetu ima tako jak utjecaj?

Sram i krivnja (umišljeni ili stvarni) dvije su naše temeljne emocije, a učinit ćemo gotovo sve da ne bismo doživjeli. Ove emocije znače da nismo uspjeli ispuniti svoje moralne standarde. Jedna je od posljedica javnih kritika to što se brinemo hoće li drugi misliti da smo loša osoba, a to može imati poguban utjecaj na neke ljude, rušeći im samopouzdanje. Društveni mediji i njihov potencijalni doseg jednostavno pogoršavaju taj osjećaj manje vrijednosti. Vrijedi li vaša kritika potencijalnih posljedica koje bi mogla prouzročiti?

3) Kritizirajte postupak, ne osobu

Vrlo je vjerojatno da vas nesretnim čini situacija, a ne osoba. Najvjerojatnije vas je razbjesnilo njezino navodno ponašanje ili postupak. Usmjerite se samo na to ponašanja ili postupak. Učitelji su također ljudi i katkad nešto krivo shvate, to je ljudska priroda. Kvalifikacije poput „glupan”, „idiot”, „imbecil” neumjesno je kritiziranje nečijega karaktera. Kad bi te optužbe bile istinite, tada takva osoba ne bi mogla postati učitelj. Prepoznajte određeno ponašanje ili postupak s kojom niste zadovoljni i ako baš morate kritizirati na internetu držite se tog problema. Kad preispitujete određeni postupak ili ponašanje, analizirajte ​​činjenice kako biste utvrdili je li kritika opravdana ili ne. Napadnete li nečiju osobnost, kasnije ćete teže moći opravdati svoj čin. Ne iznenađuje što ljudi koji svakodnevno izražavaju agresivne obrasce ponašanja imaju sve manje prijatelja i podrške.

………………

NAPOMENA

• UJEDINJENO KRALJEVSTVO: blog namijenjen motivaciji i savjetovanju za postizanje uspjeha u poslovanju.
• Izvor: linked2success.co.uk
• Photo by John Schnobrich on Unsplash