Školstvo u medijima
SLOVENIJA > RAZVIJANJE VJEŠTINE ČITANJA U UČENIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI
Čitanje – put do znanja
objavljeno: 9. listopada 2019.

U školskoj godini 2013./2014. naša škola uključila se u projekt „Vještina čitanjaˮ što ga je bio pokrenuo Zavod za školstvo Republike Slovenije. U okviru projekta postavili smo si dva cilja: podići motivaciju…

[ Napisala Mojca PAVLIN, učiteljica razredne nastave, OŠ Stopiče, Područna škola Podgrad, Slovenija ]  … i zanimanje učenika za čitanje te poboljšanje tehnike čitanja i pisanja. Nakon priprema koje su uključivale prisustvovanje seminarima, na kojima smo se upoznavali s različitim strategijama čitanja i učenja iz prakse koje su se provodile s djecom u vrtićima i učenicima u školama organizirali smo trodnevne radionice tijekom kojih smo izradili akcijske planove, kojima smo nastojali u učenika podići motivaciju i zanimanje za čitanje, a time i poboljšati tehniku čitanja i pisanja.

NASTAVNIKOVA PRIPREMA

Tijekom školske godine u kojoj smo provodili projekt razvijanja vještine čitanja u učenika, pripremale smo i provodile uzajamne hospitacije za članove učiteljskog vijeća, čime smo pokušale predstaviti određene strategije čitanja, koje nastavnici mogu provoditi tijekom nastave i kojima možemo nastavu učiniti zanimljivijom, a određene sadržaje učenicima predstaviti na drugačiji, zanimljiviji način te im tako predstaviti sadržaje na način koji će im biti zorniji, sustavniji i pomoću kojeg će brže zapamtiti obrazovne sadržaje. Tako bi učenici bili uspješniji u usvajanju obrazovnih sadržaja, a time bi im se poboljšalo i samopouzdanje i uspjeh u učenju.

U nižim smo razredima usvajali i vježbali tehniku čitanja, izvodili vježbe za razvijanje brzine i percepcije čitanja, tražili nove riječi, spajali ih u rečenice, a učenici od 4. razreda nadalje iskušali su se i u potrazi za ključnim riječima, vježbali čitanje s razumijevanjem, izrađivali misaone obrasce, prerađivali tekstove, tražili suštinu, pri čemu su se pomagali konkretnim uputama o tome, kako se suočiti s nepoznatim ili manje poznatim tekstom (izvođenje značenja iz teksta).

Tako smo u 4. i 5. razredu nove obrazovne sadržaje usvajali uporabom različitih strategija čitanja i učenja prije, tijekom ili nakon čitanja određenog teksta.

STRATEGIJE PRIJE ČITANJA

Prethodno znanje možemo aktivirati razgovorom, olujom ideja (brainstorming) i izradom konceptualne mreže (misaonog uzorka).

Razgovorom o određenoj temi dolazimo do rezultata koji nam govore što učenici već znaju o toj građi, ono što još ne znaju, a trebali bi znati ili gdje su rupe u njihovu predznanju te koje pojmove učenici pogrešno razumiju, čak i ako su se već susreli s njima.

Oluja ideja jednostavna je tehnika u kojoj učenici nabrajaju sve što znaju o nekoj temi ili pojmu. Svoje misli i riječi učenici mogu zapisivati na komadu papira ili ploči pojedinačno, u parovima, u skupini ili čak na frontalni način.

Djelotvorna strategija, koja se temelji na oluji ideja jest strategija predčitalačkog plana. Pomoću te strategije, korak po korak, učitelj priprema učenike npr. na čitanje teksta, gledanje filma, promatranje određene pojave. Najprije ih potiče na raspravu o ključnim pojmovima koji se pojavljuju u tekstu, a potom analizira odgovore učenika kako bi približno procijenio predznanje određenih učenika i sukladno tome planirao daljnji rad.

STRATEGIJE TIJEKOM ČITANJA

Postoje brojne strategije kojima se motivira učenike tijekom čitanja na bolje razumijevanje teksta, primjerice:

✿ dopunjavanje podataka koji nedostaju (učenici moraju obratiti pozornost na tekst kako bi znali koju riječ moraju unijeti);

✿ određivanje redoslijeda događanja u tekstu (učitelj najprije učenicima čita izvorni tekst, zatim im daje zadatak da rečenice, koje su pomiješali međusobno, slože u pravilnom redoslijedu);

✿ označavanje novih, još nepoznatih informacija (učenici označavaju nepoznate informacije i traže njihovo objašnjenje)

✿ označavanje i zapisivanje bitnih informacija – strategija rubnih objašnjenja (bilješke ili napomene napisane uz rub teksta, a služe za objašnjenje novih riječi i izraza ili pitanja koja usmjeravaju pozornost učenika na određene dijelove i aspekte teksta itd.).

STRATEGIJE NAKON ČITANJA

Koristeći se različitim strategijama nakon čitanja obično pokušavamo odrediti razinu razumijevanja i količine zapamćenoga pročitanog teksta. Te strategije ponajprije služe za uređivanje pročitanog gradiva (suštine i važnih detalja) u obliku koji olakšava razumijevanje i pamćenje pročitanoga. Strategije nakon čitanja pomažu čitatelju urediti pročitano gradivo u skladu s postavljenim ciljem (S. Pečjak, A. Gradišar, 2012, str. 200 ).

Neke od čestih zajedničkih strategija poslije čitanja koje navode Pečjak i Gradišar jesu:

✿ odgovaranje na vlastita / pitanja učitelja (pitanja nakon čitanja posebno su namijenjena procjeni autorovih poruka u svrhu povezivanja sadržaja i pojedinačnih dijelova u jedinstvenu cjelinu te povezivanju novih informacija s predznanjem učenika)

✿ traženje i određivanje bitnih informacija i detalja (traženje glavne ideje, bitnih rečenica, izvođenje bitne poruke iz ključnih riječi, vremenska traka, slijed događaja)

✿ sažimanje sadržaja/bilježaka (rubna objašnjenja, ključne riječi, sažetci, vlastite misli)

✿ kritičko čitanje tekstova (kritički čitatelj je istraživački čitatelj koji pročitano prosuđuje iz više aspekata, je li autor odabrao bitne misli i koliko je bio učinkovit u predstavljanju informacija)

✿ strategije čitanja grafičkih tekstova (grafički materijali koriste se zbog pojednostavljenja složenog gradiva i pretvaranja apstraktnog gradiva u konkretnije)

✿ strategije za proširenje vokabulara (rječnik na rubnici gdje su zapisana značenja manje poznatih riječi).

KOMPLEKSNE STRATEGIJE ČITANJA

Kompleksne strategije čitanja kombinacija su različitih strategija i obuhvaćaju cijeli proces učenja tijekom jednog školskog sata. One učenike vode prema procesu učenja čitanja, tj. od aktivnosti prije čitanja, preko aktivnosti tijekom čitanja i potom onih nakon čitanja, kako bi razumjeli i zapamtili nastavno gradivo.

Jedna od tih strategija je i strategija VŽN (V – Što već znamo; Ž – Što želimo saznati; N – Što smo naučili?).

Strategija uključuje četiri stupnja predčitanja, u kojima se popunjavaju prva dva stupca tablice V i Ž:

1. Oluja ideja (Što već znamo?); nastavnik zapisuje ključne riječi/rečenice u tablicu na školskoj ploči, učenici na komad papira ili u bilježnicu. Pitanja mogu nastajati već u drugom stupcu, npr. „Koje SU vrste padalina opasne?ˮ

2. Kategorizacija („Zašto su ove riječi napisane zajedno? Što im je zajedničko?ˮ); ovo se može povezati s oblikovanjem pojmovne mreže – povezuju se podatci koji pripadaju zajedno.

3. Predviđanje („Što mislite, što će autor teksta posebno naglasiti?ˮ); tako se povećava zanimanje učenika.

4. Postavljanje pitanja („Što mislite da ćemo saznati iz teksta? Što još želite saznati?ˮ); pitanja upisujemo u drugi stupac tablice.

5. Čitanje – kraće tekstove čitamo u cijelosti, a duže dijelimo na smislene cjeline. Nakon svake jedinice razgovaramo kako bismo razjasnili nejasnoće i nove pojmove.

6. Pisanje odgovora, sažetaka nakon čitanja („Što smo naučili?ˮ); treći stupac može se nadopuniti pitanjem „Što još trebamo naučiti?ˮ

POTICAJNO OKRUŽJE

U učionicama smo postavili police s knjigama koje su odgovarale dobi djece i koje su učenici mogli po želji pregledavati, čitati tijekom školskog odmora, ako su prije toga izvršili date zadatke, a mogli su ih i ponijeti kući, pročitati ih i potom vratiti u školu.

Organizirali smo poslijepodnevne pričaonice koje smo izvodili u matičnoj knjižnici ili u područnim školama. Pričaonice su vodile razrednice ili knjižničarka u matičnoj školi. Poslijepodnevne pričaonice su bile vrlo dobro posjećene, a obično su ih pohađali svi učenici sa svojim roditeljima. Tijekom održavanja pričaonica učenici bi čitali knjige, čitali jedni drugima, prepravljali ih, razgovarali o sadržaju… Jednom smo prigodom na knjižnično poslijepodne pozvali i psića Glori i njezinu vlasnicu, Marinku Srebrnjak, članicu udruge „Tačke pomagačkeˮ.

U školi smo organizirali interni literarni natječaj, kojim smo željeli privući učenike i potaknuti njihovu maštu. Tako sada učenici već nekoliko godina pišu pjesme, priče, razmišljaju o zadanoj temi, crtaju grafite… Najzanimljivija literarna djela pregledava komisija, ocjenjuje ih, a učenike se nagrađuje praktičnim nagradama.

Svake godine organiziramo i knjižnički kviz. U sklopu sati knjižničko-informativnih znanja, učenicima u posjet dolazi knjižničarka, predstavlja im određeno prozno djelo, potom učenici odgovaraju na pitanja iz kviza koja se odnose na pisca i literarno djelo. Nakon završetka „Čitalačke značkeˮ (sveslovenska akcija kojoj je svrha poticanje čitanja među učenicima i podizanje njihove čitalačke kulture), pojedini učenici se za ispravno rješavanje pitanja iz kviza nagrađuju praktičnim nagradama.

Postoji još mnogo drugih načina pomoću kojih smo u našoj školi pokušali podići motivaciju učenika za čitanje i time posljedično poboljšati i njihov uspjeh u učenju, a prije svega poboljšati tehniku čitanja i pisanja.

Planirali smo i organizirali rasprave u manjim skupinama tijekom kojih je svaki učenik predstavio svoju najdražu knjigu. Tako su prepričavali sadržaj pročitane knjige, a mnogi su učenici predstavljenu knjigu potom i pročitali.

Nakon nekoliko godina uvođenja strategije čitanja i učenja u nastavu i redovitim obavljanjem svih opisanih aktivnosti postigli smo vrlo ohrabrujuće rezultate. Smatramo da su se kvaliteta i tehnika čitanja i pisanja poboljšali, a učenike više zanimaju knjige, budući da je posjet knjižnici veći. Zbog korištenja različitih strategija čitanja i učenja u nastavi, učenje kod kuće postalo je lakše, budući da su učenici dobili alat za uspješno učenje, a posljedično smo i poboljšali uspješnost njihova učenja.

Postoji izreka koja kaže, da put do znanja počinje okretanjem stranice. Zato nemojte čekati, okrenite prvu stranicu što prije… (iz veće cjeline) [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školska novina | Napisala Mojca PAVLIN, učiteljica razredne nastave, OŠ Stopiče, Područna škola Podgrad, Slovenija ]

………..

VREDNOVANJE ČITALAČKIH VJEŠTINA

  • Kako naučiti učenike da se koriste različitim strategijama čitanja/učenja?

Na prvoj razini učitelj pregledava strategiju s učenicima, zatim je primjenjuje u praksi za obradu nekoliko tekstova.

U drugoj fazi učitelj dijeli učenike u manje skupine, pri čemu svakoj skupini određuje vođu. Vođa skupine preuzima ulogu učitelja i vodi obradu određenog teksta, a učitelj ima samo ulogu savjetnika.

U trećoj fazi svaki učenik pokušava tijekom obrade teksta koristiti strategiju koju je postupno upoznao.

Svim aktivnostima nabrojanim na početku u učenika smo poticali zanimanje za čitanje, a posljedično se poboljšalo i čitanje, što smo provjerili pomoću posebnoga obrasca.