DO KRAJA GODINE PROSVJETARI BI TREBALI POSTATI SLUŽBENE OSOBE

Vrijeme je da se učitelje i nastavnike zaštiti zakonom

ponedjeljak, 14. listopada 2019.

Hrvatskim su učiteljima proteklih godina bušili gume na automobilima, gađali im kuće jajima, dijelili šamare i gurali niz stepenice, pisali prijeteća pisma ili ih nepoznati junaci zivkali telefonom u sitne noćne sate.

Vrijeme je da se učitelje i nastavnike zaštiti zakonom

Takvi su napadi sve češći i najmanje jednom mjesečnoodašilju se službeni zahtjevi iz škola za pomoć u postupanju radi sankcioniranja nasilja. Stoga je u javno savjetovanje (konačno!) upućen Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kojim se želi dati jača kaznenopravna zaštita odgojno-obrazovnim djelatnicima. Pa bi tako, osim socijalnih radnika, koji su također izložbeni velikim pritiscima i nasilju, do kraja godine i učitelji, nastavnici, ali i vrtićki radnici trebali dobiti status službene osobe.

Iz resornog Ministarstva obrazovanja pozdravljaju tu inicijativu Ministarstva pravosuđa te je jasno, iako objašnjavaju da ne raspolažu preciznim podatcima o broju napada s obzirom na to da se napadi i ugroze u pravilu prijavljuju nadležnim policijskim postajama, da je potrebno zaštititi hrvatske prosvjetare. Zasad, poručuju iz MZO-a, svaki učitelj može zatražiti psihološku pomoć ako procjenjuje da mu je ona potrebna, uključujući i situacije kad je učitelj žrtva nasilja, dok se svaki napad roditelja i učenika na učitelja rješava u međusektorskoj suradnji s nadležnom policijskom upravom i nadležnim centrom za socijalnu skrb.

Škole su dužne prijaviti svaki napad ili ugrozu učitelja koji se provjerava po službenoj dužnosti i utvrđuje se o kojem se obliku kažnjivih djela radi. Međutim, dosad su prijave sudu ostajale većinom tek na (ne)volju napadnutim učiteljima, koji su ih ili podizali u privatnim aranžmanima ili su od njih odustajali, uslijed pritisaka okoline. Sad bi se kaznene prijave trebale podizati po službenoj dužnosti, što bi možda moglo smanjiti namjeru roditelja da se obračunavaju s učiteljima, ali tek ako se zakon zaista i počne provoditi.

Izmjene Kaznenog zakona podudaraju se s nedavno predloženim Akcijskim planom za prevenciju nasilja u školama. Pitanja nasilja u školama nisu samo u domeni sustava odgoja i obrazovanja pa je logično da se nameće potreba međusektorske suradnje svih relevantnih tijela kako bi se prevenirali različiti oblici nasilja u školama.

MARGINALIZACIJA PROFESIJE

Dosadašnja reakcija na nasilje prema učiteljima putem pedagoških mjera samo je jedna od reakcija društva na nasilje prema učiteljima, no promjenama zakona trebalo bi se pojačati djelovanje policijskih i pravosudnih tijela te socijalne skrbi. Sve radi prevencije nasilja prema učiteljima i slanjem poruke da se nasilje ne tolerira.

Ipak, postavlja se pitanje hoće li to novo slovo zakona smanjiti učestalost napada na prosvjetare i hoće li se nasilnici uopće obazirati na to što su dojučerašnji „obični učitelji” postali „službene osobe”.

 

Prema riječima Sanje Šprem, predsjednice Sindikata hrvatskih učitelja i dugogodišnje učiteljice u varaždinskoj VI. osnovnoj školi, odgojno-obrazovni djelatnici kao službene će osobe imati veću zaštitu, međutim možda bi trebalo tom novom zakonskom kategorijom obuhvatiti sve djelatnike u školama:

– Istina je da su u slučajevima napada ugroženi svi ostali zaposlenici u sustavu odgoja i obrazovanja i često su prvi na udaru agresivnih pojedinaca. Nerazumna, a kamoli neuračunljiva osoba ne bira na koga će prvo nasrnuti kad uđe u školu, a to su nerijetko spremačice i domari. Još se uvijek dobro sjećam napada na učitelja koji se dogodio kad sam počela raditi u osnovnoj školi. Taj je napad, na žalost, rezultirao smrću učitelja i počinitelja i ostavio je neizbrisivi trag na svim zaposlenicima i učenicima u Varaždinskoj županiji.

Za Šprem nema sumnje – posljedica je sve veće derogacije položaja učitelja, kako materijalne, tako i društvene, to što svatko smatra da se može uplitati u posao učitelja, procjenjivati njegov rad i kompetencije, što definitivno nije dobar put.

– U rad automehaničara, informatičara ili stomatologa ne ćete se petljati i „pametovati” mu kako treba obavljati svoj posao. U školama to nije slučaj, mnogi će si uzeti za pravo komentirati rad i postupke učitelja! A pojedini roditelji, neutemeljenim kritiziranjem i nestručnim procjenjivanjem učiteljeva rada, učiteljima ruše autoritet i tako kod svoje djece grade kontraproduktivan odnos prema školi i učiteljima. Tako djeca gube nužan osjećaj odgovornosti prema školskim obvezama i školovanju uopće. Pozitivnije društveno ozračje i odnos vlasti prema učiteljskom zvanju odražavaju dužno poštovanje toga zvanja, pa možda ni roditelji ne bi imali potrebu sumnjati u pravednost neke ocjene, zivkati u školu, prijetiti, fizički nasrtati... Jer što je veća marginalizacija učiteljskog poziva i profesije, to je više slučajeva koji imaju obilježja nasilnog ponašanja budući da smanjenjem razine poštovanja pada i razina uljuđenog ponašanja i tolerancije – upozorava Šprem.

RODITELJ KAO UZOR

Status službene osobe za prosvjetare svakako je hvalevrijedan potez i izvrsna inicijativa, govori nam profesor Davor Šijanović iz vukovarske gimnazije, koji tamo radi od 1998. godine, a jedno je vrijeme bio i ravnatelj škole.

Godinama nastavnici trpe veliki pritisak roditelja, ali i drugih osoba koje roditelji angažiraju kako bi utjecali na zaključne ocjene njihove djece. I njemu je jasno da same zakonske promjene ne će iskorijeniti nasilje, ali će nastavnicima dati sigurnost i prije svega pravnu zaštitu, jer su dosad bili prepušteni sami sebi:

– Primjere nasilja nad učiteljima možemo vidjeti i čuti vrlo često, a tome je uvelike pridonijela i trenutačna dostupnost informacijama putem društvenih mreža. Toga je bilo i prije, ali se o tome nije toliko pisalo. U većini slučajeva to se znalo i zataškavati, jer su nastavnici nastavili dobivati prijetnje bušenjem guma na automobilu, a jednom se ovdje dogodilo i da su zapalili auto jednom prosvjetnom radniku.

Za Šijanovića je problem nastao u prečestom mijenjaju raznih pravilnika u sustavu odgoja i obrazovanja, posebice što se tiče prava učenika i roditelja, na koje se svi iznimno dobro pozivaju i znaju svaki detalj. Međutim, kad su u pitanju obveze, sve se brzo zaboravlja.

– Svaki je roditelj odgovoran za svoju obitelj i način na koji odgaja svoje dijete. Kad dijete u obitelji stalno sluša i čuje negativnosti prema školi i nastavnicima, što mislite kakav će imati stav kada izađe iz kuće?!

Za postojeću degradaciju učiteljskog poziva Šijanović krivima smatra dijelom i same prosvjetare, jer nisu jedinstveni i uvijek pokleknu pred većim izazovima ili problemima kada se pojave. Bilo da je to nasilje, plaća, referendumi, štrajk i slično.

– Pogledajte samo Dansku u kojoj učitelji i liječnici imaju najviši status u društvu. To je ono čemu bismo trebali težiti. Uvijek se prisjetim izvješća iz naše škole starih više 120 godina. Jednom sam prilikom naišao na izjavu ondašnjih predstavnika zemaljske vlade iz 1900. godine u kojoj stoji: „Tko na prosvjetu ulaže, dvostruko mu se vraća”, ali očito je da se mi nismo na to ugledali ni sto godina poslije!

KASNIMO S IZMJENAMA ZAKONA

Pedagoginja Nikolina Prosoli iz OŠ Iver u Sesvetama radila je i u učeničkom domu, gdje se odgajatelji također katkad susreću s gnjevnim, a najčešće neutemeljenim ispadima roditelja. Iako, srećom, na nju nijedan roditelj nije nasrnuo, kaže kako se u školama sve više susreću i s učenicima kojima je dijagnosticiran poremećaj u ponašanju te često ti učenici ne mogu kontrolirati svoje ponašanje.

Svojim opasnim ponašanjem ugrožavaju sebe i druge osobe u blizini, a najčešće su to učitelji koji s njima rade.

– Teško je reći što se točno i kada dogodilo u glavama roditelja da na školu više ne gledaju kao na partnere, nego takoreći preko nišana, ali na žalost to je naša stvarnost. Roditelji su često nerealnih očekivanja pa školu i učitelje smatraju odgovornima za neuspjeh. Imamo roditelje s kojima je lako surađivati i nesuradljive roditelje s kojima je teže razgovarati.

Na žalost, postoji i dio neodgovornih roditelja koji zanemaruju svoje dijete i ne izvršavaju svoje obveze roditelja. U suradnji s centrima za socijalnu skrb mnogo je slučajeva obitelji koji su pod nadzorom te ustanove što upućuje na nesređene odnose unutar obitelji.

– Ako otac ili majka učenika napadne ili prijeti učitelju, vrlo je vjerojatno da se i njihovo dijete nasilno ponaša u školi prema drugim učenicima ili učiteljima. Zato su izmjene Kaznenog zakona potrebne, jer je dobro kad znate da netko stoji iza i uz vas u teškim slučajevima. Međutim, bojim da ako netko želi napasti drugu osobu, bila ona liječnik, policajac ili učitelj, taj će to i učiniti, bez obzira na status službene osobe – ističe Prosoli.

Slično razmišlja i pedagoginja Ljiljana Đurđević iz OŠ Stjepana Radića u Čaglinu, koja zna da se nasilje nikad ne će potpuno iskorijeniti, koliko god se represivni aparat trudio sankcionirati nasilnike. Istodobno iz medija „vrište” naslovi o fizičkim i verbalnim napadima na radnike u sustavima zdravstvene zaštite, socijalne skrbi ili odgojno-obrazovnim ustanovama. Stoga na pitanje je li sad pravo vrijeme za uvrštenje i odgojno-obrazovnih radnika u status službenih osoba smatra da s tim kaznenim izmjenama „debelo” kasnimo:

– Status službene osobe trebaju dobiti i ostali zaposleni u vrtićima i školama. Zašto? Ako netko uđe u ustanovu s namjerom fizičkog ili verbalnog napada, psihičkog zlostavljanja koje može izazvati strah i nelagodu kod zaposlene osobe, prvo na udaru je tehničko osoblje. Dakle spremačice su u većini škola prve na koje nasilnik naiđe. Ako mu dođe da tako kažem žuta minuta može napasti i osobu koja izravno nije povod zbog kojeg je došao u školu izvršiti nasilje.

Možda bi, kaže, strože kažnjavanje, odnosno konkretne zatvorske kazne smanjile broj nasilnih slučajeva i svima koji ,,uzimaju pravdu u svoje ruke” poslalo poruku da smo država nulte točke tolerancije na nasilje.

– Taj status škole bez nasilja i nulte točke tolerancije na nasilje treba biti ne samo na pločama na ulazu u školu, kao dosad, već i stvarno provediv na svim područjima života i rada.

POTREBE [MOG] DJETETA

Djelić razloga za učestale sukobe na relaciji roditelj-škola psihologinja Gordana Kuterovac Jagodić s Odsjeka za psihologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta vidi u pritiscima suvremenog načina života. Danas se od roditelja očekuje da mnogo više i dulje rade, a potrošačko ih društvo tjera da sve više zarađuju. A tako intenziviran način svakodnevnog života zahtijeva od njih balansiranje roditeljske i radne uloge.

Neki od roditelja pritom veću važnost daju svojim drugim ulogama, a od odgojno-obrazovnih ustanova očekuju da preuzmu dio njihove uloge i to vrlo individualizirano, posvećeno potrebama samo njihove djece, za što školski sustav nije prilagođen.

– Taj raskorak očekivanja, od škole, pa i od same djece, i teškoće koje se mogu pojaviti u ponašanju i školskom uspjehu roditelje u svakodnevnoj napetosti i stresu dovodi do naglih i neprilagođenih reakcija prema školi i nastavnicima. Pojavljuju se i neusklađenosti obiteljskih i roditeljskih vrijednosti kad primjerice roditelji ne cijene obrazovanje i školovanje, a škola, naravno, njeguje te vrijednosti.

Kuterovac Jagodić dodaje da su i roditelji i djeca pod pritiskom imperativa dobrih ocjena koje uvelike određuju obrazovnu budućnost djece. Tako djeca gube intrinzičnu motivaciju i orijentaciju na učenje i stjecanja novih znanja, ovladavanja zadatcima, a prevladava ekstrinzična orijentacija usmjerena na postizanje dobrih ocjena.

– Međutim, da ne generaliziramo, nisu svi roditelji tako zaštitnički nastrojeni, neki zapravo potiču školu da ona trenira strogoću kad sami osjećaju da nisu učinkoviti u svojem roditeljstvu.

PRIMJENA DOBRIH RJEŠENJA

Svi se naši sugovornici slažu s time da su ove izmjene Kaznenog zakona pomak nabolje, no isto tako upozoravaju da status službene osobe sam po sebi ništa ne jamči. Potrebno je ponajprije i dalje djelovati u području prevencije nasilja, kako u radu s učenicima, tako i s odraslima.

– Izmjenom Kaznenog zakona nasilje prema odgojno-obrazovnim djelatnicima strože će se kažnjavati, no nasilje time ne će biti iskorijenjeno. Upravo smo zato resornom ministarstvu dali inicijativu za donošenje Akcijskog plana za prevenciju nasilja u školama. Kao član radne skupine, radili smo s udrugama i stručnjacima na pitanjima prevencije nasilja te smo iznašli mnoga zajednička rješenja. Škole će tako, primjerice, uz jedan obvezatni program prevencije nasilja, moći provoditi i dva sukladno vlastitim potrebama, jer će u nekim školama biti potrebno ublažiti posljedice već počinjenog nasilja, dok će u drugima biti potrebno raditi samo na prevenciji. Osmislili smo mnogo dobrih rješenja te će ih biti potrebno primijeniti, a postignute rezultate sustavno pratiti i bilježiti njihov učinak kako bi se uspješnije rješavao problem nasilja u školama – zaključuje čelnica SHU-a Sanja Šprem.

Dakle, Akcijskim planom za prevenciju nasilja u školama i izmjenom Kaznenog zakona nasilje će se lakše prevenirati i strože kažnjavati. Ipak, potrebno je kombinirati oba rješenja kako bi se uspješnije rješavao problem nasilja u školama. Naposljetku, ne bi bilo prvi put da imamo dobra zakonska rješenja, a primjena ozbiljno i trajno – zapinje. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ ]

......................................................................

SOCIJALNA PEDAGOGINJA SONJA JAREBICA

Raste postotak nezadovoljnih roditelja

Sonja JAREBICA dugogodišnja je socijalna pedagoginja, svojevrstan brend u svojoj struci, i mnoge škole za pomoć u kriznim situacijama zovu upravo nju. I sama ima dosta iskustva s nasiljem roditelja, ali i djece u našim školama.

Smatra kako ti problemi rastu posljednjih petnaestak godina, zbog nepravodobnih i nepravilnih rješavanja problema u školstvu, zbog nepotizma, zataškavanja slučajeva, stavljanja nestručnih ljudi na određena mjesta i njihove neodgovornosti. Godinama je Jarebica vodila nadzor nad izvršavanjem roditeljske brige i nadzora te surađivala sa školama prateći obitelji i njihovu djecu:

– Postotak roditelja koji su nezadovoljni školom sve je veći, a od toga postotka nezadovoljnih roditelja sve je više onih koji vlastite nekompetencije prikrivaju optuživanjem učitelja i odgojno-obrazovnih radnika. Na taj način prebacuju odgovornost na druge za sve neuspjehe svoje djece, od ocjena do odabira njihovih prijatelja i općenito njihova statusa u razredu.

Mnogi roditelji ne omogućavaju djeci ili ih ne uče da sama svladavaju gradivo i obavljaju školske obveze, rješavaju nesporazume sa svojim vršnjacima, nenasilno rješavaju sukobe, da se dogovaraju i zauzimaju za sebe. Tu važnu ulogu u psihosocijalnom razvoju djece preuzeli su roditelji, tako da djeca nemaju priliku preuzeti odgovornost, donositi odluke, učiti socijalne vještine, stvaranje socijalnih odnosa s vršnjacima, što za posljedicu može imati mnoge teškoće u odrastanju.

Jarebica je uvjerena da se stanje u današnjem društvu odrazilo na školstvo, gdje više vremena i energije trošimo na naša prava, a opiremo se obvezama i odgovornosti.

Jako smo pogriješili i kao roditelji i kao odgojno-obrazovni radnici, jer ne postavljamo dovoljno jasne granice djeci, ne učimo ih preuzimanju odgovornosti i posljedica za neizvršavanje obveza i neprihvatljiva ponašanja.

Trebamo pred djecu stavljati izazove i obveze, a u njihovu izvršavanju biti pravedni, dosljedni s jasnim pravilima i postavljenim granicama – stvarati s djecom odnose povjerenja, osigurati im kvalitetnu školsku i razrednu klimu.

Djeca vole svoje učitelje, zaključuje naša sugovornica, i voljeli bi da ti sukobi nestanu. Pa roditelj koji burno reagira napadima na učitelje izgubi povjerenje svoje djece koja će im se teško ponovno povjeriti.

Mnogo je toga napisano, a u praksi ne funkcionira. Mora se naći način da roditelji prije svega budu odgovorni tijekom školovanja za svoje dijete, što zasad nisu. Na roditeljske sastanke dolaze uvijek isti, a oni koji bi trebali – njih nema, kao i na radionice za roditelje.

Budući da je radila u sustavu pravosuđa te i sama bila službena osoba, Jarebica je uvjerena da se zakonskim izmjenama može smanjiti učestalost napada, ali ih se ne može zaustaviti. Međutim, upozorava:

– Povrjeđuju se i dječja prava u školama, stoga podržavam roditelje kad se opravdano zauzmu za svoje dijete. Bojim se samo da poneka djeca, čija su prava povrijeđena, nemaju kompetentne roditelje da se zauzmu za njih i oni su prave žrtve školstva. Iz vlastitog iskustva i spoznaje kakvo smo društvo znam da su neke službene osobe kršile etičke i moralne kodekse ponašanja, ali su bile zaštićene. Hoće li se to događati u školstvu, sa sigurnošću mogu potvrditi, jer, kako kaže Arsen, „tko stoji iza mene” u našem je društvu još uvijek vrlo važno!

Vezani članci
Školski portal: Korak natrag u strukovnom školstvu!?

Korak natrag u strukovnom školstvu!?

… o kojemu već dulje povremeno raspravljaju članovi posebne radne…

Školski portal: Jesu li azijska djeca zaista bolja u matematici?

Jesu li azijska djeca zaista bolja u matematici?

Kad su moja djeca bila mala, moj je sin pohađao…

Školski portal: Alati koji će poboljšati komunikaciju

Alati koji će poboljšati komunikaciju

Pomoću ovih alata roditeljima možete slati pojedinačne ili skupne poruke,…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Rođendani, rođendani….

Rođendani, rođendani….

… od papira s ispisanim datumom…

Školski portal: Teslin dan u Drnju

Teslin dan u Drnju

Jedna je od projektnih aktivnosti SLAM-a…

Školski portal: Izvrsna suradnja rezultirala uspješnim međunarodnim projektom

Izvrsna suradnja rezultirala uspješnim međunarodnim projektom

Projekt je počeo prvim danom jeseni…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…