Istraživanja pokazuju upravo suprotno. Učenici koji su dobro prilagođeni i imaju stabilne odnose sa svojim učiteljima i kolegama imaju veću vjerojatnost postizanja akademskog uspjeha od onih koji nisu uspjeli ostvariti odgovarajuće odnose.

Kad vidimo dijete koje se uspješno prilagodilo, ima produktivne odnose s učiteljima i kolegama, ostvaruje akademski uspjeh, zaplješćemo mu. S druge strane, kad učenik nije prilagođen, sumnjičav je prema drugima, nema uspjeha u učenju, mi krivimo samo dijete.

Neka su djeca rođenjem predodređena za određenu vrstu ponašanja, ali najveći učinak na ponašanje ipak ima njihov obiteljski život, okruženje i škola.

Socijalne vještine spadaju u svjesno ponašanje. Pozitivne društvene vještine lako je prepoznati:

• osjećaj samosvijesti
• svijest o širem društvenom okruženju
• sposobnost kontroliranja vlastitih emocija
• sklonost izgradnji odnosa s visokom razinom povjerenja
• sklonost dosljednom donošenju odgovornih odluka.

Budući da su takva ponašanja dobrovoljna, uloga koju ima škola u oblikovanju tih ponašanja jest nevidljiva. Ipak, utjecaj škole na socijalne vještine učenika vrlo je velik. Nadalje, utjecaj socijalnih vještina učenika na njihov akademski uspjeh jednako je snažan.  Ako ovaj argument prenesemo na dugogodišnju raspravu „priroda protiv odgoja”, dokazi su vrlo jasni: odgoj daleko nadmašuje prirodu.

Škole postavljaju temelje za izgradnju pozitivnih socijalnih vještina na nekoliko načina. Najočitiji je način postavljanje školskih pravila ponašanja u učionici i na igralištu. Ova pravila govore djeci kako razlikovati ispravno ponašanje od pogrešnoga. Te vrijednosti nisu intrinzične, one se uče.

Ali pravila nisu dovoljna. Učitelji i administracija u svakom trenutku pravila moraju dosljedno provoditi. Učitelji moraju znati prepoznati i nagraditi socijalno ponašanje svojih učenika.

Osim toga, učenici moraju moći prepoznati dostignuća ostalih učenika. To će im dati povratnu informaciju o tome kako se treba ponašati. Moraju naučiti što je prihvatljivo, što je nedruštveno ponašanje.

Učenike koji maltretiraju druge treba pozvati na odgovornost, i to odmah. Učenici će prepoznati propust škole da prepoznaju i isprave neprimjerena ponašanja. Ako se ne rješavaju, ta će ponašanja ostaviti trajne posljedice na djecu, što može dovesti do nedostatka motivacije u školi, problema s autoritetom i možda čak isključenja iz škole. Škole većinom prepoznaju ovu dinamiku i prihvaćaju socijalne programe koji promiču pozitivan rast u učionici i umanjuju zlostavljanje na igralištu.

Akademski uspjeh i socijalno ponašanje usko su povezani. Istraživanja su dokazala povezanost između školskog uspjeha djece i njihova društvenog ponašanja. Učenici koji pokazuju zrelo društveno ponašanje često imaju bolji akademski uspjeh od onih koji ne poštuju druge. Djeca koja imaju pozitivne odnose sa svojim učiteljima sklonija su učenju i otvorena su za akademsku pomoć i povratne informacije.

Odnosi s vršnjacima jednako su važni kao i odnosi učenika i nastavnika. Pozitivne interakcije među vršnjacima promiču pozitivna društvena ponašanja i smanjuju broj slučajeva zlostavljanja među djecom osnovnoškolske dobi. Ove interakcije i odnosi mogu se strukturirati kroz pozitivno socioemocionalno okružje za učenje. Ova vrsta okružja unaprijedit će postavke razreda usmjerenih na suradnju koje, pak, poboljšavaju akademsku motivaciju i uklanjaju nasilje.

Osobni i društveni troškovi isključenja učenika iz škole vrlo su visoki. Protjerivanje učenika iz škole dugotrajan je proces. Često počinje kroničnim izostajanjem s nastave. U ekstremnim slučajevima, učenici mogu biti protjerani zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda drugoj osobi, nošenja opasnog predmeta, posjedovanja određenih supstanci, pljačke, iznude ili napada na zaposlenika škole. Ravnatelj i više nadzorno tijelo moraju se složiti s time da je isključenje jedini održiv način djelovanja. Učenici koji su trajno isključeni iz škole obično su nekoliko puta suspendirani.

Učenici koji su suočeni s trajnim isključenjem iz škole često nemaju nikakvu motivaciju za učenje. Otuđeni su od vršnjaka i ne teže pozitivnim odnosima s autoritetima. Prema Američkoj odvjetničkoj komori, vjerojatnost da će ti učenici kao odrasle osobe biti uhićeni jest tri i pol puta veća nego kod ostale djece. Američko udruženje psihologa zaključilo je da je nulta tolerancija lošeg ponašanja neučinkovita i dovodi do viših stopa nedruštvenog ponašanja u budućnosti. Učenici koji se suoče s isključenjem iz škole vjerojatno neće završiti srednju školu. U stvarnosti, oni teže krenuti putem nezaposlenosti i kriminala.

Isključenje iz škole ne utječe samo na učenika, već i na cijelu zajednicu. Protjerivanje učenika iz škole često dovodi do većega kriminala u zajednici. To je posebno izraženo u zajednicama s velikom stopom napuštanja škole.

Odjel za ljudski razvoj i kvantitativnu metodologiju Sveučilišta Maryland proveo je istraživanje koje je pokazalo koliko je ključno graditi pozitivne odnose učenika i nastavnika i poboljšati ozračje u učionici putem programa društvenog razvoja. Interaktivni programi društvenog razvoja potiču emocionalno učenje putem kognitivnog razvoja i interakcije s drugom djecom. Ove su interakcije najučinkovitije u razvijanju pozitivnih društvenih okružja gdje se učenici međusobno podržavaju. To promiče suradnju i povjerenje. Socijalni programi također grade osjećaj zajedništva u učionici. Ovakva udobnost i pozitivnost u učionici motiviraju učenike na pohađanje nastave.

Istraživanje također pokazuje da je vjerojatnost akademskog uspjeha veća tamo gdje učenici pokazuju pozitivno društveno ponašanje. Socijalni programi uvjetuju učenicima da traže priznanje za akademski napredak i dobro ponašanje kako od svojih nastavnika, tako i od vršnjaka. To ih zauzvrat navodi da ulažu veći trud u svoje obrazovanje.

……………..

NAPOMENA

• SAD:  Cool school central – blog posvećen unaprjeđenju prakse u učionici.
• Izvor: coolschoolcentral.com