Zanimljivosti
OŠ VJENCESLAVA NOVAKA IZ PROLOŠCA I OŠ GRANEŠINA IZ ZAGREBA
U gostima Hrvatskom nacionalnom vijeću u Crnoj Gori
objavljeno: 17. listopada 2019.

… u Boki kotorskoj te davanje podrške Hrvatima u Boki.

Putovanje je počelo šetnjom stazama Tina Ujevića, uz jedinstveni nogometni stadion „Gospin dolac”.

Obilazak Crvenog i Modrog jezera pruža nam prekrasan pogled na grad Imotski i prirodne ljepote toga kraja. Na samom početku našega puta ugostio nas je u svojoj rodnoj kući u Prološcu ravnatelj OŠ Vjenceslava Novaka Žarko Ćorić i počastio domaćim proizvodima toga kraja.

Vidno okrijepljeni, dolazimo u Kotor. Stara jezgra Kotora opasana je zidinama, koje se protežu i preko brda San Giovanni ispod kojeg se smjestio stari grad. Na središnjem je trgu katedrala sv. Tripuna, najstarija hrvatska katedrala. U crkvi sv. Marije od Rijeke čuva se tijelo blažene Ozane Kotorske, stoga mjesno stanovništvo tu crkvu zove Blažena Ozana. Na brdu San Giovanni jest Gospa od Zdravlja do koje su se najuporniji od nas i popeli. Današnji stanovnici vezani su za trgovinu i brojne turističke djelatnosti koje se odvijaju na „pjacama” uz brojne fešte. Posjet Pomorskom muzeju uputio nas je u bogatu prošlost ovoga grada vezanu za more – pomorstvo je oduvijek najvažnija gospodarska grana ovoga kraja. Saznali smo također da svakodnevicu uljepšava izdavanje lokalnog lista Karampana, uz koji se smije, plače, ljuti i ljubi, jer sadrži brojne pojedinosti iz života ovdašnjih stanovnika.

Kraj Kotora mala su ribarska mjesta Prčanj i Muo. To su mjesta kapetana i mornara duge plovidbe. U Muu je crkva sv. Nikole gdje je živio bl. Gracije, za čijeg su se života događala brojna čuda. Živio je vrlo skromno u suživotu s crkvom.

U malom mjestu Dobroti posjetili smo katoličku crkvu sv. Eustahija. Nedavno je obnovljena, jer je u potresu 1979., kao i ostatak Kotora, bila vrlo oštećena. Tamošnji je župnik napravio bogatu kolekciju dobrotske čipke u kojoj su svi primjerci stariji od sto godina. Žene su, izrađujući čipku, provodile dane i godine čekajući svoje muževe s dugih putovanja.

Bogato pomorsko mjesto koje je imalo prvu Pomorsku školu na ovom dijelu Jadrana zove se Perast. Ovdje su se dolazili školovati pomorci iz cijelog svijeta i tu je smještena crkva sv. Nikole. Ispred samog mjesta dva su pitoreskna otočića, Sv. Juraj i Gospa od Škrpjela. Dok je Sv. Juraj prirodni otok, Gospa od Škrpjela nije – povijest otočića seže u daleku prošlost kad su prije pet stotina godina dva brata ribara tijekom ribolova ugledali Gospinu sliku na stijeni („škrpjelu”). Odnijeli su je sa sobom doma i čuda su se događala. Međutim, drugo je jutro slika opet bila na stijeni, i tako tri dana i tri noći. To je bio znak da Gospa želi biti na moru. Tamošnje stanovništvo potopilo je stare barke i jedrenjake pune kamenja te na taj način napravilo otočić Gospi u čast, nazvavši je Gospa od Škrpjela. Štuje se među narodom do današnjih dana. Tijekom čitave godine brojni turisti posjećuju ovo svetište, što smo i mi mogli vidjeti tijekom svojega posjeta. Sama je crkva ukrašena slikama jednog od najpoznatijih bokeljskih baroknih slikara Tripe Kokolje.

Hrvati na ovim prostorima više nisu brojni kao nekad, ali svojim kulturnim radom i djelatnostima uvelike pridonose društvenom i kulturnom životu Crne Gore. Posjetivši Hrvatsko nacionalno vijeće u Domu kulture Josip Marković u Donjoj Lastvi blizu Tivta ugostili su nas predsjednik HNV-a Zvonimir Deković i glavna konzulica Generalnoga konzulata Republike Hrvatske u Kotoru mr. sc. Jasminka Lončarević. Oni su predstavili svoju djelatnost kao i trenutačni položaj hrvatske manjine u Boki, koji nije zanemariv, jer u crnogorskom parlamentu imaju i svojeg predstavnika. Organizirana je i hrvatska škola s učiteljicom iz Hrvatske. U knjižnici Ljudevit Gaj razmijenili smo darove. Naši su ravnatelji darovali naslove za knjižnicu, a domaćini su nam uzvratili knjigama „Kotorski misal” i „Boka kotorska – zaljev svetaca i hrvatske kulture”. Predstavnici Školske knjige donirali su časopise za hrvatske učenike u Crnoj Gori.

Dobrom suradnjom oplemenit ćemo jedni druge i dati vjetar u njedra Hrvatima koji žive izvan domovine. Veselimo se sljedećem susretu!

…………

Sanda DAMJANIĆ, prof. | OŠ Vjenceslava Novaka, Zagreb