…djece koja se smješkaju i kimaju glavom, ali nikad ne rade, djece koja pružaju tihi otpor te još mnogih drugih. Koliko god teški bili, to nije ništa u usporedbi s apatičnim učenicima.

Apatični učenik osjeća da nema što izgubiti. Ne boji se neprolazne ocjene (ili se tako čini) i kasni na nastavu bez ispričnice i logičnog objašnjena. Nikakva ga ljubaznost ne može potaknuti da ispuni radne zadatke na nastavi. Takve učenike strogoća tjera da se još više povuku u sebe. Ne ispunjavaju zadatke i pritom, osim slijeganja ramenima, nemaju nikakav izgovor. Kazna ih ne pogađa, jer ionako samo sjede i zure u zid. Skloni su zaboravljanju pribora i materijala potrebnih za nastavu i koliko god se mi trudili pomoći im njima jednostavno nije stalo do uspjeha u školi. Ako vam se već pred očima ukazuje lice vašeg učenika, evo nekoliko savjeta kako se nositi s apatijom.

PRIJE SVEGA TREBATE NAPRAVITI KORAK UNATRAG. Ako svakodnevno trošite energiju na ovo dijete i nadljudskim naporima pokušavate privući njegovu pažnju – zaustavite se. Odmah. Problem nije u vama. Vi ste, dragi učitelji, već dali sve od sebe. Prestanite si lagati da će dijete, ako mu pokažete koliko vam je stalo, iznenada poželjeti uspjeh u školi. Zapamtite, količina energije koju učenik uloži u rad treba biti proporcionalna emocionalnoj energiji koju vi ulažete u taj zadatak.

PRESTANITE IM UGAĐATI. Ne gledajte im više kroz prste kad bez razloga kasne na nastavu. Nema više produljenih rokova za ispunjavanje domaće zadaće ili dodatnih predavanja o tome zašto je obrazovanje važno. Učenik je pokazao da je njegov izbor, trenutačno, ne slijediti upute. Kada bi bili jedni od prkosnih učenika, otpisali biste ih već prvi put nakon što su odbili ispuniti zadatak. Rješavajte situaciju na sličan način. Ako učenik, kad ga pitate gdje je njegov rad, sliježe ramenima, kimnite glavom u znak razumijevanja i primijenite kaznu koja vrijedi u vašoj učionici. Učenik će odmah shvatiti da mu više nemate namjeru popuštati kako biste ga naveli na rad te da će se ubuduće suočiti s posljedicama svog ponašanja.

NEKA TON VAŠEGA GLASA I GOVOR TIJELA BUDU NEUTRALNI. U ovom dijelu procesa važno je da prema učeniku uvijek budete neutralni. Ako preklinjete učenika da dovrši zadatak, izgubit ćete autoritet. Ako vičete na njega, izgubit ćete kontrolu nad razredom, apatični će učenik prestati slušati, a vaš će tlak porasti. Ostanete li mirni, poslat ćete poruku svim učenicima, koja kaže: „Ja postavljam zadatke i očekujem da ih se pridržava, a ako ne slijedite upute trpjet ćete sljedeće posljedice.” Učenik više ne prima emotivni odgovor s vaše strane i ostaju mu samo posljedice njegova ponašanja.

AKO VEĆ NISTE, KONTAKTIRAJTE RODITELJE. Katkad ćete dobiti njihovu potporu, a katkad će vas optužiti da ste loš učitelj. Kako god bilo, morate pokušati razgovarati s roditeljima o problemima u školi. Telefonski je poziv osobniji način komunikacije kad se radi o problemima njihova djeteta u školi. Neki roditelji nemaju pojma o tome da se njihovo dijete suočava s poteškoćama u školi. Uvijek bih preporučila da poziv roditeljima propratite e-mail porukom s detaljima razgovora i mogućim rješenjima o kojima je bilo riječi. To je pismeni dokaz da ste pokušali pomoći učeniku za slučaj da učenik padne razred, a roditelj se obrati školi pokušavajući okriviti vas. Bolje spriječiti nego liječiti.

DISKRETNO POKUŠAJTE SAZNATI IMA LI UČENIK POSEBNE INTERESE. Većina apatičnih učenika ponaša se kao da ih ništa ne zanima, čak i izvan škole. U razgovoru s roditeljima pokušajte otkriti što bi moglo pobuditi njihovo zanimanje. Iako se vaše poučavanje ne može vrtjeti oko jednog učenika, možete s vremena na vrijeme pokušati u nastavu unijeti nešto novo pa će se i učenik, unatoč uobičajenom stavu, možda uključiti.

PRUŽITE IM NOV POČETAK. Svaki dan. Znam, njihovo je ponašanje frustrirajuće. Svakog ih dana pozdravite kao i svakog drugog učenika. Budite uvijek optimistični kad ih pitate za domaću zadaću, čak i kad znate da je nisu napisali. Možda su postali toliko apatični jer nitko nikad nije vjerovao u njih. Možda će ih vaš neumorni optimizam potaknuti na ispunjavanje barem jednoga domaćeg zadatka.

OBAVE LI ZADATAK, ODNOSITE SE PREMA NJIMA KAO PREMA SVAKOM DRUGOM UČENIKU. Ne radite veliku stvar od toga što je učenik ispunio zadatak. Ako ne skačete od sreće kad Suzy, koja uvijek ispunjava zadatke, preda svoj rad, tad ne trebate ni skakati od sreće kad to učini apatičan učenik. Ne nagrađujte njihovo prethodno loše ponašanje ekstatičnim slavljem sad kad su odlučili slijediti upute. Nasmiješite se kad predate učeniku ispravljen rad i čestitajte mu tiho na trudu koji je uložio u njega. Učenik će možda početi sagledavati koristi ispunjavanja zadatka. Trebat će vremena, ali ćete takve učenike možda uspjeti izvući iz apatije i uklopiti ih u razred.

PRIHVATITE ČINJENICU DA MOŽDA NEĆE USPJETI. Znam, boli. Nisam sigurna zašto učitelji katkad više brinu o učenikovim ocjenama, nego o samom učeniku. U slučaju apatičnih učenika, moramo prihvatiti tužnu činjenicu da ćemo ih morati pustiti da padnu na kraju godine ne urode li vaši savjeti i trud plodom. To je ta staromodna „gruba ljubav” koju su mnogi od nas upoznali kao djeca. Iako je teško progutati ovaj „lijek”, moramo biti svjesni činjenice da su se mnogi apatični učenici provlačili s jedne razine na drugu s da se nikad nisu suočili s neuspjehom. Katkad je „rušenje” učenika na kraju polugodišta ili školske godine jedini način da natjerate učenika da pokuša ispunjavati zadano i mariti za vlastitu akademsku budućnost.

———————-

NAPOMENA

• SAD: The genius educator – blog sa savjetima za učitelje i roditelje.
• Izvor: thegeniuseducator.com