Zanimljivosti
IDEALNU ŠKOLU ČINE: ZNATIŽELJA, POKRET I HUMANISTIČKI PRISTUP
Sloboda učenika počinje slobodom učitelja
objavljeno: 24. listopada 2019.

Po mome mišljenju, idealnu školu čine tri koncepta:

  • znatiželja,
  • pokret i
  • humanistički pristup.

To su najvažnije sastavnice uspješne formule. U idealnoj školi učitelji, a ne samo učenici, mnogo toga rade iz znatiželje.

ZNATIŽELJA JE ODUŠEVLJENJE spoznajom svijeta, čista i djetinjasta, kad pred sobom ugledaš obzore koji se otvaraju. To je prilika da se okušate u raznim ulogama, promatrate svijet iz različitih kutova, prilika da postanete bogatiji i vaš život zaigra u drugim bojama. Škola je u tom smislu vrlo važno iskustvo u kojem prvi put niče most prema odrasloj dobi, poveznica prema budućnosti.

Jurij PODKOPAJEV

………………………………………….

KRETNJA JE STALNA TEŽNJA prema promjenama, kako oko sebe, tako i unutar sebe. U gimnaziji u Carskom selu imali su slogan – „Živjeti i raditi za opće dobro”. Učenici su se pitali: „Što ja mogu ponuditi ovom svijetu, koja je moja misija? U čemu sam jedinstven, čime mogu pridonijeti?” Ovo je vrlo važan pomak za otključavanje nečijeg potencijala, talenta i potrage za usklađivanjem sa stvarnošću.

Kretanje je svuda oko nas, ne samo u matematici ili kaligrafiji. Kretanje je kad težimo ispunjavanju vlastitih potreba za lijepim, učimo izraziti svoje osjećaje pjesmom i plesom. Kretanje je antiteza zaustavljanju.

HUMANISTIČKI PRISTUP NUŽAN JE SVAKOJ ŠKOLI, ne samo idealnoj. Ona se sastoji u pažnji prema svakoj osobi i prihvaćanjem svakog čovjeka onakvim kakav jest.

Ljudi se obično boje pokazati humanost, govoreći: „Sad ćemo sve riješiti i zavladat će potpuni red.” No to je ključna pogreška i u osnovi je pogrešno razumijevanje riječi „humanističko”.

Razvoj sposobnosti promišljanja, žudnja za novim i drukčijim, težnja za otkrićima, sve je to ugrađeno u humanistički pristup.

Humanistički pristup omogućuje stvaranje škole jednakih. U njoj je poželjno postati plesač, fizičar ili stolar. Potrebno je samo pokušati, donijeti odluku, napraviti izbor. U njoj se odgajaju cjelovite osobe, tjelesno, duhovno, mentalno.

Je li u školi nužna sloboda?

Sloboda učenika u školi počinje slobodom učitelja u školi. Kako se ona odražava? Prije svega, učitelju se vjeruje i on je slobodan u svom izboru: kako, koga i čemu poučavati.

Učitelju nitko ne nameće nikakve metode, elektroničke ploče, udžbenike itd. Učitelj je odrasla osoba i profesionalac koji je sposoban samostalno se razvijati i napredovati. Na primjer, ako je učitelj naučio njemački jezik može se koristiti stranim udžbenicima, što je odlično, jer se tamo može naći mnoštvo korisnih ilustriranih materijala. Djeca koja uče od takvog učitelja bit će automatski bogatija i njihov će svijet iznenada postati malo širi.

Smatram da bi učitelji, osim slobode samostalnog razvijanja nastavnih metoda, trebali imati priliku pohađati tečajeve za nadogradnju svojih kvalifikacija i razvijati se u području koje je njemu zanimljivo. Nije važno što je u pitanju, internetski tečaj o rješavanju logičkih problema ili praksa španjolskog jezika u Barceloni. Čim je učenik spreman zauzeti mjesto učenika, tad se događa kretanje i sloboda izbora.

Učitelj u privatnom životu mora biti potpuno slobodan. Nije dužan prilagođavati se nikakvim parametrima ili klišejima. Zašto ne biste išli na koncert svog omiljenog benda ili trčali maraton?

Sjećate li se skandala s učiteljicom koja je zamalo otpuštena zbog fotografije u kupaćem kostimu? Potpuno sam na njezinoj strani, jer je učitelj osoba kao i svi ostali.

Sloboda učenika u školi izravno je povezana s njihovom fizičkom i psihološkom sigurnošću. Srećom, danas postoji mnogo prilika za pažljivo, sustavno istraživanje svijeta oko sebe, a ne kao u našem djetinjstvu kad smo morali skakati s garaže ili penjati se na tavan.

Djeci treba davati slobodu postupno kako bi uvidjeli posljedice svojih postupaka. Važno je pritom razumjeti da učenik ima pravo na psihičko zdravlje. Za mene je apsolutno neprihvatljivo vikati na nekoga govoreći mu si više nikad u životu ne smije to dopustiti, jer nešto nije učinio na vrijeme. Rezultat se može postići i na druge načine, bez stigmatizacije i dovođenja ljudi, čak iako su u pitanju vrlo mali ljudi, u stanje šoka.

UČITELJ I UČENIK U POTRAZI ZA AUTORITETOM

Autoritet nije vlast. Autoritet ima onaj kome se želiš približiti. Postoje vrlo pametni odrasli ljudi koje nitko ne želi slušati. A postoje neki drugi ljudi, koji su možda pomalo čudni i ne teže ničemu posebnom, a ipak želimo s njima razgovarati i razumjeti njihov život.

To je autoritet. Autoritet ne proturječi ideji slobode učitelja i djeteta, jer sposobnost komuniciranja s različitim odraslim ljudima na razumnim osnovama omogućava djeci da odaberu „svoje” odrasle osobe.

Kontakt s djetetom može uspostaviti samo osoba koja je za njega zainteresirana. Sjajno je poznavati svoj predmet, ali možete biti i doktor znanosti, ali kad uđete u učionicu djeca vas vide onakvim kakvim zaista jeste. Sve vaše diplome i govori na konferencijama ostaju iza vrata. Ovdje u vas gleda 30 djece kojima nije važno koliko diploma imate, s kojim ste važnim osobama razgovarali ili koliko prijatelja imate na Facebooku.

Djeci je važno samo imate li interes za njih. Ako je to slučaj, oni vas smatraju osobom uz pomoć koje će oni učiti o sebi i svijetu i tad se uspostavlja kontakt.

Ne bih stavio naglasak samo na djecu. Govorio bih općenito o ljudima škole, o građanima koji su zainteresirani za obrazovanje – o roditeljima, učiteljima i administraciji. Škola je uvijek timski rad.

Jasno je da će biti sporova, rasprava. Ali upravo se tako rađa idealna škola, a s njom i zajednica u kojoj ljudi razumiju zašto su ovdje. Oni razumiju jedinstvenost ovog mjesta i spremni su ga podržati na svaki način. Čini mi se da je formiranje takve zajednice važan korak prema uspostavi dobre škole s razumnim ljudima i jasnom ideologijom. Da, možda se neće slagati, ali moraju imati zajedničke vrijednosti.

Djeci je potrebno stvoriti prilike za oslobađanje energije. Gotovo su svi zidovi u našoj školi poput školske ploče, na njima možete pisati i crtati kredom. Dječji se uradci na njima redovito brišu, neke su prava remek-djela, pa „žive” i po nekoliko mjeseci.

Postoji i zid za čestitanje rođendana i na njemu se nikad neće pojaviti natpis „Spartak prvak”, jer smo se o tome unaprijed dogovorili.

Ne samo da učitelji mogu mijenjati sadržaj nastave nego bi bilo poželjno da to čine. Moramo im pružiti priliku da eksperimentiraju, postavljaju pitanja. I njima treba biti dopušteno pogriješiti. Na primjer, u Tubelskoj školi koju sam pohađao bilo je osam različitih radionica: popravak automobila, stolarija, tokarenje, šivanje, kuhanje, keramika i tako dalje. U dvije su godine djeca prošla sve radionice i tek tada se odlučila za jednu.

Učenik bi trebao moći odbiti neke predmete ili odabrati lakšu razinu predavanja kako bi se usredotočio na nešto za sebe važnije.

Takav izbor treba biti svjestan, a ne samo „ne volim geometriju i neću je naučiti”. Također, unutar predmeta je moguće postaviti izbor. Na primjer, učenje engleskog jezika može se razlikovati: netko se priprema za polaganje međunarodnog ispita, dok netko uči vještine usmenog govora. Ili u informatici – netko će željeti učiti programiranje, dok će drugi biti zainteresirani naučiti kako stvoriti vlastitu mrežnu stranicu ili montirati cool videoisječak. Djeca mogu odrediti vlastite potrebe.

Srednjoškolci imaju pravo na vlastiti nastavni plan i program. Od ove godine u Novoj školi učenici 10. razreda sami biraju željene predmete, branili su svoj izbor pred roditeljima i razgovarali o nastavnim programima u školi s učiteljima iz različitih odjela. Zatim su uslijedila dva-tri tjedna ispitivanja kako bismo isprobali svoj nastavni plan i snagu i izvedivost. Djeca koja su shvatila da su preuzela pretjerani teret imali su priliku prilagoditi raspored. To je prilično velik stupanj slobode, ali i velika odgovornost.

U idealnoj školi učenik stalno donosi odluke. Mora odlučiti hoće li se odreći odbojke u koju polaže velike nade, u korist naprednoga kluba iz fizike za pripremu za Olimpijadu, koja je potrebna za upis na fakultet. Hoće li otići na kampiranje s prijateljima ili u Novgorod s arheolozima proučavati pisma od breze? Kako se to uklapa u njegove planove i planove njegove obitelji? Ovo je izbor o kojem ovise njegovi daljnji koraci i njegova budućnost.

Za učitelja je najvažnije voditi računa da se ne zasiti, mora si uvijek postavljati nove izazove. Kad učiteljsko oko gori, zapali sve oko sebe. Nedavno sam upoznao novog učitelja kemije koji je u ured nosio kutije sa sadnicama. O čemu se radi? Pokazalo se da je s djecom izvodio eksperimente u mraku.

Bilo mi je silno zanimljivo, poput djeteta sam čak nekoliko puta zavirivao u laboratorij kako bih otkrio kako protječe eksperiment.

Učitelj mora biti stručnjak u svom području, a služi li se napravama u svom radu, vjerujte mi, potpuno je nevažno. To definitivno nije znak modernog učitelja.

Još uvijek postoje učitelji koji kredom mogu crtati savršen krug, savršeno pišu i crtaju na ploči, a djeca to vole. Naprosto je besmisleno nametati projektor ili elektroničku ploču.

Reći ću vam još nešto – kao nastavnik informatike nisam vidio nijednu studiju koja je pokazala da je uvođenje bilo koje tehnologije jasno koristilo obrazovnom procesu i riješilo neke pedagoške probleme. Dosad je to jednom učitelju koristilo, dok je drugome od koristi bilo sasvim nešto drugo. Pa, neka rade!

………………

NAPOMENA

  • RUSIJA: Miloserdie.ru – portal za pomoć i savjetovanje osobe iz svih zanimanja.
  • Izvor: miloserdie.ru

https://www.miloserdie.ru/article/svoboda-uchenikov-v-shkole-nachinaetsya-so-svobody-uchitelya/