Školstvo u medijima
JA TAKO MISLIM
Osnaživanje djece od vrtićkih dana
objavljeno: 31. listopada 2019.

U djetetovu odrastanju važno je osigurati sigurno okruženje ispunjeno ljubavlju, pažnjom i podrškom.

U složenoj i zahtjevnoj ulozi roditelja mnogi se često ne snalaze te im je potrebna stručna pomoć, u različitim oblicima savjetovališta, razgovora sa stručnjacima. No koliko su roditelji spremni učiti biti mama i tata, a koliko su spremni posegnuti za prebacivanjem vlastite odgovornosti na treće osobe?

…………………..

Napisala Sanja ĆURIN, prof. predškolskog odgoja, ravnateljica DV Vanđela Božitković, Hvar

…………………..

To je pitanje danas vrlo aktualno. Katkad su to dadilje (kod nešto imućnijih roditelja), bake i djedovi, jaslice, vrtić, igraonice, a posebno elektroničke naprave, svih veličina, s često neprovjerenim sadržajima.

U dječjem je vrtiću važna uloga odgajatelja, njegova ponašanja, stavova i vrijednosti za koje se zalaže te načina na koji rješava problemske situacije.

U odgajateljevu djelovanju ne smije doći do povrjeđivanja djetetove osobnosti, ako se rješava određeno trenutačno neprihvatljivo ponašanje djeteta.

Dijete mora znati da se ponašalo neprihvatljivo te da tako nešto ne podržavaju prijatelji i odgojiteljica, ali ne smije imati osjećaj isključenosti, izoliranosti i neprihvaćanja.

Od najranije dobi potrebno je probleme rješavati razgovorom, usklađenim modelom u obitelji i u instituciji. Umješnost je odgajatelja u sposobnosti naučiti dijete izraziti emocije, pozitivne i negativne, veselja, sreće i ljubavi, a i ljutnje, bijesa, tuge te koliko u tome stimulira međusobno dječje povezivanje, tješenja i suosjećanja kad je potrebno, kao i zagrljaja podrške i dijeljenja sreće.

U svim je ponašanjima potrebna dosljednost, poštivanje utvrđenih pravila u obitelji, kao i u ustanovi.

Često se ljudi pitaju, odgojimo li dijete s visokim moralnim vrijednostima, izraženim vlastitim stavom, dijete primjerenog ponašanja, dijete koje ne tuče, koje ne prijeti, rekli bismo takozvano pristojno dijete, hoće li upravo ono biti meta, potencijalna žrtva nasilnog vršnjaka?

Ako doista osnažimo obitelji, uredimo društvo s visokim vrijednosnim kriterijima, ozdravimo institucije i dijete će biti snažno i znat će naći strategije otpora prema nasilniku.

Odgojimo li nesigurno, strašljivo dijete, bez stava, bez hrabrosti, svakako je potencijalna meta.

Ako i ne postane meta, postaje poslušni građanin, koji trpi tiho nasilje cijeli svoj život, a da to nije izabrao sam, već mu je tu ulogu priredila nedovoljno upućena obitelj, podcijenjeno školstvo i licemjerno društvo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Sanja ĆURIN, prof. predškolskog odgoja, ravnateljica DV Vanđela Božitković, Hvar ]