… stvaranja u ništa manje kultnome Poletu i uređivanja časopisa za mlade OK!. Nakon tri desetljeća bavljenja medijima zatvorio je krug, kako sam kaže, i vratio se u medij koji izravno komunicira s mladima i stvara za njih, na čelo Modre laste, časopisa za osnovnoškolce starije dobi koji je tijekom godina oplemenio odrastanja i sazrijevanja brojnih generacija dječaka i djevojčica. Na pitanje koliko su časopisi važni današnjim klincima, koji odrastaju u digitalnoj eri, bez susprezanja govori – iznimno:

– Mladi tako razvijaju čitateljske navike, upoznaju svijet oko sebe i – sebe, čitaju o onome što ih doista zanima, u većini njih dobivaju mogućnost da se sami izraze, budu kreativni, svoji… Ukratko, da se ostvare na mnoge načine.

■ Što djeca dobivaju čitanjem časopisa i koliko su oni važni u njihovu odrastanju?

– U većini tih i takvih časopisa dobivaju odgovore na pitanja koja ih muče, a koja se možda iz raznih razloga ne usude pitati starije. Ne zaboravimo, odrastanje je, među ostalim, prilično kontroverzan proces u životima svakoga od nas, i mnoga pitanja traže odgovore, a katkad do njih nije tako jednostavno doći… Oni časopisi koji se prije svega trude biti iskreni, doista iskreni prijatelji mladih – uspješni su časopisi. O tome koliko su časopis važni upravo govori i činjenica da Modra lasta ove godine slavi 65. rođendan. Dakle, bila je pouzdan prijatelj golemom broju generacija, nadam se da će to biti i u budućnosti.

■ Stvara li čitanje časopisa naviku čitanja općenito?

– O tome nema nikakve dvojbe. Upravo je 65-godišnja Modra lasta dobar primjer da se svatko od vaših čitatelja zapita – koliko mi je baš Modra lasta pomogla da budem bolji čitatelj. Nema gotovo nijednog Hrvata koji nije čitao Modru lastu i vjerujem da će vam svi dati isti odgovor – da, Lasta nam je bila važna, i kao čitateljima, i kao ljudima.

■ Prošlo je 65 godina od pokretanja Modre laste. Obraća li se taj časopis danas istoj dobnoj skupini kao i tada?

– Da, Modra se lasta obraća učenicima osnovnih škola, od 5. do 8. razreda. Dakako, i njihovim učiteljima i njihovim roditeljima. Tu su se ništa nije promijenilo. No budući da danas učenici, učitelji i roditelji nisu posve isti kao prije 65 godina, logično je da se i Lasta mijenja i pokušava komunicirati s današnjim generacijama.

Lastan je veliki, veliki hrvatski brend, kao primjerice Vegeta, Cedevita… Doista nema Hrvata koji nije čuo za njega i posve je stoga logično da je Lastan i dalje važan dio našega časopisa. Vjerujem da njegova duhovitost, iskričavost, lucidnost nikad ne će izići iz mode

………………………….

■ Koliko su se problemi i interesi učenika promijenili tijekom godina i koliko se Modra lasta mijenja ukorak s time?

– Moglo bi se reći da su problemi i interesi ostali velikim dijelom isti – odrastanje je odrastanje, baš kao i potreba za upoznavanjem svijeta i spoznavanjem sebe – kako u prošlom stoljeću, tako i danas, no razlike su u nijansama. A one pak nisu nebitne. Danas je sve brže, rekli bismo kondenziranije, medijski se navikavamo na kraće, atraktivnije iskaze, svi se borimo za pozornost, za komadić vremena onih koji nas čitaju. Vremena za bilo što sve je manje. Okolnosti su, dakle, drukčije. Kontekst je drukčiji. Na sceni je velika, katkad prevelika količina sadržaja i nekako treba privući pozornost na sebe. Uspostavljeni su novi standardi proizvodnje medijskih sadržaja i medijske komunikacije i Modra ih lasta mora biti svjesna. Kao uostalom i svaki drugi medijski proizvod.

■ Još i danas mnogi, kad imaju neki problem, uzviknu – Lastane, pomozi. To je obilježilo neke davne godine Modre laste i njezinih tadašnjih čitatelja. Po čemu je današnja Modra lasta prepoznatljiva?

– Lastan, dakako, pomaže i uveseljava i danas! I on ove godine slavi važan rođendan – pedeseti! Lastan je veliki, veliki hrvatski brend, kao primjerice Vegeta, Cedevita… Doista nema Hrvata koji nije čuo za njega i posve je stoga logično da je Lastan i dalje važan dio našega časopisa. Vjerujem da njegova duhovitost, iskričavost, lucidnost nikad ne će izići iz mode. Pokušavamo također na suvremen, dinamičan pa i atraktivan način pomoći učenicima u svladavanju školskoga gradiva, kao i obogaćivanju i proširenju naučenoga, a da pritom ne dociramo. Otkad uređujem Modru lastu, posebno se trudimo imati što više tekstova o vršnjacima naših čitatelja koji im mogu biti uzori. Predstavljamo tako uspješne sportaše, izumitelje, genijalce svih vrsta. Otvoreni smo prema svijetu pa predstavljamo i nadarenu djecu iz raznih dijelova našega planeta. A posebno smo ponosni na rubriku Školski globus, gdje naša djeca koja žive u stranim pa i dalekim zemljama – od Norveške do Australije – opisuju kako ondje izgleda njihovo školovanje, kakav je sustav ocjenjivanja, kakve su lektire, kakvi profesori, ekipa iz razreda… Dosta pozornosti poklanjamo i stripu, uveli smo nekoliko takozvanih strip-pasica, a redovito čitatelje izvješćujemo o novim glazbenim albumima, knjigama, računalnim igrama, filmovima…

■ Mladi sve više bježe od knjige, čitanja kao oblika zabave. Kako učenike vratiti čitanju?

– Nisam sklon takvim formulacijama. U Hrvatskoj se, nažalost i načelno, sve manje čita. Zašto se ta ne baš pohvalna činjenica nameće samo mladima, a na neki se način amnestiraju stariji? Zašto je to tako – duga je i druga priča. Čak ako bismo istjerivali mak na konac uvjeren sam da bi svako istraživanje pokazalo da mladi čitaju mnogo, mnogo više od svojih roditelja. U svijetu su trendovi još bolji, knjige za mlade među najčitanijim su i najprodavanijim naslovima… U krajnjoj liniji, sjetite se euforije koju su izazvale knjige o Harryju Potteru. Mladima nije bio nikakav problem pročitati 500 stranica teksta, i to ne jednoga, nego čak – sedam naslova! Da bi se trebalo i moralo još više raditi na kulturi čitanja, to svakako. I mi se trudimo dati svoj mali obol tome – u svakom broju Laste objavljujemo priče iz školskog života naših trenutačno najboljih književnica i književnika. Dosad smo objavili priče Marine Vujčić, Ankice Tomić, Hrvoja Kovačevića, Ivane Bodrožić, Julijane Adamović…

■ Učitelji nam pričaju da je nekad škola žamorila od oduševljenja onih dana kad bi im u razred stigao Smib i Modra lasta. Žalite li za tim vremenima?

– Svatko voli oduševljenje koje izaziva plod njegova rada. Trudimo se da i sad učenici, ali i njihovi nastavnici, budu radosni kad se Modra lasta pojavi u njihovu razredu.

■ Koliko su štetne sveprisutne digitalne naprave u životima mladih ljudi? Stručnjaci primjećuju da ih ne raduje više ni glazba, ni dobri filmovi, još manje društvena događanja, okupljanja, međusobna interakcija. Kako djecu izvući iz skučenog svijeta njihovih ekrana?

– Sve je štetno ako je pretjerano. U svemu treba imati mjere, to je obrazac svakoga sretnog života, ne samo adolescentskog. Internet i sve što je povezano s njim u načelu je donio kudikamo više pozitivnog nego negativnog. Kad smo mi bili klinci, posve iste prigovore slušali smo vezano za buljenje u ekran, samo televizijski.  

■ Koja ste iskustva u Lastu prenijeli iz OK!-a i Briljanteena, gdje se bili urednik i autor?

– Da mlade ne treba podcjenjivati niti im docirati, da im mnogo znače pozitivni primjeri, posebno priče o vršnjacima na koje bi se trebali ugledati… Da se ne može raditi s njima i za njih ako ih se ne pokuša dubinski razumjeti i da ih zapravo treba istinski podržavati, zapravo, poštovati. Katkad im ne treba zamjerati ni određene predrasude, loš ukus, mladenačku naivnost… Sve je to proces odrastanja koji – rekoh već – nije uvijek posve jednostavan, pa ni ugodan. Mi stariji katkad zaboravljamo na to. Kao što zaboravljamo kakvi smo mi bili kad smo bili u njihovim godinama.

■ Koliko je pogrešno što mediji sve više promiču instant-zvijezde? Emisije kao što je talent-šou uvjerljivo su, uz sapunice, najgledanije TV emisije…

– Zašto bi talent-šou koji je – kako mu i samo ime kaže – šou za nadarene načelno bio loš? Mislite li da je primjerice Turbo Limach Show svojedobno bio nešto loše? Načelno, u medijskom svijetu događaju se tektonske promjene – obični ljudi postaju zvijezde, od glazbenika su trenutačno mnogo popularniji DJ-i, novinare zamjenjuju blogeri, pojavili su se i takozvani influenceri, dakle neka vrsta amatera zauzima važan dio medijskoga prostora. No konzumenti svega toga nisu samo mladi nego i odrasli… Neki bi rekli da se medijski prostor zapravo demokratizira, neki su naravno zgroženi svime time. Koliko je to dobro, a koliko loše? Istina je negdje u sredini. Mislim da uvijek ima prostora za važan, kvalitetan sadržaj i da on – ako je uistinu i kvalitetan i važan – dospijeva do ljudi, pa tako i mladih. No to svakako zahtijeva mnogo veće napore nego prije. Ali oslobađa i znatno veću kreativnost. Morate biti jako, jako, i još jednom – jako dobri i jako kreativni da pobijedite banalne sadržaje. Nemojte zaboraviti da osim tih takozvanih banalnih sadržaja danas imate vjerojatno najbolju produkciju TV serija u povijesti gdje je oslobođena iznimno velika kreativna energija. Svatko tko gleda Netflix ili HBO zna o čemu govorim. Slika nikad nije crno-bijela. Uvijek je dramatično složenija.

■ Glazba je velik dio vašeg života. Kad ste se zaljubili u nju, koji su vas bendovi odredili za cijeli život i je li vam žao što su mlade generacije danas takoreći gluhe na dobru glazbu?

– Glazba me uvelike određivala i mnogo me i dalje određuje. U mojim formativnim godinama punk me bio takoreći izbacio iz cipela. Izravna, jaka, žestoka glazba. Svirao sam godinama u Psihomodo popu i u svojim mladenačkim danima naslušao se bezbrojnih prigovora kako to nije glazba nego neka neartikulirana buka, kako samo gubimo vrijeme umjesto da se bavimo nečim ozbiljnijim… A eto, danas je Psihomodo pop – institucija, a ja pak magistar književnosti. Dakle, ne samo da me ta takozvana buka nije ni na koji način oštetila, dapače, vjerujem da je u meni probudila dosta kreativnosti.

Ne sumnjam da se i mnogi današnji klinci koji, da tako kažem, buče i huče susreću s prigovorima starijih. I upravo zato što sam osobno osjetio što znači nerazumijevanje odraslih prema onome što rade mladi, i danas sam im tako sklon i uvijek na njihovoj strani. Nemam dojam da danas ne postoji dobra glazba, dapače ona nikad nije bila dostupnija, no vremena su se promijenila. Prvo, živimo u takozvanoj postmodernoj situaciji gdje nema dominantnoga glazbenoga trenda, sve se danas može čuti i svatko može odabrati ono što mu se sviđa, a drugo, glazba nije više pitanje identiteta i ideologije kao što je bila u moje vrijeme nego je za najveći broj mladih zapravo – samo zabava. U načelu, to i jest funkcija popularne glazbe. Mi nešto stariji možda smo imali više sreće odrastajući u vremenima kad je pop-glazba bila i nešto više. No ne zaboravimo da je i u to naše vrijeme na top-ljestvicama bilo svega i svačega, a samo ono najbolje preživjelo je do današnjih dana pa ispada kao da je davno sve bilo bolje. Nije.

■ Koliko možemo kao društvo utjecati na glazbeni, ali svaki drugi kulturni neukus, šund, kojeg, čini ima, sve više?

– Šunda i neukusa ima uvijek. Bilo ga je i bit će ga. Ne mislim da je ovo naše današnje doba po tom pitanju nešto posebno, da imamo inflaciju neukusa i takozvanih loših vrijednosti. Imamo zapravo inflaciju svih sadržaja. A to, mislim, ipak nije posve loša inflacija. Vjerujem, ponavljam još jednom, da zapravo – možda uz nešto više kreativnih napora – nema zapreka da kvalitetni sadržaji dođu do publike. Pa tako i one mlade. Pogotovo što danas postoje bezbrojni kanali za distribuciju sadržaja, medijskih i svih drugih.

■ Kolika je pritom uloga medija, ponajprije Modre laste, koja sudjeluje izravno u medijskom odgoju osnovnoškolaca?

– Modra lasta mora neprestano upućivati na pozitivne primjere, uzore ostalim učenicima… Toga nikad nema dovoljno. S druge pak strane mora mlade upoznati sa složenošću današnjega medijskoga svijeta, razvijati svojevrsnu kritičnost prema medijskim proizvodima i, da tako kažem, brusiti medijsku osjetljivost odnosno prijemčivost za kvalitetne sadržaje koji od učenika stvaraju, grade samosvjesne, cjelovite ljude. Mladi moraju naučiti osjetiti što je dobro i zašto je nešto dobro, ne samo u medijima, nego i u životu. Zašto je škola važna, zašto je čitanje važno, zašto je radoznalost važna, zašto je komuniciranje važno, zašto je biti čovjek – najvažnije od svega. To je naš zadatak.

■ Čudi li vas što danas više ne postoje različite supkulture kao nekad ili barem nisu toliko vidljive? Kao da postoji samo dvije – jutjuberi i svi ostali.

– Postoje naravno supkulture, posebno se to vidi baš na YouTubeu, no svako vrijeme ima i neke svoje specifičnosti – ovo pak ima takozvane influencere. Hoće li ih – influencere kakve danas poznajemo – imati i sljedeće generacije ili će pak imati neke svoje posve drukčije junake, vidjet ćemo. Nekako sam uvjeren da će se dogoditi ovo drugo.

 ■ Usporedite malo svoje odrastanje s uvjetima odrastanja i interesima publike Modre laste, dakle današnjim petašima, sedmašima, osmašima…

– Nijedno odrastanje nije jednostavno. Kad odrastemo, skloni smo idealizirati to vrijeme. ‘Ovdje potok, ondje cvijet…’ To je doba kada djeca lagano postaju ljudi, kad od prezimena postaju ime, kad se malo-pomalo odvajaju od obiteljskoga kruga i logično je da se traže, iskušavaju, griješe, dižu i padaju, bivaju naivni, prvi put se zaljubljuju, pokušavaju spoznati svijet oko sebe i u sebi… No u konačnici ipak pronalaze sebe. I svoje mjesto u svijetu. Mi smo tu da im pomognemo da to odrastanje bude što jednostavnije i ugodnije. U naše smo doba živjeli mahom za glazbu, kao na primjer ja, i za sport, kao mnogi moji prijatelji vršnjaci, i bilo nam je uzbudljivo. Današnje je vrijeme naravno malčice drukčije. U živote mladih upleli su se internet, društvene mreže i tko zna što još sve ne, tako da je i njima – znam – sve to jako uzbudljivo. No, suština odrastanja kao procesa ostala je, uvjeren sam, ista. Ući u život punih pluća i radoznalih očiju! [ IZ DUGIH MEDIJA | Školske novine | Razgovarao Branko NAĐ ]