Neki od njih uspiju i bez neke posebne potpore razvijaju svoje potencijale, ali to su iznimke. No školska praksa pokazuje da su kvalitetni učitelji iznimno bitni za razvoj potencijala svakog djeteta. Oni prepoznaju njihove interese, obogaćuju nastavu, čine je zanimljivom, poticajnom, entuzijastični su i motiviraju učenike na napredak. S druge strane, „medvjeđu uslugu” učitelji mogu napraviti ne samo darovitim nego i svim ostalim učenicima kad od njih očekuju rutinski rad bez dubljeg istraživanja područja koja su im zanimljiva, kada od njih očekuju da na satu šute i ne postavljaju pitanja, kada im ne postavljaju izazovne zadatke. To kod svakog učenika izaziva dosadu i gubitak motivacije.

Rad s darovitima, s učenicima koji postižu vrhunske rezultate iznimno je težak, smatra Petar MLADINIĆ, umirovljeni ravnatelj V. gimnazije u Zagrebu.

– Kad je riječ o prosvjetnoj vlasti, to ne postoji, nema stimuliranja nastavnika za taj rad, nema sustavnih rješenja. Škole postižu rezultate, ponosni smo na našu djecu, ali ti su rezultati plod i nečijega prethodnog rada. Naime, u gimnaziju dođu djeca koja odmah mogu funkcionirati na najvišoj razini i profesori s njima rade najviše što mogu. No kad krenu na međunarodnu razinu natjecanja, to mi u školama ne možemo ni na koji način pratiti niti pripremati ih pa treba angažirati stručnjake izvana, jer ljudi u školi ne dobivaju ništa i sve se temelji na entuzijazmu. A na tome se ne može graditi sustav – kaže Mladinić i ističe da je u svemu neizostavna uloga ravnatelja.

♦♦ RAVNATELJ KAO DOBAR DIRIGENT

– Ravnatelj mora držati sve konce u svojim rukama. Okuplja entuzijaste, bivše studente, sveučilišne profesore, svoje nastavnike, pokreće ih i motivira. A za gotovo svako međunarodno natjecanje ravnatelj mora pronaći novac za putne troškove i sve ostalo jer ministarstvo ili lokalna samouprava tu ne sudjeluju. Ravnatelj predstavlja školu, njega se kontaktira, on je prepoznatljiva osoba zbog koje mnoga djeca žele upisati neku školu, a među njima i učenici s posebnim sklonostima koji prepoznaju da će u školi dobiti poticaj i svu moguću pomoć za svoj razvoj.

Osim toga, ta djeca koja u svemu postižu vrhunske rezultate, posebna su i kad se sudare s rigidnim nastavnicima, njihovim ogradama, zabranama, onda ravnatelj mora stati na njihovu stranu na način da ne povrijedi nastavnika, ali da istodobno njih ne „ubije u pojam”. Oni su drukčiji, oni su u svom filmu, nekome mogu biti naporni i dosadni, ali su genijalci koje treba pustiti da rade, da iskažu svoj stav, da ponude svoje originalno rješenje bilo kojeg problema. I takve situacije ravnatelj mora riješiti na zadovoljstvo svih. On mora biti stvarno dobar dirigent da bi cijeli orkestar u školi funkcionirao skladno.

Na fakultetima se buduće nastavnike ne priprema za rad s darovitom djecom. Nema neke recepture po kojoj bi se radilo s takvim pojedincima jer je svaki od njih poseban. Darovitost je kao iskrica koju kvalitetan nastavnik može razbuktati, a onaj koji nije motiviran ni zainteresiran može je jednostavno ugasiti. Bolje je ništa ne napraviti i ne petljati oko takvih učenika nego raditi nešto pa napraviti štetu, demotivirati učenika i odbiti ga od onoga što mu je najdraže. I ne treba ih kočiti u njihovoj ambiciji jer oni uvijek mogu više od svojih vršnjaka – zaključuje Petar Mladinić.

U postizanju vrhunskih rezultata prirodne predispozicije igraju važnu ulogu. Kako kaže Jasna CVETKOVIĆ LAY, psihologinja i obrazovna specijalistica za darovite, izrazite sklonosti djeteta pogotovo u područjima kao što su glazba, matematika, likovnost mogu se otkriti vrlo rano. U vrtićima odgajatelji to potiču, a onda s takvim potencijalom djeca dođu u školu i pitanje je koliku im podršku pružaju učitelji.

– Učitelji mogu utjecati na razvoj djetetovih predispozicija i potencijala ako su kreativni, ako su motivirani i zainteresirani za dijete. Ako toga nema, onda djetetova prirodna darovitost stagnira. Imamo učitelje koji su nezainteresirani i koji dijete prepuste samo sebi pa se ono dosađuje i pravi probleme na nastavi. Ili ga učitelj ne potiče dovoljno pa dijete sve riješi prvo, ali se nakon toga opet dosađuje. Problem naše osnovne škole jest u tome da većina djece završava školu angažiranjem trećine ili polovice svojih stvarnih sposobnosti i snaga. Kad dođu u srednju školu shvate da su vrhunska postignuća moguća samo ako uz talent ulože i jako puno rada. Pa onda dijete počne intenzivno učiti primjerice matematiku uz učitelja koji ga je prepoznao i tko ga potiče.

Prirodna darovitost može biti i prednost i hendikep za dijete, a sve ovisi i o tome u kakve učiteljske ruke ono dođe. Jer ako učitelji ne prepoznaju djetetov potencijal i ne posvete mu pažnju i ne pruže potporu, od potencijala neće biti ništa. A za one najistaknutije trebalo bi samo individualizirati programe. Učitelji se mogu educirati, upoznati metode rada, ali kad uđu u razred okruženi su nekolicinom darovitih, s nekoliko djece s teškoćama i dvadesetak ostalih. I što učiteljica može sa svima njima uz najbolju volju i uz sve edukacije – pita se Jasna Cvetković Lay.

♦♦ VAŽNA ULOGA RODITELJA

Daroviti učenici imaju iznadprosječne intelektualne sposobnosti i visoko izraženu kreativnost i motivaciju te opredjeljenje za neko područje djelovanja. U srednju školu dolaze sa željom da ih se dalje usmjerava i potiče u njihovu razvoju i da svoje potencijale maksimalno razviju.

– Škola je tu presudna i najbolje bi mogla pridonijeti programom u kojem bi se učenike okupilo u posebnu odgojnu skupinu – kaže Anđela RADULOVIĆ, psihologinja u zagrebačkoj Gimnaziji Tituša Brezovačkog i nastavlja:

– S njima bi trebao raditi poseban školski tim, ali je je to teško s obzirom na preopterećenost gradivom i prevelikim brojem predmeta. Sužavanje područja njihova interesa uvelike bi pomogla mogućnost odabira određenih predmeta ili područja u kojima bi učenici razvijali svoj potencijal bez mogućih ometanja sadržajima koji im ne trebaju niti ih zanimaju. A ovako široko postavljena škola nikako ne odgovara posebno onima darovitima niti ih potiče na razvoj, jer im i ne daje mogućnost izbora. U razvoju potencijala svakog učenika važan je i angažman roditelja jer oni se često ne bi mogli razviti bez poticajne obitelji koja im uvijek daje veliku podršku –­ smatra Anđela Radulović.

♦♦ IZAZOV ZA UČITELJE

Da je za nastavnike rad sa svim učenicima, bili oni nezainteresirani za školu ili visokomotivirani za učenje, izazov koji otvara pitanje kako potaknuti svakog učenika da razvija svoje potencijale i postiže uspjeh sukladno svojim sposobnostima, slaže se i Ivana ŠIMUNIĆ, psihologinja u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu.

– Poticajna i obogaćena školska okolina omogućit će razvoj interesa svih, pa i darovitih učenika, zadovoljenje njihove intelektualne znatiželje, njegovanje inovativnosti i kreativnosti. U neposrednom radu s učenicima bitno je da nastavnik prepoznaje njihove individualne potrebe, da radi na području njihovih izraženih interesa i usmjeri se na cjelokupan osobni razvoj učenika. Daroviti učenici vole aktivnosti i zadatke koji im omogućuju razvoj intrinzične motivacije, slobodu u razmišljanju, potiču maštu i kreativno rješavanje problema. Različiti oblici projektne i istraživačke nastave, suradničko i samoregulirano učenje i integrirana nastava samo su neki od modela koje kreativan učitelj može ponuditi svojim učenicima pa ih i tako potaknuti da razvijaju kreativnost i originalnost te jačaju pozitivnu sliku o sebi. Stručno usavršavanje nastavnika i stručnih suradnika također pridonosi kvaliteti rada sa svim pa i onim najboljim učenicima. U školi stalno pratimo potrebe visokomotiviranih učenika, usmjeravamo ih u različite projekte i aktivnosti uz mentorski rad –ističe psihologinja Ivana Šimunić.

♦♦ PUNO SE RADI, PUNO SE UČI

U postizanju vrhunskih rezultata u bilo kojem području presudan je angažman učenika, koji moraju biti vrijedni, uporni i raditi i više nego što se od njih očekuje.

Tako misli Danica BAVČEVIĆ, psihologinja u III. gimnaziji u Splitu, te ističe da profesori potiču i podupiru sve učenike, nesebično se daju i ne pitaju ni za plaću, niti za slobodno vrijeme ili neke beneficije.

– Važna su natjecanja, ali je još važnije da se svakom učeniku koji ima izražene posebne sposobnosti pomogne da sve svoje potencijale razvije do krajnjih granica. U školi je takvo ozračje da nastavnici prate učenike, da razgovaraju o njihovim interesima i potrebama, da ih potiču na aktivno učenje i primjenu znanja. U nas je normalno da se puno radi i puno uči, ali i da učenici znaju da će imati podršku profesora. Učenicima nastojimo što više pružiti istraživačku i problemsku nastavu, uključivati ih u projekte jer kroz takav rad još više pokažu što mogu i znaju. I upravo zbog toga mnogi učenici biraju upravo upis u našu gimnaziju. Tu se osjećaju dobro i znaju da će imati snažnu podršku nastavnika u svemu čime se žele baviti – ističe Danica Bavčević. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan ŠIMEG ]

……………………………..

DR. SC. NINA PAVLIN-BERNARDIĆ, ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Motivirano dijete poticaj je za učitelja

U mnogim školama ima sjajnih učitelja koji su jako motivirani raditi sa svim učenicima, stalno se educiraju i ne žale svoje slobodno vrijeme. I kažu da daroviti učenici kod njih potiču kreativnost i originalnost, da je taj odnos često recipročan. Uglavnom se žale da nisu dovoljno educirani za rad s darovitima, da im je potrebno više pripreme za rad s njima, te da nerijetko zbog veličine razrednog odjela uglavnom nemaju dovoljno vremena posvetiti se onima najboljima.

Važno je i poticajno kad roditelji od najmlađe dobi prepoznaju potencijale svog djeteta. Ponekad im je teško „pratiti” dijete u svemu što ga zanima, ali je važno podupirati ga i biti s njim. No roditelji ponekad griješe inzistirajući na prevelikom broju aktivnosti koje dijete nije samo odabralo i u kojima ne uživa. Ono mora znati da su roditelji uz njega i kada griješi i da ima pravo odabirati aktivnosti koje ga zanimaju, pa i odustati od nekih ako to želi.

Darovitost u bilo kojem području svakako je prednost ako dijete ima učitelja koji će to prepoznati, širiti mu vidike, motivirati ga i pomagati mu u da razvija svoje potencijale. I takvi su učenici poticaj za svakog učitelja. No ako učitelji ponašanje darovitog djeteta koje se na nastavi dosađuje jer nema dovoljno izazovnih zadataka ili koje postavlja puno pitanja smatraju nediscipliniranim, to će rezultirati padom u motivaciji. Upoznala sam više darovitih osoba koje su tijekom školovanja imale niže postignuće od očekivanoga jer ih učitelji tijekom školovanja nisu poticali i stavljali ih pred izazove.

……………………………..

MIRJANA MATIJEVIĆ, BIVŠA RAVNATELJICA III. GIMNAZIJE U SPLITU

Sinergija donosi uspjeh

Energija i angažman nastavnika su vrlo važni da se djecu motivira, da im se omogući da realiziraju svoje potencijale. Profesori im nude mogućnosti dodatnog rada, prate ih u izvannastavnim aktivnostima, ali važna je i motivacija učenika. Ima onih koji dođu u školu s iskustvom natjecanja i to žele nastaviti.

A u školi su se već profilirali nastavnici koji učenike pripremaju i vode na natjecanja jer je to vrlo težak posao. Natjecanja su krajnji oblik na kojemu se učenici dokazuju, ali ima ih puno jako dobrih u različitim područjima i s njima se radi ne zbog natjecanja nego zato da razviju svoje potencijale. Vrlo su zainteresirani i ambiciozni, pa potaknu profesore da dodatno rade, čak i vikendom, jer nema druge mogućnosti zbog nedostatka prostora.

Daroviti učenici nisu nikad smetnja u razredu. Uvijek žele više, oni su svoji u stavu, drukčiji su od ostalih i to doista nije problem. Oni su motivirajući za profesore koji će se potruditi da im prošire znanja, da ih motiviraju na još veća postignuća i daju im punu podršku. I roditelji su jako važni jer često uskaču i kad dijete treba voziti na neko natjecanje, oni svoje dijete podupiru i motiviraju i njihova je uloga doista važna u razvoju posebnih sposobnosti djeteta. Naravno, sinergija mora postojati i u njoj svoje mjesto moraju naći i škola, nastavnici, roditelji, ali i ministarstvo obrazovanja i svi kojima je obrazovanje na srcu.

…………….….. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan ŠIMEG ]