… uspijevajući svatko po svojoj recepturi kod učenika probuditi ljubav prema znanju, uvući ih gotovo neprimjetno u svijet znanosti, umjetnosti, stvaralaštva u različitim područjima.

Ne motiviraju ih ni novac ni bogatstvo, jer toga u prosvjeti odavno nema, kao ni slava, jer oni su uvijek u sjeni, a u prvom redu, kako i priliči, njihovi izvrsni učenici. Uvijek rade predano, posvećeno, ali i skromno i samozatajno.

Što ih motivira, kako uspijevaju potaknuti zanimanje učenika, kako otkrivaju talente, kako ih bodre i što osjećaju kad njihovi učenici završe neko državno ili međunarodno natjecanje na pobjedničkom postolju, ovjenčani medaljama i oskarima znanja? Donosimo priče njih četvero.

……………………………………………………………………..

Marica CAR-MIHALIĆ, Osnovna škola MAHIČNO

Najveće je zadovoljstvo vidjeti osmijeh na licima učenika

Učiteljica tehničke kulture, fizike i matematike u Osnovnoj školi Mahično Marica Car-Mihalić završila je Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i stekla naziv magistre inženjerke strojarstva, u posljednjih petnaest godina radi u školi te osim redovite nastave u spomenuta tri predmeta vodi i izvannastavne aktivnosti Sigurno u prometu, dodatnu fiziku i klub mladih tehničara.

– Otkako radim u školi na državna natjecanja iz tehničke kulture moji su učenici pozivani čak 28 puta. Uvijek su bili dobro plasirani. Neki od njih studiraju ili su još srednjoškolci, neki su već završili svoje školovanje, pronašli se u raznim zanimanjima i sigurno su im u radu i školovanju pomogle vještine i znanja koja su stekli na tehničkoj kulturi. Lucija Lukešić bila je na državnim natjecanjima čak šest puta, a o ovogodišnjim državnim prvacima Luki Lukežiću u strojarskim konstrukcijama i Eduardu Perliću u graditeljstvu te Ivi Fanjek koja se plasirala na europsko natjecanje Sigurno u prometu, koje je sredinom rujna održano u Ženevi, sigurno će se još ćuti.

Na natjecanjima iz tehničke kulture bili su uspješni i učenici koji su imali disleksiju, a često spomenem i učenika koji je volio tehničku kulturu i bio uspješan na natjecanjima, ali je iz četiri predmeta na polugodištu imao negativne ocjene koje je do kraja godine ispravio, završio zanat i sada je dobar majstor. U inozemstvu.

Za postizanje dobrih rezultata važna je dobra motivacija i rad u pozitivnom okruženju. Imam sreće što radim u školi gdje imam podršku ravnateljice, a svi se ostali djelatnici škole vesele našim uspjesima. Nikad nismo opterećeni rezultatima, marljivo i s veseljem radimo i često se šalimo, a onda dođu i dobri rezultati. Jer, prije svakog uspjeha učenika dolazi rad. Uvijek krećemo od onoga u čemu je netko bolji zbog stjecanja samopouzdanja, pa tome dodamo teže dijelove i ispada da se učenici vesele osobnom napretku, a često nisu ni svjesni postignutog rezultata i uspjeha koji ostvare na natjecanjima. A vrhunski rezultati i njih i mene motiviraju za daljnji rad, pa već na početku nove školske godine sami dođu k meni s idejama što bismo mogli raditi i bolje napraviti.

Veselim se svakom njihovom uspjehu, a koliko njima to znači najbolje pokazuje to što me mnogi od njih već kad završe fakultete i zaposle se posjete u školi i kažu da su im dani provedeni na tehničkoj kulturi i na natjecanjima među najljepšim događajima u životu. Volim raditi s učenicima i ne opterećujem se time koliko radim prekovremeno, iako znam da se ne plaća. Novac mi nikad nije bio motiv za rad s djecom, premda sam svjesna koliko smo u tom smislu svi zakinuti pa često i svojim autom vozimo učenike na natjecanja iako ne dobijemo ni dnevnicu ili bilo kakvu potporu. Najbolja mi je motivacija za daljnji rad s učenicima i pripremanje za natjecanje njihov osmijeh na licu i sreća koju im vidim u očima kad nauče nešto novo i naprave i svladaju nešto što su mislili da ne mogu – kaže Marica Car-Mihalić.

………………………………………………………………. 

Marko MOVRE, XV. GIMNAZIJA u Zagrebu

Osjećam se dobro znajući da ne radim uzalud

Marko Movre profesor je fizike i astronomije u zagrebačkoj XV. gimnaziji. Iako mlad sa samo sedam godina staža u školi, može se pohvaliti da je u tom kratkom razdoblju imao puno učenika koji su na natjecanjima iz fizike i astronomije postizali vrhunske rezultate. Čak je deset učenika ovog proljeća vodio na državno natjecanje iz fizike, među kojima su bila dva državna prvaka, dva doprvaka, a jedan je osvojio treće mjesto.

– Na fizici su državni prvaci bili Vilim Branica iz drugog razreda i maturantica Elizabeta Gegić. I baš mi je drago da je djevojka državna prvakinja, jer je to dosta rijetko u tako muškoj disciplini kao što je fizika. Ali to su samo stereotipi. MIOC ima visokomotivirane učenike, ali ih svejedno treba dobiti da uđu u to. Mnogi među njima žele učiti i raditi i zainteresirani su i za natjecanja. No nisu natjecanja toliko važna. Bitnije je ono što njima treba ostati u glavama i da im se razvije i usadi ideja da je znanje dobro i da znanje treba željeti, da je to intrinzična stvar koju bi svatko za sebe trebao željeti, a ne da ih profesori prisiljavaju da uče i svi budu pametni. Ako neće, onda neće, ali lijepo je kad shvate da je znanje dobrodošlo.

Sedam godina radim u školi i stalno radim s darovitima, istaknutima. Uz redovitu nastavu, koja je dovoljno žestoka, radimo i s onima koji žele još više znati pa im organiziramo pripreme za državno natjecanje, a kad prođu na međunarodne olimpijade onda ih preuzmu strukovne udruge uz našu pomoć. I prijašnjih sam godina imao učenike na natjecanjima iz fizike i astronomije i svake godine imam nekoga državnog prvaka. Prekratko sam u školi pa moji bivši učenici još nisu došli ni do diplome na fakultetima, ali najviše ih upisuje FER, PMF, medicinu, a nekolicina ih je i na Cambridgeu i drugim svjetski poznatim sveučilištima.

Plaća nije nikakav motiv za neki pojačani rad s učenicima, ali mene motivira to što sam se kao učenik i sam našao u sustavu natjecanja, jer je to katkad jedini način da se istaknete, da vas netko pohvali za trud. U redovitom sustavu nema toga da nam netko kaže da idemo u dobrom smjeru, da radimo dobro. S natjecanjima učenici ipak postižu i priznanja, a i meni je to uvijek povratna informacija, pokazatelj radim li dobro, jer doista želim dobro raditi svoj posao. Ali želimo vlastitu želju za znanjem prenijeti učenicima, jer to je važnije od samoga znanja. I kad nakon dvije ili tri godine dođu bivši učenici i prekinu nastavu samo da bi mi se javili, pa me još oslove s ti. Onako, usput – kaže razdragani profesor.

Predaje i fakultativni predmet Astronomiju koju izaberu učenici koji su se već bavili astronomijom u osnovnoj školi pa su već navikli na promatranje zvijezda, poučilo ih se znanstvenom interdisciplinarnom razmišljanju.

– Natjecanja iz astronomije su sveobuhvatna i traže osim malo teorije i promatranje i eksperiment i sve to ih vrlo široko uvodi u znanost. Rade znanstveni rad koji moraju predstaviti i usvajaju nove vještine i znanstvene alate i to ih privuče znanosti, drukčije razmišljaju i mogu se baviti bilo kojim područjem, rješavati probleme. I na natjecanjima postižu vrhunske rezultate. Ove su godine od pet učenika tri doprvaka, a jedan je osvojio treće mjesto. Dolazak na državno natjecanje je fenomenalna uspjeh i oni to tako i shvaćaju.

Mi profesori nismo posebno nagrađeni za takav rad i pripadaju nam samo tapšanje po ramenu i papirnate zahvalnice. No imam unutarnju motivaciju koja me gura pa ako još ostvarimo uspjeh drago mi je zbog svakog učenika, a na kraju se i sam jako dobro osjećam jer znam da ništa ne radim uzalud – zaključuje profesor Movre.

………………………………………………………………………….. 

Nikolina STULIĆ, Gimnazija FRANE PETRIĆA u Zadru

Učenici su mi najveća motivacija

Profesorica hrvatskog jezika i književnosti Nikolina Stulić radi već 19 godina u Gimnaziji Franje Petrića u Zadru, a njezini učenici već godinama postižu iznimne uspjehe na državnim natjecanjima.

– Uspjeha s učenicima na dodatnoj nastavi tijekom ovih godina bilo je mnogo. Na samom početku moga mentorskog rada imala sam učenicu koja je na državnom natjecanju osvojila četvrto mjesto, što je za mene kao mentora početnika bio velik uspjeh i poticaj za budući rad. Tijekom godina osvajali smo druga i treća mjesta na državnim natjecanjima. Najveći sam uspjeh imala s učenikom Markom Miočićem koji je u četiri godine natjecanja dva puta bio državni prvak, a jednom drugi, a lani je bio državni prvak iz dva predmeta – hrvatskog i talijanskog jezika – rekla nam je Nikolina Stulić te istaknula da su i ove godine njezini učenici bili uspješni – Hana Vlahov državna je prvakinja, a Lana Frleta osvojila je drugo mjesto:

– Sve su to talentirani i vrijedni učenici koji zajedničkim i predanim radom postižu izvrsne rezultate. Svake se godine na državno natjecanje plasira pet do šest mojih učenika, što nije mala stvar, a jedne ih je godine bilo sedam. Većina učenika nakon završene srednje škole upisala je neke prirodne fakultete. Izdvojila bih Dinu Ivankov koja je bila treća i Luciju Tudorović koja je bila druga na državnom natjecanju, a završile su ili studiraju farmaciju, što znači da među farmaceutima imamo izvrsnih poznavatelja hrvatskoga jezika. Marko Miočić je, za razliku od njih, upisao Filozofski fakultet i studira hrvatski i talijanski jezik i književnost. U današnje vrijeme kada učenici sve rjeđe upisuju nešto što nije profitabilno studirati materinski jezik hvale je vrijedno.

Profesorica Stulić rado se prisjeća reakcije svojih učenika. Kaže da za potrebe dodatne nastave beskonačno fotokopira materijal i ispite pa su joj prošlogodišnji maturanti, polaznici dodatne nastave, poklonili privjesak sa znakom beskonačnog, što joj je draga uspomena na njih, ali i podsjetnik na vlastiti beskonačni rad. O tome kako otkriva talente za materinski jezik, koji zbog svoje težine i zahtjevnosti baš i nije najpopularniji predmet među učenicima, kaže:

– Na satovima hrvatskog jezika, već iz iskustva, uočim nadarene učenike pa onda, ako pristanu, jer sve je na dobrovoljnoj bazi, s njima radim na dodatnoj nastavi koja se održava subotom, jer nemamo prostora za rad tijekom tjedna. A učenici se sami javljaju za dodatnu nastavu. Mogu reći da je dodatna nastava najizazovniji, ali i najzanimljiviji dio mojega rada. Iako zahtijeva dodatan napor, rad i trud, rad s učenicima koji žele znati više potiče čovjeka da im i da više. Motivacija su mi sami učenici i njihova želja za dodatnim znanjem. Satovi su opušteni, zanimljivi, katkad nepredvidljivi i puni humora. I mislim da je u tome ključ uspjeha – tvrdi Nikolina Stulić.

………………………………………………………………..

Vesna OVČINA, XV. GIMNAZIJA u Zagrebu

Matematika teče mojim venama

Profesorica savjetnica matematike Vesna Ovčina punih 25 godina radi u XV. gimnaziji. Ove je godine bila mentorica Krešimira Nežmaha, sjajnog učenika koji je osvojio čak pet Oskara znanja.

– Kod nas se upisuju visokomotivirani učenici i svi su jako dobri pa nam je najvažnije prepoznati već u prvom razredu one najistaknutije među njima. Imamo dobro osmišljen sustav priprema za natjecanja. U prvom razredu krenu na dodatnu nastavu koju vode profesori matematike i studenti, a već su u drugom razredu samostalniji i u radu sa studentima dobiju i ono što im profesori ne mogu dati. Godinama vodim na natjecanja svoje učenike i među njima je bilo vrlo uspješnih. U prošloj generaciji isticao se Kristijan Štefanec koji je četiri godine odlazio na državna natjecanja i matematičke olimpijade. Uz njega je vezana jedna anegdota. Na natjecanjima su učenici jako fokusirani i dogodilo se da se Kristijan na državnom natjecanju žalio, ali je napisao krivu šifru umjesto svoje. Njegova je žalba došla zadnja na red, jer se nije moglo otkriti tko se je žalio, ali ispalo je sve jako dobro, jer je postao državni prvak. I Krešimir Nežmah doista je poseban učenik i gdje god se pojavi osvoji medalju. On na nastavi matematike radi matematiku, sjedi u prvoj klupi i stalno je ispred cijelog razreda, otkriva novo gradivo, juri naprijed, motiviran je i sve ga zanima. I doista sam sretna što ga imam u razredu – kaže profesorica Ovčina te objašnjava da joj je ljubav prema matematici u genima, budući da je njezina majka bila profesorica matematike u MIOC-u, pa, kako kaže, matematika teče njezinim venama.

– Jednostavno volim posao koji radim, uživam s djecom, volim im prenositi znanja, dati im znanje. Pokušavam ih naučiti da razmišljaju, da povezuju gradivo. Učenici moraju znati da matematika nije nešto što se može zaboraviti, nego je predmet koji stalno nadograđujemo. I veliko je bogatstvo da kad vide neki zadatak shvate da ga mogu riješiti i analitički, i geometrijski, i trigonometrijski i da svašta u njemu mogu prepoznati i naći.

Sreća je da imamo tako motiviranu i intelektualno moćnu djecu i ne znam kako bih se snašla da radim u nekoj školi gdje sastav učenika nije takav kao u MIOC-u. Vjerujem da je kolegama u drugim školama teško i da se za istu plaću moraju mučiti. Nije ni nama lako, ali mi moramo stalno biti u naponu, stalno ispred svih. Kad imaš dobru djecu i dobro opremljenu školu onda je posao divan. I nije sve u plaći i u novcu, jer postoji neko drugo zadovoljstvo. Plaća jest temelj egzistencije, ali najvažniji je entuzijazam i ljubav prema poslu. Veseli me svaki uspjeh mojih učenika. I na državnoj maturi na kojoj učenici ostvaruju vrhunske rezultate i upisuju željene fakultete. Uvijek postoje iznimni pojedinci koji iskaču na natjecanjima, ali važno je i to da su cijele generacije naših učenika uvijek pri vrhu po svojim postignućima. I nadamo se da će uvijek netko od njih ostati u sustavi i uz profesore raditi s mlađim generacijama – kaže profesorica Ovčina. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]