Oni ne vide nikakva smisla u čitanju knjiga, učenju tablice množenja, pamćenju određenih podataka… Obveza je učitelja i roditelja da u takvom slučaju učenje osmisle i naprave ga zanimljivijim, jer će se takva djeca teško probijati kroz školski sustav, takav kakav imamo danas. Stoga je takvoj djeci potrebno napraviti učenje zanimljivijim i atraktivnijim.

KUTAK ZA UČENJE

Dobro je ako dijete ima stalni prostor za učenje, čak i ako je to kuhinjski stol. Radni stol treba „rasti” s djetetom, u skladu s njegovom visinom. Radna površina mora biti dovoljno velika. Stolica također mora biti prilagodljiva po visini. Djetetove noge uvijek moraju biti u dodiru s tlom.

Prostor u kojem dijete uči mora biti prozračen i mora imati dovoljno svjetla. Najbolje je dnevno svjetlo. Naravno, potrebno nam je i dodatno svjetlo. Najbolji je ulazni kut svjetlosti za ljevoruke preko desnoga ramena, a za dešnjake preko lijevoga.

Dijete s učenjem ne bi trebalo početi puna želudca. Neka prije učenja popije čašu vode ili pojede bananu ili neko drugo voće. Ako dijete uzima premalo tekućine tijekom dana, ne može se usredotočiti na učenje. Djecu treba poticati da piju, osobito vodu.

Važna je i kvaliteta sna svakoga djeteta. Djeca do četvrtog razreda trebaju 10 do 12 sati spavanja. Dijete koje naslanja glavu na školsku klupu ne će biti previše produktivno i usredotočeno na rad u školi, pa ni kod kuće.

Poput tijela, i mozak moramo održavati u dobru stanju. To se ne postiže samo na mentalnoj razini već i fizičkim vježbama. Tzv. gimnastika za mozak (Brain Gym) sastoji se od niza vježbi za kretanje kojima se možemo koristiti protiv blokada u učenju.

VRIJEME UČENJA

Malo je djece koja znaju organizirati svoje vrijeme za školske obveze i hobije. Stoga im moramo pomoći. Nije potrebno točno u minutu odrediti raspored, ali se barem okvirno s djetetom trebamo dogovoriti kada će raditi domaću zadaću, a kada će se igrati.

Odmor je važan dio uspješnog učenja. Ako se dijete prekomjerno napreže, postoji opasnost da zaboravi ono što je već naučilo. Čim primijetimo da je dijete s mislima negdje drugdje ili da je već vidljivo iscrpljeno, treba mu dati odmor.

Kada dijete završi svoje dogovorene radne obveze, pohvalimo ga. Objasnimo mu da smo zadovoljni jer je dobro napravilo ono o čemu smo se dogovorili. Domaća zadaća i školski rad nešto je što dijete mora svakodnevno raditi, stoga mu za to ne dajemo nagradu svaki dan. Možemo ga simbolično nagraditi krajem mjeseca (kino…), ako je dijete napredovalo u školskom radu i pokazalo veću motivaciju i volju.

Kada je dijete motivirano za učenje, najveća je prepreka već prevladana, jer dijete ima pred sobom ciljeve koji ga raduju. Put do uspjeha tako je mnogo lakši.

Kao i u svakoj aktivnosti, tako i učenje zahtijeva određeni stupanj napetosti ili budnosti u tijelu. Učitelj bi stoga u razredu trebao izbjegavati monotoniju i u svoj rad unositi elemente iznenađenja, neočekivanosti i humora. Važno je da učenici nisu cijelo vrijeme pasivni slušatelja, već da i sami raspravljaju, eksperimentiraju i rješavaju probleme.

DIDAKTIČKE IGRE

Pri ponavljanju i utvrđivanju gradiva s djetetom možemo se poslužiti kakvom didaktičkom igrom koja za razliku od spontane igre uvijek ima odgojno-obrazovni cilj koji želimo postići na kraju.

Često pogrješno mislimo da je igra namijenjena samo predškolskom djetetu, ali mentalni razvoj ima svoje zakone koji vrijede iza školsku djecu. Školsko se dijete također igra i treba mu osigurati vrijeme za igru. Istraživanja su pokazala da učenici određene sadržaje spontanije, lakše i uspješnije usvajaju kroz odgovarajuću didaktičku igru, nego što to mogu postići klasičnom metodom učenja (Horvat i Magajna, 1989).

U nastavi se također možemo koristiti pričama i lutkama za postizanje veće motivacije učenika. Možemo ih uključiti ne samo u uvodnu motivaciju, već i na središnjem i završnom dijelu sata. Priče probuđuju unutarnju motivaciju i obogaćuju maštu. Uz priče i lutke nastava je učenicima zanimljivija i potiče njihov interes za istraživanje.

POHVALE, A NE KRITIKE

Da bismo motivirali dijete za školski rad, potrebna je velika energija, dovitljivost i kreativnost. Ali na kraju, zadovoljstvo je još veće kad vidimo napredak u djeteta. Ne trebamo se cijelo vrijeme držati istih metoda, ako vidimo da nisu učinkovite, promijenimo ih. U svemu tome oba roditelja trebaju surađivati.

Važno je prepoznati dobre osobine djeteta i pohvaliti ga kad to zasluži. Obično ističemo njihove mane i kritiziramo ih kad učine nešto loše, a zaboravljamo pohvaliti ono u čemu su stvarno dobri. Svako dijete ima nešto u čemu je dobro. Upravo, te osobine trebamo otkriti u djeteta i naglasiti ih još više. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Petra AVGUŠTIN, prof., učiteljica razredne nastave, Osnovna škola Žužemberk, Slovenija ] 

……………………

LITERATURA

Bognar, L. (1987). Igra pri pouku na začetku šolanja. Državna založba Slovenije. Ljubljana.

Cowley, S. (2005). Kako umiriti razred. Poučevanje v osnovni šoli. Modrijan založba, d.o.o., 2007 (slovenska izdaja).

Horvat, L., Magajna, L. (1989). Razvojna psihologija. Državna založba Slovenije. Ljubljana.

Kolb, H. in Miltner F. (2005): Otroci se zlahka učijo. Mladinska knjiga. Ljubljana.

Marentič – Požarnik, B. (1980). Dejavniki in metode uspešnega učenja. (str. 81 – 103). Ljubljana. DDU Univerzum.

Porenta, A. (2003). Zgodbe in lutke kot sredstva za motiviranje učencev. Sodobna pedagogika 54, št. 2.

Woolfolk, A. (2002). Pedagoška psihologija. (str. 317 – 351). Ljubljana. Educy.